Broj: Gžp-736/2012

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marije Šimičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. sina L. iz S., kojeg zastupa punomoćnica I. F. T., odvjetnica u O., protiv tuženika: 1. J. B. pok. I., 2. A. B. pok I., 3. M. B. pok. I., 4. M. B. pok. I. i 5. I. B. pok. I., svi iz R., L. R., koje zastupa punomoćnik F. V., odvjetnik u O., radi utvrđenja i diobe, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, broj P-4468/09 od 25. travnja 2012., u sjednici održanoj 15. studenog 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Uvažava se žalba tuženika kao osnovana, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, broj P-4468/09 od 25. travnja 2012. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na način da se odbija u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj, kao nasljednik iza smrti sad pok. B. J. pok. L., suvlasnik za 34/216 dijela na nekretninama pobliže popisanim u popisu nekretnina, pa se ovlašćuje da, temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti, svoje pravo suvlasništva u navedenom omjeru upiše na svoje ime u katastarskom operatu. Popis nekretnina: čest. zem. 1623, 1624, 1625, 1626, 1628, 1629, 4129, 2028, 2186/2, 2129, 2201, 6181, 1267/1, 3816/2, 4290, 455, 125, 128, 245/1, 264/1, 267/1, 270/1, 408, 412/1, 2201, 6181, 1267/1, 3816/2, 4290, 415, 416, 421, 688/1, 689/1, 696/2, 706/1, 726/1, 978/1, 1047/1, 1048/2, 1053/2, 1056/2, 1060/3, 1062/1, 1267/2, 1321/3, 1323/1, 1324, 1328/3, 1545, 1552/2, 2963/2, 2065, 2104/2, 2107/2, 2235/2, 2241/2, 2247/1, 2702/2, 2711/1, 2744/1, 3821/1, 3822/2, 4121, 4126/1, 4128, 4303, 4315, 4398/2, 4399, 4407/2, 6119/1, 1311/8, 2009, 4288, 6124, 3817, 2188, 6503/1, 3974, 6457, 6458, 6396, 2241/1, 2247/2, čest. zgr. 265/2, 274, 410,418, čest. zem. 1597, 1792, 1809/2, 2023, 2027, 2029, 2698, 3797, 3804, 3809, 3839, 3840, 3848, 3850, 3856, 3857, 3875, 3876, 3895, 3940, 3941, 3942, 3994/1, 3996/1, 3995/2, 4080, 4081, 4082, 4083, 4084, 4091, 4100, 4102, 4103, 4106, 4109, 4113, 4117, 4125/2, 4269, 4271, 4272, 4299, 4309, 4340, 4342, 4344, 4345, 4366, 4367, 4379, 4383, 4384, 4387, 4395, 4396, 4397, 4401, 6103, 6104, 6105, 6106, 6111, 6113, 6115, 6122, 6124, 6126, 6129, 6130, 6132, 6134, 6135, 6143, 6145, 6147, 6144, 6148, 6162, 6166, 6167, 6171, 6172, 6176, 6178, 6180, 6184, 6189, 6198, 6199, 6200, 6201, 6224, 6234, 6246, 6250, 6257, 6260, 6460, 6461, 6136, 6137, 6138, 6139, 3800, 3814, 3793, 6206, 3801, 3803, 6018, 6503/2,5467, sve k.o. D. G."

 

r i j e š i o   j e

 

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, pa se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, broj P-4468/09 od 25. travnja 2012.

