Broj: P-1076/2012

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ani Golub Gruić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica Split, Kralja Zvonimira 35, OIB:69693144506, protiv tuženika V. J. d.o.o. S., Z. F., OIB: …, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 4. studenog 2013. u nazočnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja I. K., dipl. iur. i punomoćnika tuženika D. D., odvjetnika u S., radi vraćanja u posjed i isplate (naknade štete), na ročištu za objavu odluke održanom 12. prosinca 2013.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed dio čest. zem. 2293/1 K.O. L. i 3172/1 R., površine 7.461 m², na karti u mjerilu 1:5.000 koju je u travnju 2011. izradio M. J., dipl. ing. građ., označen crvenom linijom i trokrakom zvijezdom, a koja je sastavni dio ove presude, slobodan od stvari i osoba.

 

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju 423.446,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visine eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, od 9. srpnja 2012. do isplate.

 

III. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja odluke do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Dužan je tužitelj isplatiti tuženiku u roku od 8 dana iznos od 19.375,00 kuna na ime parničnog troška, dok se za više traženi iznos od 2.495,00 kn zahtjev tuženika po ovoj osnovi odbija.

 

Obrazloženje

 

U tužbi, zaprimljenoj kod ovoga suda 27. srpnja 2012. tužitelj navodi da su nekretnine označene kao kat. čest. 2293/1 K.O. L. i 3172/1 R., šuma, odnosno šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kojom temeljem Zakona i Programa "O." gospodare Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, UŠP S., Šumarija S.. Dio tog zemljišta površine 7.461 m², na karti u mjerilu 1:5.000 koju je u travnju 2011. izradio M. J., dipl. ing. građ., označen crvenom linijom i trokrakom zvijezdom da je tuženik zauzeo tako što je na tom području uništio kompletan biljni pokrov, izgradio pristupni put i postavio stup za mjerenje vjetropotencijala, pa da je time napravio šumsku štetu u iznosu od 426.466,00 kuna. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio donošenje presude kojom će sud obvezati tuženika da preda u posjed dio čest. zem. 2293/1 K.O. L. i 3172/1 R., površine 7.461 m², na karti u mjerilu 1:5.000 koju je u travnju 2011. izradio M. J., dipl. ing. građ., označen crvenom linijom i trokrakom zvijezdom, kojom će sud naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 426.466,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te kojom će obvezati tuženika na snašanje parničnog troška.

 

U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je tuženik ishodio od tužitelja suglasnost za otvaranje makadamskog puta – šumske ceste, te da je temeljem navedene suglasnosti financirao, odnosno izgradio makadamski put – šumsku cestu pri tom poštivajući sve posebne uvjete za otvaranje makadamskog puta – šumske ceste ujedno i poštivajući sve uvjete iz te ali i iz suglasnosti koje je tuženik ishodio od agencije za upravljanje državnom imovinom za postavljanje mjernih stupova na lokaciji "O.". Tuženik konačno ističe kako u njegovom ponašanju nisu obistinjene pretpostavke koje opravdavaju ovakvu tužbu i tužbeni zahtjev te da su parnične stranke u pokušaju mirnog rješenja spora.

 

Tijekom postupka, sud je izveo dokaz pregledom programa za gospodarsku jedinicu opor za razdoblje od 1.1.2008.-31.12.2017. (listovi 2-10 spisa), neslužbene kopije Z.U. 197 K.O. L. na 8. srpnja 2012. (listovi 11-12 spisa), neslužbene kopije Z.U. 220 K.O. R. (listovi 13-14 spisa), pregledne situacije na ortofoto podlozi MJ 1:5000 izrađene od strane M.J., dipl. ing. građ. (list 15 spisa), Obračuna naknade za štetu počinjenu na šumi i šumskom zemljištu G.J. "O." (listovi 16-18 spisa), dopisa Agencije, Klasa: 940-01/11-03/317, Urbroj: 60-5230/01-2011-6 od 1. prosinca 2011. (list 22 spisa), posebnih uvjeta građenja izdanih od strane tužitelja tuženiku 1. rujna 2011., Urbroj: DIR-07/MI-11-4938/03 (list 23-24 spisa), Ugovora od 15. travnja 2013. (list 34-35 spisa), Posebnih uvjeta na lokaciji O. (list 37-38 spisa), računa broj 358-1500-+1 od 30. travnja 2013. (list 40 spisa), Potvrde o uplati OTP banke od 8. svibnja 2013. (list 41 spisa), saslušanjem svjedoka A. T., B. P. i M. T..

