Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-856/2014 Županijski sud u Bjelovaru
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-856/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu Vladimiru Šestaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. H., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u V., , protiv tuženika R. Č., kojeg zastupaju punomoćnici iz Z. odvjetničkog ureda T. V. i N. R., odvjetnici u V., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, broj P-696/2013-8 od 03. veljače 2014. godine, dana 29. lipnja 2015. godine, 

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba tuženika, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Virovitici, broj P-696/2013-8 od 03. veljače 2014. godine, u točki I. i III. izreke, te sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tuženik R. Č. iz L. smetao tužitelja Z. H. u posljednjem mirnom posjedu čkbr... iz zk. ul. br. ...k. o., tako što je 26. rujna 2013. godine od odvodnih cijevi u zemlji tužitelja odvojio dvije plastične cijevi koje su se okomito na te cijevi nalazile iznad zemlje svaka dužine 2,00 metara i promjera 100 mm, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje."

 

Nalaže se tužitelju Z. H. da tuženiku R. Č. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn (slovima:tri tisuće sedamsto pedeset kuna) u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              U izreci citiranim rješenjem djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite i utvrđeno je da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu čkbr.... iz zk. ul. br. ...k. o. tako što je 26. rujna 2013. godine od odvodnih cijevi u zemlji tužitelja odvojio dvije plastične cijevi koje su se okomito na te cijevi nalazile iznad zemlje svaka dužine 2,00 metara i promjera 100 mm, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje (točka I. izreke); odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva da se tuženiku naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja (točka II. izreke), te je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.900,00 kn u roku od 8 dana (točka III. izreke). 

 

Protiv tog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da  se pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost navoda žalbenih navoda i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

 

Žalba je osnovana.

 

Žalitelj ne opisuje i konkretno ne obrazlaže bitnu povredu odredaba parničnog postupka na čije postojanje ukazuje žalbom, no ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., dalje: ZPP) ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud pri donošenju pobijanog rješenja i u postupku koji je tome prethodio počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Međutim, kraj u postupku utvrđene činjenice da su prije podnošenja tužbe dvije plastične cijevi vraćene na svoje mjesto i ponovno okomito spojene na odvodne cijevi u zemlji tužitelja osnovano žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je i djelomično prihvatio zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite.

 

Naime, prvostupanjski sud na temelju prihvaćenih iskaza svjedoka S. H., I. H. i tužitelja Z. H. utvrđuje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu zemljišta i to čkbr. ...upisane u zk. ul. br. ...k. o. tako što je dana 26. rujna 2013. godine od odvodnih cijevi u zemlji tužitelja odvojio dvije plastične cijevi koje su se okomito na te cijevi nalazile iznad zemlje svaka dužine 2,00 metara i promjera 100 mm, te da je kasnije istog dana nakon dolaska policije tužiteljev stric S. H. vratio obje cijevi na mjesto gdje su se nalazile prije odvajanja, čime je uspostavio stanje kakvo je bilo prije čina uznemiravanja posjeda u vidu odvajanja tih cijevi.

 

Iz tužiteljeva stranačkog iskaza (list 12) proizlazi da živi i radi u Njemačkoj i da samo povremeno dolazi u Hrvatsku, te da kuću i okućnicu na kojoj se nalaze i sporne cijevi održava njegov stric S. H., koji u svom iskazu potvrđuje takve navode tužitelja (list 13). Naime, iz njegova iskaza također proizlazi da održava tužiteljevu okućnicu i kosi travu, svakodnevno obilazi tužiteljevu staru majku koja tamo živi, te da tužitelj živi i radi u Njemačkoj. Iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka S. H. proizlazi i da je tužiteljev stric i prije 26. rujna 2013. godine kada su u nekoliko navrata odvajane sporne cijevi iste vraćao u njihovo ležište.

 

Tako utvrđene činjenice ukazuju da je tužiteljev stric S. H. ustvari vršio tužiteljevu faktičnu vlast nad okućnicom i da u smislu čl. 12. st. 2. Zakona o vlasništu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00, 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP) ima položaj tužiteljeva pomoćnika u posjedovanju, koji je prema čl. 27. st. 2. ZVDSP-a ovlašten poslužiti se dopuštenom samopomoći umjesto posjednika.

 

S obzirom da se tužiteljev stric S. H. kao pomoćnik u posjedovanju poslužio dopuštenom pomoći i nešto kasnije istoga dana nakon što su sporne cijevi odvojene iste vratio u njihovo ležište, te na taj način u roku iz čl. 21. st. 3. ZVDSP-a uspostavio ranije posjedovno stanje i  zaštitio posjed tužitelja, u pravu je žalitelj da u takvoj situaciji tužitelj nema pravo i na sudsku zaštitu posljednjeg posjeda, jer se u smislu čl. 21. st. 4. ZVSDP-a pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posjedovnoj parnici ili putem samopomoći. Pritom se neosnovanim ukazuju tužiteljevi navodi iz odgovora na žalbu prema kojima tužitelj nije odobrio postupak svoga strica u pogledu vraćanja cijevi u njihovo ležište, jer iz tužiteljeva stranačkog iskaza jasno proizlazi kako se tužitelj nije složio samo sa skraćivanjem cijevi, dok postupak vraćanja cijevi u ležište nije osporio.

 

Slijedom izloženih razloga valjalo je uvažiti tuženikovu žalbu, te primjenom čl. 373.a st. 1. i 2. u vezi čl. 438. ZPP-a preinačiti pobijano rješenje u točki I. izreke i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite.

 

Kraj preinakom pobijanog rješenja odbijenog tužbenog zahtijeva, kao i  odbijenog dijela tužbenog zahtjeva u nepobijanoj  točki II. izreke, u smislu čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je i o cjelokupnim troškovima postupka, te je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan tuženiku u cijelosti nadoknaditi troškove parničnog postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice.

 

Troškovi tuženika sastoje se od troškova zastupanja po odvjetniku odmjerenih u skladu sa zakonom propisanom vrijednosti predmeta spora u postupcima radi smetanja posjeda (5.000,00 kn) i u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika  ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14. i 118/14. - dalje: Tarifa) i to u granicama zahtjeva stranke (list 20) od jednokratne nagrade za zastupanje u prvostupanjskom postupku u iznosu od 2.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 2. podtočka 1. Tarife), troška PDV-a u iznosu od 500,00 kn, troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 100,00 kn, no kraj osnovanosti žalbe tuženiku je priznat i žalbom zatraženi trošak jednokratne nagrade odvjetniku za sastav žalbe u iznosu od 600,00 kn (Tbr. 10. toč. 2. Tarife), trošak PDV-a u iznosu od 150,00 kn, trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 400,00 kn, tako da ukupni troškovi tuženika  računajući i žalbeni postupak iznose 3.750,00 kn.

 

Stoga je na temelju čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. i 166. st. 2. ZPP-a tužitelj obvezan tuženiku nadoknaditi parnične troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice u iznosu od 3.750,00 kn. 

 

U nepobijanom dijelu u točki II. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

 

Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci.

 

U Bjelovaru 29. lipnja 2015. godine.

Copyright © Ante Borić