Broj: Gžo-188/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića i Marije Šimičić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. G., 2. I. G., 3. K. G., 4. A. Š. G. i 5. A. M., svi zastupani po punomoćnicima T. T. i I. U., odvjetnicima u Z., protiv tuženih 1. T. k. S. iz S. i 2. Grada S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja 1., 2., 3., 4. i 5., protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem II P-26/07 od dana 29. listopada 2010., u sjednici vijeća, održanoj 5. lipnja 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja 1. D. G., 2. I. G., 3. K. G., 4. A. Š. G. i 5. A. M. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem II P-26/07 od dana 29. listopada 2010.

 

II. Žalbeni podnesak tužitelja 1. D. G. od 23. prosinca 2011. odbacuje se kao nepravovremen.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja 1., 2., 3., 4. i 5. kojim su isti zahtijevali da im tuženici solidarno isplate iznos od 1.638.854,17 kuna s pripadajućim kamatama, kao i da tuženici tužiteljima solidarno plaćaju mjesečnu rentu s naslova bespravnog korištenja nekretnine tužitelja u iznosu od 39.116,89 kuna počev od 1. studenog 2009. s pripadajućim kamatama, te da im tuženici naknade troškove parničnog postupka.

 

Žale se tužitelji 1., 2., 3., 4. i 5., pobijajući prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, dalje u tekstu: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači i usvoji njihov tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj 1. podnio je i dopunu žalbe od dana 22. prosinca 2010., dopunu dopune žalbe od dana 23. prosinca 2010. i žalbeni podnesak upućen preporučenom pošiljkom od dana 23. prosinca 2011.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja od 1. do 5. za isplatu iznosa od 1.638.854,17 kuna zbog bespravnog korištenja nekretnine označene kao čest. zem. 687 k.o. S. od strane tuženih 1. i 2. kroz vremensko razdoblje od mjeseca lipnja 2006. do mjeseca studenog 2009. i iz istog osnova isplatu mjesečne rente počev od 1. siječnja 2009. u iznosu od 39.116,89 kuna sve s pripadajućim kamatama.

 

Nisu u pravu žalitelji, kada prvostupanjsku presudu osporavaju i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. i 11. ZPP-a.

 

Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, tužiteljima nije nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, onemogućeno da raspravljaju pred sudom, dok izreka prvostupanjske presude nije nerazumljiva, niti ne proturječi sama sebi ili razlozima presude i rješenja, a u obrazloženju prvostupanjske presude i rješenja navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, dok o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Budući, da prvostupanjska presuda nije doneseni uz bitne postupovne povrede, koje ističu tužitelji, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

 

Nisu u pravu žalitelji, niti, kada navode, da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja 1., 2., 3., 4. i 5.

 

Prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti, bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

Tako je po provedenom dokaznom postupku, a temeljem kompletne raspravne građe, prvostupanjski sud utvrdio:

 

- da je predmetna čest. zem. 687 zajedno sa čest. zem. 688, obje k.o. S., nacionalizirana temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj 52/58 i 54/59, dalje u tekstu: ZON), te da je istovremeno u korist prednika

 

tužitelja u zemljišnim knjigama uknjiženo pravo korištenja na predmetnoj nekretnini, te predmetna nekretnina da nije deposedirana;

 

- u zemljišnim knjigama pravo korištenja na predmetnoj nekretnini da je uknjiženo na imena pravnih prednika tužitelja dr. I. G. i S. G. i to svakog za po 5/12 dijela, te na ime B. M. za 2/12 dijela;

 

- presudom tog suda pod poslovnim brojem IIP-615/90, prednicima tužitelja da je isplaćena naknada štete zbog bespravnog korištenja predmetnog zemljišta kroz razdoblje od 20 godina i to od 1966. do 1986. u visini zakupnine te nekretnine, te da je tuženik po tom osnovu bio obvezan isplatiti prednicima tužitelja iznos od 2.089.020,00 tadašnjih dinara i to sve iz razloga što da je tuženik predmetno zemljište u to vrijeme koristio bez valjane pravne osnove;

 

- tuženik 2. da koristi predmetne nekretnine za svoje potrebe;

 

- Samoupravnim sporazumom o prijenosu prava upravljanja i uređenja odnosa u pogledu korištenja i održavanja novo izgrađenih teniskih igrališta u S., koji da je sklopljen između Skupštine Općine S., Skupštine SIZ-a za fizičku kulturu Općine S. i tuženika 1., Općina S. kao investitor da je na tuženika 1. prenijela pravo upravljanja, korištenja i održavanja teniskih igrališta, sa svim pratećim sadržajima, a člankom 3. navedenog Sporazuma, Općina S. da se suglasila da se T. k. S. uknjiži u zemljišnoj knjizi kao korisnik teniskih igrališta;