 

Punomoćnik tužitelja predložio je izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještaka šumarske struke, no sud je taj prijedlog odbio kao suvišan, smatrajući da između parničnih stranaka nema spora o ključnim činjenicama, o dužini trase kao niti o konkretnom položaju prometnice.

 

Na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. lipnja 2013. godine tužitelja uredio je tužbu na način da je kao tuženika umjesto ranije označenog E.H.N. d.o.o. S. označio V. J. d.o.o. S., budući je tuženik u međuvremenu promijenio tvrtku, a sukladno izvatku iz sudskog registra.

 

Predmet ove parnice je vraćanje u posjed dijela čest. zem. 2293/1 K.O. L. i čest.zem. 3172/1 K.O. R., kao i isplata iznosa od 423.446,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete.

 

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

Punomoćnik tuženika popisao je parnični trošak.

 

Među strankama nije sporno  da je tužitelj tuženiku dana 8. srpnja 2011. izdao posebne uvjete za otvaranje makadamskog puta do mjernog stupa na lokaciji O. Među strankama nije sporno niti to da je Ugovor kojim je uređeno vrijeme i naknada šumskog puta  zaključen 15. travnja 2013.

 

Među strankama je sporno je li tuženik u obvezi  predati tužitelju u posjed nekretnine označene u tužbi te duguje li tuženik tužitelju iznos od 423.446,00 kuna s osnova naknade (šumske) štete.

 

Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio slijedeće činjenice:

 

Iz neslužbenog posjedovnog lista broj 281 za K.O. L. (list 5-7 spisa), stanje podataka na 5. srpnja 2012., proizlazi da je kao posjednik nekretnine označene kao kat. čest. 2293/1, zvana "B.", pašnjak površine 549.430 m² upisana Općenarodna imovina.

 

Iz neslužbenog posjedovnog lista broj 279 za K.O. R. (list 8-10 spisa), stanje podataka na 5. srpnja 2012. goine, proizlazi da je kao posjednik nekretnine označene kao kat. čest. 3172/1, zvana "O.", pašnjak površine 5.403.590 m² upisana Općenarodna imovina.

 

Iz prikaza z.k. uloška, neslužbene kopije za Z.U. 197, K.O. L., stanje na 8. srpnja 2012. (list 11-12 spisa), proizlazi da je kao vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. 2293/1 upisana Općenarodna imovina, za cijelo,  kao organ upravljanja Mjesni narodni odbor L.

 

Iz prikaza z.k. uloška, neslužbene kopije za Z.U. 220, K.O. R., stanje na 8. srpnja 2012. (list 13-14 spisa), proizlazi da je kao vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. 3172/1 upisana Općenarodna imovina, za cijelo, kao organ upravljanja Mjesni narodni odbor R..

 

Iz programa gospodarske jedinice OPOR; valjanost programa 1.1.2008.-31.12.2017.(list 2-4 spisa) proizlazi da su nekretnine označene kao kat. čest. 2293/1 K.O. L. i kat. čest. 3172/1 K.O. R. evidentirane kao posjed Hrvatskih šuma te kao vlasništvo državnih šuma.