 

II. Preinačuje se odluka o trošku postupka sadržana pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, broj P-4468/09 od 25. travnja 2012., i rješava:

 

Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je naspram tuženika, kao nasljednik iza smrti sada pok. J. B. pok. L., suvlasnik za 34/216 dijela nekretnina pobliže navedene u popisu nekretnina, pa da se temeljem ove presude suvlasništvo u navedenom suvlasničkom dijelu ovlašćuje upisati na svoje ime u katastarskom operatu. Popis nekretnina: čest. zem 1623, 1624, 1625, 1626, 1628, 1629, 4129, 2028, 2186/2, 2129, 2201, 6181, 1267/1, 3816/2, 4290, 455, 125, 128, 245/1, 264/1, 267/1, 270/1, 408, 412/1, 2201, 6181, 1267/1, 3816/2, 4290, 415, 416, 421, 688/1, 689/1, 696/2, 706/1, 726/1, 978/1, 1047/1, 1048/2, 1053/2, 1056/2, 1060/3, 1062/1, 1267/2, 1321/3, 1323/1, 1324, 1328/3, 1545, 1552/2, 2963/2, 2065, 2104/2, 2107/2, 2235/2, 2241/2, 2247/1, 2702/2, 2711/1, 2744/1, 3821/1, 3822/2, 4121, 4126/1, 4128, 4303, 4315, 4398/2, 4399, 4407/2, 6119/1, 1311/8, 2009, 4288, 6124, 3817, 2188, 6503/1, 3974, 6457, 6458, 6396, 2241/1, 2247/2, čest. zgr. 265/2, 274, 410,418, čest. zem. 1597, 1792, 1809/2, 2023, 2027, 2029, 2698, 3797, 3804, 3809, 3839, 3840, 3848, 3850, 3856, 3857, 3875, 3876, 3895, 3940, 3941, 3942, 3994/1, 3996/1, 3995/2, 4080, 4081, 4082, 4083, 4084, 4091, 4100, 4102, 4103, 4106, 4109, 4113, 4117, 4125/2, 4269, 4271, 4272, 4299, 4309, 4340, 4342, 4344, 4345, 4366, 4367, 4379, 4383, 4384, 4387, 4395, 4396, 4397, 4401, 6103, 6104, 6105, 6106, 6111, 6113, 6115, 6122, 6124, 6126, 6129, 6130, 6132, 6134, 6135, 6143, 6145, 6147, 6144, 6148, 6162, 6166, 6167, 6171, 6172, 6176, 6178, 6180, 6184, 6189, 6198, 6199, 6200, 6201, 6224, 6234, 6246, 6250, 6257, 6260, 6460, 6461, 6136, 6137, 6138, 6139, 3800, 3814, 3793, 6206, 3801, 3803, 6018, 6503/2, 5467, sve k.o. D. G." (točka I. izreke).

 

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 14.787,50 kuna (točka II. izreke).

 

Prvostupanjskim je rješenjem obustavljan parnični postupak u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji glasi: "Razvrgava se postojeća zajednica nekretnina pobliže opisanih u popisu nekretnina na način da se iz ove zajednice nekretnina izdvaja i predaje u posjed i vlasništvo tužitelju materijalno odvojeni dio ovih nekretnina, koji odgovara njegovom idealnom-suvlasničkom dijelu od 34/216 dijela, dok preostali dio ostaje u zajednici tuženicima (točka I. izreke).

 

Istim je rješenjem odlučeno da će se postupak u odnosu na navedeni dio tužbenog zahtjeva, nakon pravomoćnosti rješenja, nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka pred nadležnim sudom (točka II. izreke).

 

Protiv te presude žale se tuženici pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao što je pobijaju i u dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11 i 148/11, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj žalbom pobija navedeno rješenje u cijelosti, kao što je pobija i navedenu presudu u dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kao da se preinači i odluka o troškovima postupka, sve shodno žalbenim navodima.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Žalbe su osnovane.

 

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je naspram tuženika, kao nasljednik iza smrti sada pok. J. B. pok. L., suvlasnik za  34/216 dijela prethodno navedenih nekretnina, kao i zahtjev da se ovlašćuje temeljem ove presude to suvlasništvo u navedenom suvlasničkom dijelu upisati na svoje ime u katastarskom operatu.

