Broj: Revt 219/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. F. iz Z., koju zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika 1. K. b. Z. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u Z., i 2. J. S. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7830/09-3 od 8. siječnja 2013., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2146/2008 od 2. lipnja 2009., u sjednici održanoj 14. lipnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Prihvaća se revizija tužiteljice te se slijedom toga preinačavaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7830/09-3 od 8. siječnja 2013. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2146/2008 od 2. lipnja 2009. i sudi:

 

Proglašava se nedopuštenom ovrha u 1/2 (jednoipolovni) idealnog dijela dvosobnog stana u suterenu, površine 57,48 m², oznake A u nacrtu obojen ružičasto kao etaža b. 2., u kući i dvorištu u ..., sve ležeće na u.k.č.br. 1587/16, k.o. G. Z., površine 450 m² ili 125,1 čhv., upisano u z.k.ul. 14238, k.o. G. Z., zabilježbom rješenja o ovrsi u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, z.k.ul. 14238, k.o. G. Z., utvrđivanjem vrijednosti navedene nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja K. B. Z. d.d., Z., ..., sve to u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, Ovr-1489/2004.

 

              II. Nalaže se prvotuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 40.937,20 kuna, u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se prvotuženiku naknaditi tužiteljici na ime troškova revizije iznos od 29.475,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

              „I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „Proglašava se nedopuštenom ovrha u 1/2 (jednoipolovni) idealnog dijela dvosobnog stana u suterenu, površine 57,48 m2, oznake A u nacrtu obojen ružičasto kao etaža b. 2., u kući i dvorištu u ..., sve ležeće na u.k.č.br. 1587/16, k.o. G. Z., površine 450 m2 ili 125,1 čhv., upisano u z.k.ul. 14238, k.o. G. Z., zabilježbom rješenja o ovrsi u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, z.k.ul. 14238, k.o. G. Z., utvrđivanjem vrijednosti navedene nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja K. B. Z. d.d., Z., ..., sve to u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, Ovr-1489/2004.“.

 

              II Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku trošak postupka u iznosu od 32.689,50 kn u roku osam dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje na one postupke u kojima je drugostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), a u skladu s odredbom čl. 53. st. 4. tog Zakona ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Prema odredbi čl. 385. ZPP-a u revizijskoj fazi postupka ne može se isticati prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa stoga ti navodi revizije nisu od značaja u ovoj fazi postupka.

 

Nije niti utemeljen prigovor postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Naime to što sud prvog stupnja nije prihvatio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a koja je počinjena kada sud svojom radnjom ili propustom spriječi stranku da raspravlja pred sudom jer je saslušanje stranaka samo jedan od dokaza u postupku koji sudu stoje na raspolaganju radi utvrđivanja odlučnih činjenica za rješenje spora između stranaka, pa stoga što sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka (čl. 264. ZPP-a) ne znači povredu prava na raspravljanje pred sudom jer je sud sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud autonoman odlučiti koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja spornih činjenica.

 

Neprihvaćanje nekog od predloženih dokaza ne dovodi i do postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer time nije povrijeđeno pravo stranke iznositi svoje argumente u sporu i očitovati se o argumentima suprotne strane.

 

U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1489/04 od 18. travnja 2008. upućena pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenje ovrhe nedopuštenom stoga što tvrdi da je ona vlasnica nekretnine opisane u izreci presude suda prvog stupnja koja je u 1/2 idealnog dijela predmet ovrhe,

 

- da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik u 1/2 dijela nekretnine upisan drugotuženik,

 

- da je tužiteljica s drugotuženikom i N. S. 4. veljače 1991. zaključila ugovor o kupnji nekretnine na kojem su prodavatelji ovjerili svoje potpise 10. svibnja 1991. i plaćen je  porez na promet 4. travnja 1991. (list 5 i 6 spisa),

 

- da je tužiteljica u posjedu navedene nekretnine čitavo vrijeme od sklapanja ugovora.

 

Tužiteljica je tijekom postupka isticala da je vlasnica nekretnine temeljem pravnog posla, pa stoga isticanjem da je vlasništvo stekla na temelju dosjelosti predstavlja isticanje novih činjenica koje se ne mogu isticati tek u reviziji pa stoga ti navodi revizije nisu od značaja u ovom postupku.

 

Prema ocjeni ovog suda suština spora svodi se na pitanje ima li tužiteljica pravo koje sprječava ovrhu u smislu čl. 55. i čl. 56. OZ-a.

