Broj: Gžp-1065/2013

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Nataši Jerković, u pravnoj stvari tužitelja H. t. d.d. Z., protiv tuženika: 1. M. T. d.d., Z., kojega zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., i 2. C. d.o.o. S., kojega zastupa direktor J. R., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tuženika 1. i 2. protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp- 146/12 od 27. lipnja 2013., 6. studenoga 2013.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp- 146/12 od 27. lipnja 2013. u pobijanom dosuđujućem dijelu (točke I i II izreke).

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem:

- prihvaćen je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite distributivne telekomunikacijske infrastrukture tužitelja, telekomunikacijskih bunara i podzemne telekomunikacijske kanalizacije s vodovima, sve položeno u S., na lokacijama pobliže navedenim pobijanim rješenjem u ulicama: ..., tehnički označenih brojevima KZ 803, KZ 1196, KZ 1197, KZ 802, KZ 801, KZ 800, KZ 1090, KZ 6 ( 772), KZ 771, KZ 770, KZ 769, KZ 768, KZ 767, KZ 766, KZ 765, KZ 764, KZ 518, KZ 517, KZ 602, KZ 503, KZ 682, KZ 687, KZ 680, KZ 679, KZ 175, KZ 174, KZ 173, KZ 172, KZ 1786, KZ 376, KZ 651, KZ 652,  KZ 654 ( koji se nalazi iza kbr. 2 u ... u S.) tako da je utvrđeno da su tuženici, i to tuženik 1. M. T. d.d. Z. kao naručitelj radova, a tuženik 2. C. d.o.o. S. kao izvođač radova, bez suglasnosti tužitelja provalili u njegovu distributivnu telekomunikacijsku infrastrukturu i provukli kabele prvotuženika te je naloženo tuženicima da uspostave ranije posjedovno stanje na način da uklone postavljene optičke svjetlovodne kabele iz distributivne telekomunikacijske infrastrukture tužitelja te se ubuduće klone takvog ili sličnog smetanja posjeda (točka I izreke),

- odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere (točka II izreke),

- te je naloženo tuženicima da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 450,00 kuna (točka III izreke).

 

Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli tuženici pobijajući isto u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu. Pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst i 25/13, – dalje: ZPP) žalitelji predlažu da se rješenje preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Neosnovano žalitelji ističu žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Pobijano rješenje može se ispitati jer nema proturječja kakvog ima u vidu propis iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te za sve odlučne činjenice to rješenje sadrži valjane razloge. Pri tome je ocjena provedenih dokaza izvršena sukladno čl. 8. ZPP a sva stečena uvjerenja prvostupanjski je sud opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima. Drugačija ocjena provedenih dokaza koju nude žalitelji ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane odluke.

 

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka žalitelji određeno ne ukazuju a ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenje procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje po čl. 365. st. 2. ZPP, u vezi čl. 381. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za posjedovnu zaštitu njegove distributivne telekomunikacijske infrastrukture i to kabelskih zdenaca (telekomunikacijskih bunara), podzemne kabelske kanalizacije s vodovima – kabelima u pločnicima i u podzemlju pločnika većeg broja ulica u Splitu koje su pobliže navedene u izreci pobijanog rješenja.

 

Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio:

- da je tužitelj posljednji mirni posjednik predmetne telekomunikacijske infrastrukture, ovo još od 1999. kada je u posjed iste stupio na temelju ugovora o koncesiji sklopljenog s Republikom Hrvatskom,

- da je drugotuženik C. d.o.o. dana 30. ožujka te 1. travnja 2006., kao izvođač radova,  po nalogu tuženika 1. M. T. d.d. kao naručitelja radova, skinuo poklopce s telekomunikacijskih zdenaca i izvršio uvlačenje optičkog kabela prvotuženika,

- da je tuženik 2. vratio poklopce telekomunikacijskih zdenaca,

- da tužitelj nakon uvlačenja optičkog kabela provotuženika ima nesmetani ulazak u podzemne šahtove i pristup do svojih telekomunikacijskih mreža u svrhu redovitog održavanja i popravljanja eventualnih kvarova, 

- da kabeli tužitelja radnjom tuženika nisu oštećeni, da se tužitelj može koristiti postojećim DTK i da radnjom tuženika nije ugrožen niti smanjen opseg i kvaliteta usluge tužitelja.

 

Temeljem prednjih utvrđenja, te nesporne činjenice da je povodom utuženog čina smetanja posjeda tužba podnesena 21. travnja 2006., prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev ocjenjujući da su u utvrđenim okolnostima ostvarene pretpostavke za pružanje tražene posjedovne zaštite u smislu čl. 21. - 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV).

 

Ovaj drugostupanjski sud, prihvaćajući razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, prihvaća kao pravilno činjenično stanje utvrđeno pobijanim rješenjem, kao i primjenu materijalnog prava i zauzeta pravna shvaćanja prvostupanjskog suda, što otklanja potrebu posebnog obrazlaganja tih pitanja u obrazloženju ove drugostupanjske odluke (čl. 375. st. 5. u vezi čl. 381. ZPP).

 

Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane presude pri čemu je na te navode odgovoriti kako slijedi.

 

Prema odredbi iz čl. 21. st. 1. ZV koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Dakle, čin smetanja posjeda u smislu citirane odredbe je čin (akt) neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed, ili ga se uznemirava u posjedovanju.

 

U konkretnom slučaju, što je nesporno, čin koji se u tužbi navodi za čin smetanja posjeda nema značenje čina oduzimanja posjeda. Međutim, navedeni čin, suprotno stavu žalitelja ima značenje uznemiravanja  posjeda neovisno o tome što nije došlo do poremećaja u pružanju usluga tužitelja. Posjednik nije dužan trpjeti ponašanje i radnje na objektu posjeda koja po svojoj prirodi imaju značenje smetanja posjeda, neovisno o tome može li on nakon takvog ponašanja ili radnje koristiti objekt posjeda na dosadašnji način gledano u okviru njezine svrhe i prirode postojanja (stajalište iz odluke VSRH br. Rev-1214/10 od 24. listopada 2012.).

 

Prvostupanjska odluka o parničnom trošku, koju žalitelji neobrazloženo pobijaju, pravilno je utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističu žalitelji, niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP), na temelju odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu 6. studenoga 2013.