 

Tužitelj tvrdi da sporne nekretnine koje su navedene u popisu nekretnina ulaze u ostavinsku masu iza smrti sada pok. J. B. pok. L., temeljem Dosudnice broj O-129/47 od 10. veljače 1948., kojom je cjelokupna njegova imovina raspoređena na L. B., oca tužitelja za 17/54 dijela, I. B., oca tuženika, za 17/54 dijela, te A. B. pok J. za 3/54 dijela i M. B. pok. J. za 17/54 dijela, s tim što je određen uvjet u odnosu na M. B. pok J., da u slučaju da ne dođe kući i ne bude živio na imanju, da se njegov dio imovine raspoređuje u korist muške djece prednika tužitelja za 17/108 dijela i prednika tuženika za 17/108 dijela. Nadalje, tužitelj tvrdi da je njegov stric M. B. pok. J. stalno živio u Argentini i da nikada nije došao živjeti na imanju u Republici Hrvatskoj, te da je u Argentini i preminuo dana 25. srpnja 1981. bez nasljednika, pa da su njegovi nasljednici stranke u ovom postupku (njegovi nećaci), zbog čega tužitelj i traži da se utvrdi suvlasnikom točno određenog dijela predmetnih nekretnina koji je naslijedio iza smrti M. B. pok. J.

 

Tuženici tvrde da su nekretnine koje su pobliže navedene u popisu nekretnina njihovo vlasništvo koje su stekli nasljeđivanjem od svog prednika, a koji ih je temeljem kupoprodajnog ugovora od 17. veljače 1961. kupio od prednika tužitelja, kako dio koji je njihov prednik naslijedio iza smrti svog oca J. B., tako i dio koji je trebao naslijediti brat prednika stranaka M. B., budući da se uvjet Dosudnice iz 1948. u odnosu na M. B. pok. J. nije nikada ostvario, jer se isti nije vratio iz Argentine, odnosno nije došao živjeti na imanje D. G.

 

Prvostupanjski je sud po provedenom postupku utvrdio slijedeće činjenično stanje:

 

- da je temeljem Dosudnice broj O.129/47 od 10. veljače 1948., donesenom iza smrti sada pok. J. B. pok. L., inače djeda stranaka, temeljem njegove posljednje volje, umrlog dana 14. travnja 1947., cjelokupna njegova imovina raspoređena na L. B., oca tužitelja za 17/54 dijela, I. B., oca tuženika, za 17/54 dijela, te A. B. pok J. za 3/54 dijela i M. B. pok. J. za 17/54 dijela,

- da je tom Dosudnicom određen uvjet u odnosu na M. B. pok Joze, i to da u slučaju da ne dođe kući i ne bude živio na imanju, da se njegov dio imovine raspoređuje u korist muške djece prednika tužitelja za 17/108 dijela i prednika tuženika za 17/108 dijela,

- da su prednik tužitelja, L. B. pok. J., u svoje ime i kao otac i zakonski zastupnik svojih maloljetnih sinova V. B. (tužitelja) i D., i prednik tuženika, I. B. pok. J., u svoje ime i kao otac i zakonski zastupnik svojih maloljetnih sinova J., A., M., M. i I., složno zaključili ugovor o kupoprodaji dana 17. veljače 1961., kojim je prednik tužitelja prodao svoj suvlasnički dio od 17/54 predmetnih nekretnina, koji dio je naslijedio poslije smrti svoj oca J. B., temeljem Dosudnice iz 1948., kao i dio za slučaj da bi mu dio kupoprodajnih nekretnina bio dosuđen u nasljedstvu iz smrti brata M. B., predniku tuženika i da ih je već tada predao i ustupio predniku tuženika, a koje se nalaze na imanju u D. G.,

- da sporne nekretnine posjeduju tuženici od 1961. i

- da se M. B. pok. J. nije vratio iz Argentine u Republiku Hrvatsku, budući da je Matični ured Općine S. L. dostavio izvadak iz kojeg je vidljivo da je isti umro 25. srpnja 1981. u Argentini, bez nasljednika.