 

Iz posebnih uvjeta građenja za otvaranje makadamskog puta do mjernog stupa na lokaciji O., koje je tužitelj izdao tuženiku 8. srpnja 2011., Ur. broj: DIR07/MI-11-4237/02 (list 37-38 spisa) proizlazi da je tužitelj na zahtjev tuženika za utvrđivanjem posebnih uvjeta za otvaranje makadamskog puta do površine na kojoj se planira postavljanje stupa za mjerenje vjetropotencijala u K.O. L. naveo da se ne protivi otvaranju makadamskog puta do površine na kojoj se planira postavljanje stupa za mjerenje vjetropotencijala prema izdanim posebnim uvjetima, u kojima, između ostalog, stoji:

- da je točnu trasu šumskog puta potrebno dogovoriti sa djelatnicima šumarije (točka 1.)

- da se tijekom izvođenja radova zabranjuje svaka sječa i oštećivanje stabala izvan prostora rada (točka 4.)

- da su ti uvjeti sastavni dio Ugovora (točka 10.)

- da će se Ugovorom urediti vrijeme i naknada za korištenje šumskog puta kao i obveza naknade eventualno nastale štete (točka 11.).

 

Iz članka 1. Ugovora sklopljenog između parničnih stranaka 15. travnja 2013. (list 34-35 spisa) proizlazi da se tim ugovorom uređuje način korištenja šumske ceste  smještene na k.č. 2293/1 K.O. L. i kat. čest. 3172/1 K.O. R., g.j. O., prikazane na skici koja je sastavni dio ugovora, a koju E.H.N. d.o.o. koristi od 8. srpnja 2012. Člankom 2. Ugovora propisano je da Hrvatske šume d.o.o. dozvoljavaju korisniku korištenje šumske ceste radi pristupa sa lokalne ceste do stupa za mjerenje vjetropotencijala na lokaciji O. K.O. R.. Člankom 3. propisano je da će korisnik Hrvatskim šumama d.o.o. za korištenje šumske ceste iz članka 1. plaćati naknadu u iznosu od 0,55 kuna po tona kilometru prevezenog tereta teretnim vozilima, uvećanom za PDV, a najmanje 4.675,20 kuna godišnje, uvećano za PDV. Člankom 5. propisano je da se ugovor sklapa na vrijeme od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2015.

 

Iz računa broj 358-1500-1 od 30. travnja 2013. (list 40 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku ispostavio račun za korištenje šumske ceste u ukupnom iznosu od 11.688,00 kuna.

 

Iz potvrde O. banke d.d. Z. (list 41 spisa), proizlazi da je tuženik iznos od 11.688,00 kuna platio tužitelju dana 8. svibnja 2013.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zatjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika zatijeva predaju u posjed dio čest. zem. 2293/1 K.O. L. i 3172/1 R., površine 7.461 m², na karti u mjerilu 1:5.000 koju je u travnju 2011. izradio M. J., dipl. ing. građ., označen crvenom linijom i trokrakom zvijezdom (karta priložena uz tužbu) u cijelosti  neosnovan.

 