 

Odredbom čl. 79. Ovršnog zakona određeno je da čim sud donese rješenje o ovrsi, zatražit će da se u zemljišnim knjigama upiše zabilježba ovrhe, i tom zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj (ovdje prvotuženik) stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine.

 

Dakle, da bi ovrhovoditelj mogao ostvariti svoje pravo na namirenje nužno je da na nekretnini koja je predmet ovrhe nije došlo do promjena prava vlasništva prije nego što je došlo do zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama.

 

U ovom konkretnom sporu rješenje o ovrsi doneseno je 3. svibnja 2005., a drugotuženik je na temelju pravnog posla prenio pravo vlasništva na tužiteljicu ugovorom od 4. veljače 1991.

 

Stoga tužiteljica ima valjan pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, stupila je u posjed sporne nekretnine i slijedom toga za sada se ne može isključiti da tužiteljica ima zakonit, istinit i pošten posjed nekretnine, jer ima valjanu pravnu osnovu stjecanja i zakonit način stjecanja.

 

U ovršnom postupku radi namirenja novčane tražbine ovrhom na nekretnini kada bi došlo do provedbe ovrhe tužitelj bi u konačnici slijedom postupanja suda i slijedom donošenja odluka koje će ovršni sud donijeti tijekom tog postupka bio lišen svog prava na mirno uživanje vlasništva jer bi nekretnina bila prodana na javnoj dražbi, dosudila bi se najboljem ponuditelju koji bi se upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama i kupac bi imao pravo umjesto ovrhovoditelja tražiti iseljenje tužitelja i predaju u posjed nekretnine kupcu, a sve sukladno odredbama čl. 74. do čl. 126. Ovršnog zakona.

 

Stoga kada je tužitelj istinit, zakonit i pošten posjednik sporne nekretnine, kada se sukladno odredbi čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/00, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09) ima smatrati predmnijevanim vlasnikom po ocjeni ovog suda provođenjem ovrhe protiv osobe koja je samo formalni vlasnik sporne nekretnine, zadire se u pravo na mirno uživanje dobara tužitelja kao treće osobe, pa stoga sukladno odredbi čl. 1. Protokola 1. ima pravo na zaštitu tog svog prava protiv ovrhovoditelja i upisanog vlasnika sporne nekretnine.

 

Takvo je pravno shvaćanje izrazio ovaj sud u odluci Rev-621/05 od 2. ožujka 2006. u  kojoj je rečeno:

 

„Bez obzira što tužitelj nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik spornog poslovnog prostora, on kao predmnijevani vlasnik  u smislu čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/00) ima pravo u skladu s odredbom čl. 55. i 56. Ovršnog zakona (Narodne novine 57/96, 29/99, 173/03, 194/03 i 88/05; dalje OZ) tražiti da se ovrha na spornom poslovnom prostoru proglasi nedopuštenom.“

 

Slijedom navedenog, kako odlučne činjenice u ovom postupku nisu sporne, te kako je utvrđeno da tužiteljica ima pravo koje sprječava ovrhu valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tužiteljice i preinačiti presude suda prvog i drugog stupnja te odlučiti kao u izreci.

 

Obzirom na to da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, to joj pripada pravo na naknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a koje je određeno zatražila tijekom postupka sukladno vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.038.531,94 kuna, a koji se odnose na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“, broj 91/04, 37/05 i 59/07 - dalje: OT) 10.380,00 kuna, za zastupanje na ročištu od 21. travnja 2009. (Tbr. 9/5 OT-a) 500,00 kuna i za zastupanje na ročištu od 26. svibnja 2009. (Tbr. 9/1 OT-a) 10.380,00 kuna, ukupno 21.260,00 kuna uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 22% u iznosu od 4.677,20 kuna i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna, na presudu u iznosu od 5.000,00 kuna i na žalbu u iznosu od 5.000,00 kuna. Stoga je tužiteljici valjalo dosuditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 40.937,20 kuna, kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

 

Tužiteljici je dosuđen i trošak sastava revizije prema Tbr. 10. t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12 i 103/14 - dalje: OT) u visini od 1558 bodova uz vrijednost boda od 10,00 kuna prema Tbr. 50. OT-a u iznosu od 15.580,00 kuna i pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% prema Tbr. 42 OT-a u iznosu od 3.895,00 kuna odnosno ukupno 19.475,00 kuna čemu je valjalo pridodati trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 10.000,00 kn tako da je tužiteljici na ime troškova sastava revizije valjalo dosuditi iznos od 29.475,00 kuna. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

 

Zagreb, 14. lipnja 2016.