 

S obzirom na navedena gornja činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da  ugovorom o kupoprodaji od 17. veljače 1961., prednik tužitelja nije mogao raspolagati i s dijelom koje je sukladno navedenoj Dosudnici trebao pripasti M. B. pok. J., jer da se navedeni uvjet nije ispunio, zbog čega da tužitelju kao jednom od ovlaštenika iz te Dosudnice pripada baš utuženi dio pobliže opisanih nekretnina u popisu nekretnina i da tužitelj ima pravni interes da se to njegovo pravo utvrdi u ovom postupku naspram tuženika u smislu odredbe članka 187. ZPP-a.

 

Osnovano tuženici žalbenim navodima ističu da je navedeno stajalište prvostupanjskog suda pogrešno i da nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju i primjeni materijalnog prava.

 

Odredbom članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – u daljnjem tekstu: ZV), navedeno je da su pravni temelji stjecanja vlasništva u našem pravnom poretku: pravni poslovi kojima je cilj (causa) stjecanje prava vlasništva, odluke vlasti (sudske ili upravne) usmjerene na stjecanje prava vlasništva, nasljeđivanje i neposredno zakon.

 

Naime, prvostupanjski je sud utvrdio da je prednik tužitelja prodao predniku tuženika ugovorom o kupoprodaji od 17. veljače 1961., i dio koji je trebao naslijediti njegov brat M. B. pok. J., iza smrti njihovog oca J. B., ukoliko se ispuni prethodno navedeni uvjet, a koji dio, bi prednik tužitelja naslijedio iza smrti svog brata M. B.

 

Iz citiranog ugovora i to točke 7., proizlazi da prodavatelj (prednik tužitelja-njegov otac), za slučaj da bi mu dio nekretnina bio dosuđen u nasljedstvu iz smrti brata M. B., već tada prodaje i ustupa kupcu (predniku tuženika-njihovom ocu), a koje se nalaze na imanju u D. G. i koje su predmet ovoga spora.

 

Kako je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da se M. B. nije nikada vratio iz Argentine u Republiku Hrvatsku, pa tako ni na imanje u D. G., to isti prema stajalištu ovoga suda nije ni naslijedio sporni dio predmetnih nekretnina prema navedenoj Dosudnici iz 1948. donesenoj iza smrti njegovog oca J. B. pok. L., pa su ovaj sporni dio kao zakonski nasljednici prvog nasljednog reda, naslijedili njegovi sinovi, prednik tužitelja L. B. pok. J. i prednik tuženika I. B. pok. J.

 

Budući da su prednici stranaka, kako takvi i zaključili u svoje ime i kao očevi i zakonski zastupnici svojih sinova tada maloljetnog tužitelja i njegovog brata, i maloljetnih tuženika, citirani ugovor o kupoprodaji od 17. veljače 1961., kojim je prednik tužitelja, što se ponovno navodi, prodao i ustupio predniku tuženika i dio koji je trebao pripasti u nasljedstvo njihovom bratu M. B., po prethodno navedenom uvjetu iz citirane Dosudnice, pa kako se taj uvjet nikad nije ispunio niti je navedeni dio predmetnih nekretnina M. B., naslijedio, to je pogrešno postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev kojim je utvrdio da je tužitelj naspram tuženika, kao nasljednik iza smrti J. B. pok. L., suvlasnik za točno određeni dio predmetnih nekretnina.