              Naime, prema članku 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12; dalje ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvar. Dakle, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. U smislu odredbe članka 362. ZV-a, u konkretnom slučaju, prema mišljenju ovoga suda,  Republika Hrvatska je predmnijevani vlasnik, a tužitelj je u smislu odredbe članka 17. Zakona o šumama ("Narrodne novine" broj 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12; dalje ZŠ) trgovačko društvo koje gospodari šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu RH. Međutim, tužitelj nije dokazao da je tuženik u trenutku podnošenja tužbe bio u posjedu navedenih dijelova nekretnina ili da još uvijek jest u njihovu posjedu i to bez pravne osnove (uzimajući u obzir odredbe priloženog Ugovora) te da odbija tužitelju predati u posjed navedene dijelove nekretnina slobodne od stvari i osoba, kao i to da bi mu posjed eventualno bio neovlašteno oduzet, a što je sve temeljem pravila o teretu dokaza u smislu odredbe članka 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje ZPP), u vezi s odredbom članka 161.-163 ZV-a, bio dužan učiniti. Osim toga, posjed nije pravo, stoga nije zaštićen u onoj mjeri u kojoj su zaštićena prava, npr. pravo vlasništva (članak 161, 167 ZV-a). Posjed je zaštićen samo od samovlasnog smetanja, jer samovlast je zabranjena (članak 20/1-ZV). Smetanje je samovlasno kada je posjed oduzet ili uznemiravan bez posjednikove volje (članak 20/2 ZV-a). Nije samovlasno smetanje onda kada posjednik dozvoli ili pristane na zadiranje u posjed (članak 20/4 ZV-a). Čin smetanja je radnja kojom se samovlasno mijenja posjedovno, faktično, stanje. Pri tome se podrazumijeva ona radnja  smatra činom smetanja posjeda, koja  u  sebi  sadrži  znakove  svjesnog  zadiranja  u  tuđi posjed,  te  znakove  samovlašća  i  nasilja.  Iz izvedenih dokaza, a poglavito iz: dopisa Agencije upućenog tuženiku od 1. prosinca 2011., posebnih uvjeta građenja izdanih od strane tužitelja tuženiku 1. rujna 2011., Ugovora sklopljenog između parničnih stranaka 15. travnja 2013., i iskaza svjedoka na ročištu od 4. studenog 2013., razvidno je da od strane tuženika nije bilo niti samovlasne smetnje posjeda tužitelja, štoviše iz dokaznog postupka razvidno je da tužitelj do podnošenja svoga tužbenog zahtjeva nije niti insinuirao svojem poslovnom partneru (ovdje tuženiku), svoje zahtjeve u smislu eventualne povrede posjeda.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika zahtjeva da preda u posjed navedene dijelove nekretnina slobodne od stvari i osoba, i odlučio kao u izreci pod točkom I.-I.

 

Iz obračuna naknade za štetu počinjenu na šumu i šumskom zemljištu G.J. O., kat. čest. 2293/1 K.O. L. i kat. čest. 3172/1 K.O. R. , bez nadnevka (list 16 spisa; dalje u tekstu: obračun naknade štete) proizlazi da je tužitelj procijenio šumsku štetu na tim nekretninama u ukupnom iznosu od 423.446,00 kuna. Tužitelj je taj iznos dobio tako što je zbrojio:

- iznos od 365.949,00 kuna kao naknadu za protupravno korištenje šumskog zemljišta, uzimajući da je prometna vrijednost građevinskog zemljišta za K.O. L. i R. 59 kn/m² te za K.O. R. 39 kn/m²

- iznos od 57.497,00 kuna kao iznos troškova vraćanja zemljišta u prvobitno stanje, uzimajući u obzir Odluku Predsjednika uprave HŠ d.o.o. od 26. ožujka 2012. kojom je donesen Cjenik Kalkulativnih, internih i eksternih prodajnih cijena.

 

Iz dopisa Agencije, Klasa: 940-01/11-03/317, Urbroj:360-5230/01-2011-6 od 1. prosinca 2011. (list 22 spisa) upućenog tuženiku proizlazi da Republika Hrvatska kao vanknjižni vlasnik spornih nekretnina u skladu sa Rješenjem Ministarstva, Klasa: UP/I-310/02/07/19 od 6. prosinca 2007., koje je postalo pravomoćno 3. siječnja 2008. daje suglasnost društvu E.H.N. d.o.o. iz S., za postavljanje privremene mjerne stanice "O. 1", namijenjene za mjerenje vjetropotencijala u svrhu izgradnje O. planirane snage od 33 MW, na lokaciji Grad K., Općina L. i Općina P., na označenoj nekretnini, bez naknade, u vremenskom trajanju od 18 (osamnaest) mjeseci.

 

Odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje ZOO) propisno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom članka članka 1054. ZOO-a propisano je da tko na svoju štetu dopusti drugome poduzimanje neke radnje, nema pravo od njega zatijevati naknadu štete prouzročene tom radnjom

 

