Broj: Pž-3568/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Raoula Dubravca, suca izvjestitelja i Josipa Turkalja, člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja V. d.o.o. V., , kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u O., protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, kojeg zastupa Državno odvjetništvo, radi brisanja uknjižbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-626/11-15 od 23. siječnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-626/11-15 od 23. siječnja 2012. u točki I. izreke i sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Briše se uknjižba prava zaloga broj Z-1322/06 Općinskog suda u Osijeku upisanog u korist tuženika na nekretnini u vlasništvu tužitelja, upisanoj u podulošku … k.o. Osijek u naravi stan u prizemlju, ulaz 1, koji se sastoji od dvije sobe, izbe, nužnika i predsoblja, površine od 62,74 m2 u zgradi u Osijeku, Županijska br. 36, sagrađena na kčbr. … i uspostavlja se prijašnje zemljišno knjižno stanje.“

 

              2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 5.873,00 kn (pettisućaosamstosedamstotri kune).

 

              II. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 4.500,00 kn (četiritisućepetsto kuna), a odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 1.250,00 kn (tisućudvjestopedeset kuna).

             

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom prvostupanjskog suda briše se uknjižba prava zaloga na nekretnini u vlasništvu tuženika navedenoj u izreci i uspostavlja prijašnje zemljišno knjižno stanje te nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.873,00 kn.

 

              Prema obrazloženju presude tužitelj je 15. prosinca 2003. kupio nekretninu koja je predmet postupka od prodavatelja S. d.o.o. te podnio prijedlog za uknjižbu kojeg je sud odbio jer ugovor nije sadržavao clausulu intabulandi. Tuženik je uknjižbom stekao založno pravo na temelju rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-29/06 od 13. veljače 2006. radi osiguranja novčane tražbine prema tužiteljevom pravnom predniku. Nakon toga izvršena je uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja. Shvaćanje je prvostupanjskog suda da je tuženik mogao znati da je navedena nekretnina vlasništvo tužitelja jer je Ministarstvo financija, Porezna uprava donijela rješenje o plaćanju poreza na kupnju kojeg je tužitelj uredno podmirio. Sud je utvrdio da postoji nevaljani upis prava zaloga tuženika na nekretninama tužitelja te tužitelj ima pravo zaštite od povrede upisom u zemljišnoj knjizi prema odredbi čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 81/15-pročišćeni tekst; dalje: ZV) i prema odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13; dalje: ZZK). Porezna uprava znala je da nekretnina pripada tužitelju prema odredbi čl. 388. st. 5. ZV-a.

 

Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 129. ZZK-a jer tužitelj nije bio nositelj knjižnog prava u trenutku kad je izvršena uknjižba prava zaloga u korist tuženika. Tužitelj je vlasništvo stekao tek upisom u zemljišne knjige s obzirom na to da je osnova za stjecanje vlasništva pravni posao, a kako je to propisano odredbom čl. 114., čl. 115. i čl. 119. ZV-a. Odredbu čl. 388. st. 5. ZV-a prvostupanjski je sud pogrešno primijenio jer se navedeno ograničenje odnosi samo na stjecanja kojima se stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Predlaže presudu ukinuti i tužbu odbaciti, odnosno preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

              Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijanu je presudu moguće ispitati i u njoj su sadržani razlozi o odlučnim činjenicama, a ti su razlozi jasni i obrazloženi.

 

              Prvostupanjski je sud o tužbenom zahtjevu odlučio pogrešnom primjenom odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o zemljišnim knjigama.

 

              Pogrešno je sud utvrdio da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi ispunjenje pretpostavki za prihvaćanje zahtjeva brisovne tužbe. Sukladno čl. 129. st. 1. ZZK-a nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno.

 

              Protivno shvaćanju prvostupanjskog suda tužitelj prije uknjižbe prava zaloga u korist tuženika nije bio upisan kao nositelj knjižnog prava. Vlasništvo se može steći i na temelju pravnog posla uz pretpostavke propisane odredbom čl. 115. ZV-a, a vlasništvo nekretnine se prema odredbi čl. 119. st. 1. ZV-a stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije. U konkretnoj situaciji pravni posao kojeg je tužitelj zaključio sa S. d.o.o. bio je sklopljen u pisanom obliku u smislu odredbe čl. 115. st. 3. ZV-a, ali u njemu nije bilo valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, pa vlasništvo tužitelj nije mogao steći uknjižbom u trenutku sklapanja ugovora, već tek kad je dotadašnji vlasnik valjano očitovao volju da vlasništvo kupljene nekretnine prijeđe na tužitelja.

 

              Kako su u trenutku donošenja rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj
Ovr-29/06 od 13. veljače 2006. i njegove provedbe u zemljišnim knjigama bile ispunjene pretpostavke propisane pravilima zemljišnoknjižnog prava, pravo zaloga uknjiženo je u korist tuženika, jer tužitelj nije bio nositelj knjižnog prava, odnosno prava vlasništva kojeg je stekao kasnijom uknjižbom. Brisovnom tužbom tužitelj nije ovlašten štititi svoje pravo vlasništva jer prije osporavanog upisa nije bio upisan kao vlasnik sporne nekretnine.

 

              Pravilno tuženik u svojoj žalbi ukazuje na pogrešan pravni pristup prvostupanjskog suda u primjeni odredbe čl. 129. st. 1. ZZK-a navodeći pritom razloge zbog čega je tome tako.

 

              Pogrešno sud primjenjuje i odredbu čl. 388. st. 5. ZV-a kojom je odgođena primjena zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga koja se neće primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego je Zakon stupio na snagu. I u tom dijelu tuženik pravilno navodi smisao navedene zakonske odredbe koju u konkretnoj situaciji nije bilo moguće primijeniti jer se ne odnosi na situaciju koju propisuje Zakon.

 

              Sukladno odredbi čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 163. ZPP-a kao i u skladu sa zahtjevom tuženika i pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT) odlučeno je o troškovima cijelog postupka u odnosu na koje je tuženik podnio određen zahtjev. Troškovi potrebni za vođenje postupka odnose se na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 8/1 OT), zastupanje na tri ročišta i to 10. svibnja 2011., 28. rujna 2011. i 11. siječnja 2012. u iznosu od po 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), zastupanje na ročištu 24. ožujka 2011. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9/2 OT), i pristup ročištu 5. srpnja 2011. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9/5 OT) ili sveukupno 4.500,00 kn. S obzirom na to da je tuženik podnio određen zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 5.750,00 kn, valjalo je odbiti zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 1.250,00 kn.

 

Zbog toga je valjalo sukladno odredbi čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačiti presudu.

 

U Zagrebu 1. ožujka 2016.