 

Kako dakle, dio predmetnih nekretnina nikada nije bio naslijeđen od strane M. B., s obzirom na uvjet u citiranoj Dosudnici, jer se isti nije vratio iz Argentine u Republiku Hrvatsku, pa tako ni na imanje u D. G., to su i njegov dio spornih nekretnina naslijedili prednici stranaka, kao nasljednici prvog nasljednog reda, svog oca J. B., zbog čega nasljednikom J. B., ne može biti tužitelj, kao unuk, kada je tužiteljev otac L. B., u trenutku smrti njegovog oca J. B., bio živ, pa samim tim ne može osnovano ovim zahtjevom tražiti naspram tuženika, da je nasljednik iza smrti J. B. pok. L., niti se sa uspjehom može pozivati za navedenu Dosudnicu koja se u dijelu odnosi u korist muške djece prednika stranaka.

 

Ovo posebno, što se citirana Dosudnica nakon što se nije ispunio navedeni uvjet u odnosu na predmetni dio nekretnina koji se odnosi na M. B., ne odnosi na tužitelja, s obzirom na to da dio koji je trebao pripasti u nasljedstvo M. B., isti nije ni naslijedio. Stoga se taj dio po stajalištu ovoga suda vraća u ostavinsku imovinu iza smrti J. B. pok. L., a kojeg su nakon toga, na prethodno opisani način naslijedili prednici stranaka, jer je načelo našeg nasljednog prava da se stjecanje do kojeg dolazi zbog ostaviteljeve smrti zbiva ipso iure, po sili zakona, dakle, samim djelovanjem pravnih normi, bez ikakvog posebnog čina stjecanja.

 

Kako su pravni prednici stranaka na takav način stekli dio spornih nekretnina, to su isti i zaključili navedeni kupoprodajni ugovora 1961., u svoje ime i u ime tužitelja i tuženika, kao valjan pravni posao, i kako isti nije utvrđen ništavim, niti je pobijan od bilo koje strane, pa tako ni od tužitelja, te kako je isti kao takav u cijelosti realiziran, odnosno proizveo je sve pravne učinke, budući da su tuženici temeljem tog ugovora stupili u posjed i spornog dijela predmetnih nekretnina i upisali se s pravom posjeda na njima (ne postoje zemljišne knjige za područje na kojem se nalaze prema utvrđenju prvostupanjskog suda) i kako se od tada prema njima odnose kao pošteni posjednici i vlasnici, to osnovano tuženici tvrde da  tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio  tužbeni zahtjev tužitelja, pa je s obzirom na naprijed navedeno trebalo na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Shodno navedenom, nije pravilno postupio prvostupanjski sud ni kada je donio  prvostupanjsko rješenje kojim je obustavio parnični postupak u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio da se razvrgne postojeća zajednica predmetnih nekretnina na način da se iz ove zajednice nekretnina izdvoji i preda u posjed i vlasništvo tužitelju materijalno odvojeni dio ovih nekretnina, koji odgovara njegovom idealnom-suvlasničkom dijelu, dok da preostali dio ostaje u zajednici tuženika, te da će se postupak u odnosu na navedeni dio tužbenog zahtjeva, nakon pravomoćnosti rješenja, nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka pred nadležnim sudom, zbog čega je primjenjujući odredbu članka 380. točke 3. ZPP-a, valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i pobijano rješenje ukinuti, jer ista ne mogu egzistirati u situaciji kada je odbijen preostali dio tuženog zahtjeva tužitelja i riješiti kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.

 

Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, to je valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka.

 

Odlučujući o parničnom trošku na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a, ovaj sud smatra da tuženicima treba priznati njihov parnični trošak u smislu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, i to na ime sastavljanja žalbe od 12. srpnja 2003., te na ime zastupanja na devet ročišta (12. svibnja 2009., 5. svibnja 2010., 15. srpnja 2010., 27. listopada 2010., 08. veljače 2011., 11. svibnja 2011., 3. studenog 2011., 11. siječnja 2012. i 10. travnja 2012.) na kojim se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi po 75 bodova, ukupno 750 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i pripadajući PDV daje iznos od 9.375,00 kuna. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, preinačiti odluku o troškovima postupka i riješiti kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

 

U Splitu 15. studenog 2012.