Sud drži da je i drugi dio tužbenog zatjeva, usmjeren na isplatu iznosa od 423.446,00 kuna s naslova naknade (šumske) štete u cijelosti neosnovan. Tužitelj navodi da tuženik nije sa tužiteljem htio sklopiti ugovor o korištenju šumskih cesta u kojem bi se utvrdila naknada za korištenje šumske ceste kao i eventualno naknada štete te da je, bez da je riješio sve potrebne preduvjete, počinio tužitelju štetu  na nekretninma u vlasništvu Republike Hrvatske, a kojom gospodari tužitelj. To u svojim iskazima suglasno potvrđuju i svjedoci B. P. (dipl. ing. šumarstva), u spornom razdoblju zaposlenik Šumarije S. i A. T. (dipl. ing. šumarstva), zaposlenik tužitelja. Svjedok  P. ističe kako je tuženik od strane tužitelja dobio posebne uvjete za izgradnju prometnice koje bi vodile do mjernog stupa; posebnim uvjetima da je bio definiran način na koji se može realizirati prometnica koja inače nije bila predviđena za izgradnju. Svjedok je u iskazu naveo da je posebnim uvjetima bilo je propisano da će se naknadno sklopiti Ugovor, te kako isključivo iz razloga što taj Ugovor nije  sklopljen da je napravljen obračun štete. Svjedok ističe da su radovi izvedeni 2011. te je dalje naveo da je bio odmah upoznat sa izvođenjem radova, ali da tužitelj nije odmah reagirao smatrajući "da neće biti problema oko sklapanja ugovora". Sjeća se da je u ožujku 2012. uputio je dopis tuženiku da ukoliko se ne dostave ugovori o korištenju, a kako da tada Hrvatske šume nisu "zaprimile" izgrađeni put kao prometnicu, da će morati njenu gradnju tumačiti kao štetu (štetu na šumi i šumskom zemljištu) te pred nadležnim sudom podignuti optužni prijedlog i parnicu za naknadu štete. Svjedok je pojasnio kako izgleda uobičajena procedura u ovakvim slučajevima: ishođenje posebnih uvjeta, sastavljanje projekta koji se dostavi stručnom suradniku tužitelja, obavijesti Šumariji osam dana prije izvođenja radova, iskolčenje trase i sklapanje ugovora.

 

I svjedok A. T. iskazao je da je nekoliko puta obilazio teren, ali da se ne smatra nadzornim inženjerom u konkretnom slučaju. Tuženik da nije htio potpisati ugovor pa da su nakon nekog vremena tu izgradnju počeli tretirati kao šumsku štetu. Da protiv tuženika nisu htjeli ustati tužbom za smetnju posjeda, jer da su postupali u dobroj vjeri s nadom da će se ugovor ipak sklopiti. Svjedok dalje navodi da da osim možebitne štete nesklapanja ugovora tuženik nije napravio drugu štetu, odnosno da je nastala šumska šteta nastala isključivo u probijanju puta bez sklopljenog ugovora, a da procedura eventualnog zaustavljanja tuženikovih radova nije pokrenuta iz razloga što je tužitelj nastupao u dobroj vjeri.

 

