Broj: Gžx-117/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Luke Grgata i Borisa Mimice, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. M. N., iz K., Republika Srbija i 2. I. Đ., iz K. L., obje zastupane po pun. M. P., odvj. u K. S., protiv tužene P. O., iz K. L., zastupane po pun. A. M., odvj. u T.,  radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Kaštel Lukšiću br. P-495/09 od 15. siječnja 2013., u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2015.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija  se žalba tužene kao neosnovana  i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

II. Tužiteljicama se ne priznaje trošak odgovor na žalbu tužene.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljica tako da se utvrđuje:

- da je tužiteljica pod 1. M. N. vlasnica realnog dijela prizemlja, površine 61,46 m2, sobe br. 4 i br. 6 na katu označen smeđom bojom, balkona na katu označenog crvenom bojom i garaže izgrađene na razini prizemlja označena smeđom bojom i br. 9, u zgradi izgrađenoj na č.zem. 587/5 k.o. K. L. sve preciznije navedeno u nacrtu etažnog vlasništva vještaka M. J. br. T.D. SU-08-08, svibnja 2007. (toč. I.);

- da je tužiteljica pod 1. M. N. suvlasnica za ½ dijela hodnika na prvom katu označen br. 1,  i  ½ zahoda  u istoj zgradi označeno smeđom bojom  u istom Elaboratu (toč. II.);

- da je tužiteljica pod 2. I. Đ. vlasnica realnog dijela garaže izgrađene  u razini prizemlja stambenog objekta označen br. 10 i smeđom bojom  istog Elaborata, sve na istoj č.zem. te dijela č.zem. 587/2  k.o. K. L. u skici premjeravanja vještaka Z. R. od  11. 03. 2010.,  u površini od 602 m2, označen plavom bojom (toč. III.);

- da je tužiteljica od 1. M. N. vlasnica dijela č.zem. 587/2  k.o. K. L. u površini od 118 m2 i to onog dijela u skici mjernika Z. R. od 11. 03. 2010. označen crvenom bojom (toč. IV.).

 

Naloženo je tuženoj da tužiteljicama naknadi trošak postupka u iznosu od 23.604,77 kuna (toč. V.).

 

Žali se tužena pobijajući presudu u cijelosti iz svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13. i 89/14. –dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži, prvostupanjsku presudu preinači shodno navodima žalbe ili istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Tužiteljice su  podnijele odgovor na žalbu tužene predlažući drugostupanjskom sudu istu odbiti kao neosnovan.

 

Žalba tužene nije osnovana.

 

Predmet ove parnice je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje vlasništva kako je to pobliže navedeno pod toč. I, II, III. i IV. izreke, odnosno izreke ove presude.

 

Prvostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim utvrđenim odlučnim činjenicama, pa je istu moguće ispitati u smislu čl. 365. st. 2. ZPP.

 

Među strankama nije sporno:

-da su T. T., majka - supruga, te kćeri M. T. (N.), I. Đ. (T.) i P. O. (T.), po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu br. O-938/83  od 15. rujna 1983. naslijedile pok. A. T., svaka od po ¼  dijela, te da je u zemljišnim knjigama na imovini ostavitelja izvršen upis vlasništva po tom rješenju o nasljeđivanju ;

- da su T. T., M. T., I. Đ. i  P. O. dana 17. veljače 1986. sklopili Ugovor o diobi zajednice nekretnina naslijeđene iza smrti pok. A. T., ali da po tom Ugovoru o diobi nije izvršen upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, pa tužiteljice u ovom postupku to žele postići;

- da su T. T., kao primateljica uzdržavanja, te M. T., kao davateljica uzdržavanja, dana 15. veljače 1985., sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je ovjeren od Općinskog suda u Splitu pod br. IIR-251/85  od 19. svibnja 1985.;

- da je iza smrti pok. T. (A.) T. pred Općinskim sudom u Kaštel Lukšićem doneseno rješenje o nasljeđivanju br. O-145/00 od 29. studenog 2000. kojim je raspoređena utvrđena imovina ostaviteljice, i to samo neisplaćena mirovina, na kćeri ostaviteljice I. Đ., P. O. i M. N., svaka od po 1/3 dijela;

- da su tužiteljice prije upuštanja u parnicu, dana 17. listopada 2005. od tužene zatražili da se dogovore o provedbi Ugovora o diobi, te da je tužena u dopisu tužiteljicama od 28. listopada 2005. dala suglasnost ali da se dioba izvrši prema Ugovoru o diobi i Ugovoru o doživotnom uzdržavanju (list 5 spisa);

- da među strankama nije postignut dogovor, to su tužiteljice dana 25. lipnja 2006. podnijele tužbu  radi diobe zajednice nekretnina.

 

Sporno je među strankama je li dioba, kako je postavljena u tužbi,  u skladu  sa Ugovora o diobi i Ugovorom doživotnom uzdržavanju.

 

Nakon što je prvostupanjski sud proveo dokaze od stranaka predložene (uvid u Ugovor o diobi, u Ugovor o doživotnom uzdržavan, o rješenje o nasljeđivanju, očevid lica mjesta, obavio vještačenja po vještaku za graditeljstvo  M. J., po vještaku-mjerniku Z. R., te dokaz saslušanjem stranaka), prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljica, držeći da je dioba izvršena po Ugovoru o diobi i po Ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

 

Stajalište prvostupanjskog suda, u smislu čl. 375. st. 5. ZPP, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te razloge u obrazloženju uzima kao sastavni dio ove drugostupanjske odluke.

 

Stoga nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja odlučno činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrdio, i na isto pravilno primijenio materijalno pravo, pa se navodima istaknutim u žalbi ovako utvrđeno činjenično stanje ne  dovodi u sumnju.

 

Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge  pa nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.  

 

I odluka o trošku postupka pravilno je donesena.

 

Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu  i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu, 11. lipnja 2015.