 

- stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje u tekstu: ZV), tužitelji da su se pozivom na odredbu članka 365. tog Zakona upisali u zemljišnim knjigama, kao suvlasnici na predmetnim nekretninama;

 

- temeljem odredbe članka 88.a stavka 1. Zakona o športu ("Narodne novine" broj 60/92, 25/93, 11/94 i 75/95 – dalje: ZŠ), Grad S. da je donio Odluku o preuzimanju športskih objekata u vlasništvu grada S. (objavljeno u „Službenom glasniku“, broj 10/95), na temelju koje Odluke su, između ostalog, u vlasništvo grada prešli teniski tereni F.;

 

- zakup zemljišta kroz utuženo vremensko razdoblje, prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije mr. sc. I. T., mjesečno da bi iznosio 39.116,89 kuna.

 

Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, kada je ispravno zaključio da je predmetna nekretnina temeljem članaka 38. i 39. ZON-a prenesena u društveno vlasništvo, te da je početkom 50-ih godina prošlog stoljeća započela izgradnja teniskih terena na toj nekretnini i Općina S. da je ušla u posjed tih terena, a koje terene Samoupravnim sporazumom o prijenosu prava upravljanja i uređenja odnosa u pogledu korištenja i održavanja novo izgrađenih teniskih igrališta u S., tadašnja Općina S., prednica tuženika 2., kao investitor izgradnje teniskih igrališta, da je na tuženika 1. prenijela pravo upravljanja, korištenja i održavanja teniskih terena s pratećim sadržajem, pa da je temeljem članaka 88 do 88.a ZŠ-a, koji je na snagu stupio dana 8. siječnja 1991., došlo do pretvorbe društvenog vlasništva na športskim objektima, na koji način predmetni teniski tereni da su u konkretnom slučaju prešli u vlasništvo tuženika 2., a koji te nekretnine da je prenio na tuženika 1., slijedom čega tuženik 1. da predmetne nekretnine koristi na temelju valjane pravne osnove, pravilno je prvostupanjski sud postupio,

 

 

kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja od 1. do 5. kao neosnovan, presuđujući kao u izreci pobijane presude.

 

Stoga, žalbenim navodima tužitelja od 1. do 5. – kojima isti u biti prigovaraju pravilnosti primijene materijalnog prava po prvostupanjskom sudu, kada je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev tužitelja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se tužitelji, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje pobijane odluke, kojim obrazloženjem je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o tome, zašto zaključuje da tuženik 1. ne korist bespravno predmetnu nekretninu, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Žaliteljima je, a u odnosu na njihove žalbene navode, za odgovoriti, da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe ZV-a, a koji je na snagu stupio dana 1. siječnja 1997., jer je predmetno zemljište, koje sada predstavlja teniske terene, prema odredbama ZON-a, prešlo u društveno vlasništvo, a pretvorba društvenog vlasništva na športskim objektima uređena je ZŠ-om, koji je na snagu stupio prije ZV-a, dakle, po sili Zakona, a temeljem članka 88. i 88.a stavka 1. ZŠ-a.

 

Prema tome, žalba, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

 

Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tužitelja od 1. do 5. odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao u točci I. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

 

Nadalje, prema odredbi članka 348. stavka 1. ZPP-a, protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, ako u tom Zakonu nije određen neki drugi rok.

 

Ovaj zakonski rok za podnošenje žalbe odnosi se i na dopunu žalbe, što znači da i dopuna žalbe mora biti dostavljena u roku od 15 dana od dana dostave prvostupanjske presude.

 

Kako je prvostupanjska presuda punomoćniku tužitelja uručena dana 8. prosinca 2010. (dostavnica – poleđina lista 122 spisa), a žalbeni podnesak tužitelja 1. sudu je upućen preporučenom pošiljkom dana 23. prosinca 2011., koji dan se, temeljem članka 113. stavka 2. ZPP-a, smatra danom predaje sudu kojem je upućen, to isti žalbeni podnesak tužitelja 1. sudu upućen nakon proteka roka od 15 dana propisanog za podnošenje žalbe, pa je stoga žalbeni podnesak tužitelja 1. od dana 23. prosinca 2011., temeljem odredbe članka 358. stavka 1. i 2. ZPP-a, valjalo odbaciti kao nepravovremen, slijedom čega je odlučeno kao u točci II. izreke.

 

Slijedom navedenog presuđeno je i riješeno kao u izreci.

 

U Splitu 5. lipnja 2012.