Ove iskaze sud u cijelosti drži vjerodostojnim budući su u suglasju s ostalim dokazima izvedenim u postupku. Sud dalje zaključuje da je tužitelj u smislu odredbe članka 1054. ZOO- na svoju štetu dopustio drugome poduzimnje radnje pa nema prvo od njega zatijevati nakndu štete prouzročenu tom radnjom.  To proizlazi iz posebnih uvjeta (list 37 spisa) koje je tužitelj izdao tužitelju za otvaranje makadamskog puta do mjernog stupa na lokaciji "O." i u kojima tužitelj eksplicitno navodi da se ne protivi otvaranju makadamskog puta do površine na kojoj se planira postavljanje stupa za mjerenje vjetropotencijala prema taksativno navedenim posebnim uvjetima. Točkom 4. posebnih uvjeta propisano je da se tijekom izvođenja radova zabranjuje svaka sječa i oštećivanje stabala izvan prostora rada (točkom 1. propisano je da je točnu trasu potrebno dogovoriti sa djelatnicima Šumarije S., a trasa se tijekom postupka nije ukazala spornom!) iz čega se, argumentumom a contrario da zaključiti da je sječa stabala unutar prostora rada dopuštena! Tužitelj nije dokazao da je šteta nastala izvan određene trase. Nadalje, točkom 11. Posebnih uvjeta propisano je da će se ugovorom urediti vrijeme i naknda za korištenje šumskog puta kao i obveza nadoknade eventualno nastale štete. Ovaj ugovor je doista i sklopljen, ali tek 15. travnja 2013. (list 34-35 spisa) s retroaktivnim učinkom, od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2015. Člankom 1. ugovorne strane utvrđuju da tuženik (ranije pod tvtkom E.H.N. d.o.o.) šumsku cestu koristi od 1. siječnja 2012., a člankom 3. propisana je naknada koju će tuženik plaćati tužitelju na ime korištenja šumske ceste. Sudu ostaje nejasno zašto tužitelj sklapa ovakav ugovor, s retroaktivnim djelovanjem, a da kao početak ugovora ne navodi 2011. ako je od tada tuženik u "posjedu" ove ceste. Nadalje, ostaje nejasno i to zašto tužitelj propušta ovim Ugovorom regulirati pravo na naknadu eventualno nastale štete kada uporište za to ima u odredbi članka 11. Posebnih uvjeta. Iz računa broj 358-1500-1  od 30. travnja 2013. (list 40 spisa) proizlazi da je tužitelj od tuženika na ime korištenja šumske ceste zatražio isplatu iznosa od 11.688,00 kuna i to za razdoblje od 1.1.2012.-31.12.2013., a iz Potvrde OTP  banke (list 41 spisa), proizlazi da je tuženik taj iznos uredno i platio.

 

Slijedom navedenog, a u odnosu na dio zahtjeva kojim je zatražena naknada štete, razvidno je:

§ da je tuženik izvodio radove temeljem Posebnih uvjeta izdanih od tužitelja i suglasnosti Agencije

§ da se tužitelj tijekom izvođenja tih radova nije jasno i nedvosmisleno očitovao tuženiku na eventualne pritužbe u vezi realizacije istih, pa ni u pogledu eventualne štete, te da u bilo kojem smislu, a "u dobroj vjeri"  nije ni priječio tuženikove radove, prekidanjem ili zaustavljanjem istih, pa ni uz činjenicu da sa tuženikom nije uspio potpisati Posebnim uvjetima  predviđeni Ugovorom

§ da je tek zbog nepotpisivanja toga Ugovora pristupio izračunu "eventualne" štete

§a da se ni u naknadno potpisanom Ugovoru (s retroaktivnim djelovanjem) o osnovanosti "eventualne" štete nije niti očitovao, već to pokušava tek ovom tužbom

 

Sud nakon svega zaključuje da u ponašanju tuženika nema protupravnosti (krivnje) te da stoga ne može biti niti odgovoran za eventualno nastalu štetu. Slijedom navedenog, a temeljem naprijed citiranih odredbi članka 1045. i 1054. ZOO-a valjlo je tužbeni zatjev i po ovoj osnovi odbiti i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I-II.

 

Odluka o trošku temelji se na  odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 142/12 dalje: OT). Tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku valjalo je priznati za odgovor na tužbu iznos od 500 bodova po Tbr. 8. točka 1. OT-a, za pristup na ročišta od 17. lipnja 2013. i 4. studenog 2013. po 500 bodova po Tbr. 9. točka 1. OT-a, te za pristup na ročište za objavu odluke Tbr. 9. točka 3. OT-a, odnosno, sveukupno 1550 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50. OT-a) čini iznos od 15.500,00 kuna i uvećano za 25% PDV-a (iznos 3.875,00 kn) predstavlja sveukupan iznos od 19.375,00 kuna. Tom iznosu valjalo je pridodati i iznos od 2.295,00 kuna na ime pristojbe na odgovor na tužbu, pa je sveukupni parnični trošak koji pripada tuženiku utvrđen u iznosu od 21.670,00. Tuženiku nije priznat više traženi iznos od 2.495,00 kuna budući tuženik nije obveznik plaćanja pristojbe na odluku, radi čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove presude.

 

U Splitu, 12. prosinca 2013.