Broj: Rev 2683/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R.-Z. d.d., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. K., E. B., M. N., I. R. i B. P. u R., protiv tuženika 1) E. S., R., Genova, 2) A.-M. S. O., R., Genova, 1) i 2) tuženici zastupani po skrbniku za poseban slučaj J. B., odvjetnici u R., 3) N. J.-C. iz V., 4) Z. J. iz R., 5) E. B. iz B., i 6) M. T. iz Š., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-850/2013-2 od 24. travnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-269/08 od 18. travnja 2011., u sjednici održanoj 27. travnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se revizija tužitelja „A. R.-Z.“ d.d.

 

II. Odbacuje se revizija tužitelja glede pitanja pod 1., 3. i 4. citiranih u obrazloženju ove presude.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

 

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da je nekretnina k.č.br. 5161 oranica površine 30. hvati upisana u zk.ul.br. 426 k.o. K. u naravi autocesta, opće dobro.

 

2. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama nekretninu iz točke 1 ove presude uknjiži kao opće dobro uz istovremeni upis prava koncesije tužitelja u trajanju do 28. veljače 2031. godine kao tereta na nekretnini iz točke 1 ove presude.

 

3. Tuženici su dužni naknaditi tužitelju prouzročeni parniči trošak u roku od 15 dana.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) ističući da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju više materijalnopravnih i procesnopravnih pitanja koja su važna za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i to:

 

„1. da li se u slučaju promjene materijalnog prava do koje je došlo u tijeku trajanja parničnog postupka, na konkretan pravni predmet primjenjuju odredbe zakona koji je vrijedio u vrijeme podnošenja tužbe, ili odredbe zakona koje vrijede u vrijeme zaključenja glavne rasprave odnosno presuđenja

 

2. da li se izmjene i dopune određenog materijalnog zakona (u konkretnom slučaju riječ je o Zakonu o javnim cestama) u kojima u prijelaznim i završnim odredbama nije uopće propisano na koji način će se postupati sa postupcima u tijeku, primjenjuju i na postupke u tijeku, odnosno da li se u tom slučaju izmjene i dopune zakona mogu retroaktivno primjenjivati i na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu izmjena i dopuna zakona

 

3. da li dva istovrsna postupka (ista činjenična i pravna osnova) pokrenuta u vrijeme važenja istog zakona, mogu zbog različite duljine trajanja postupka biti riješena na različit način i to isključivo kao posljedica izmjene materijalnog zakonodavstva

 

4. da li je takvim tumačenjem drugostupanjskog suda tužitelj stavljen u neravnopravni položaj u odnosu na druge subjekte o čijim pravima je odlučeno prije stupanja na snagu izmjena i zakona.“

 

Pritom ističe da glede iste stvari postoje različite presude raznih županijskih sudova i uz reviziju prilaže presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1679/09 od 15. travnja 2010. i dvije presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1074/09 od 11. veljače 2010. i Gž- 2759/08 od 27. listopada 2010.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema ocjeni ovog suda pitanje citirano pod 2. je pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i s obzirom na prirodu spora svodi se na dilemu primjenjuje li se na odnose nastale prije stupnja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama („Narodne novine“, broj 153/2009 - dalje: ZID ZJC) taj zakon glede vlasničkog ili nevlasničkog statusa javne ceste.

 

U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

 

- da su tuženici uknjiženi suvlasnici predmetne nekretnine, dok su u posjedovnom listu br. 784 k.o. K. kao posjednik navedene nekretnine upisane H. c. Z. iz Z.;

 

- da je rješenjem Općine Rijeka, Sekretarijata za građevinarstvo i urbanizam uprave za imovinskopravne poslove klasa: UP/I-943-04/91-91/83, ur. broj: 2170-01-02-91-3 od 20. svibnja 1991. navedena nekretnina eksproprirana za potrebe izgradnje dionice autoceste „O.-K.“-čvor „O.“, nakon čega su u posjedovnom listu kao posjednik upisane H. c. Z.;

 

- da su 24. lipnja 1998. Republika Hrvatska i tužitelj sklopili ugovor o koncesiji, a 27. prosinca 2004. i 23.  kolovoza 2007. ugovore o izmjenama i dopunama navedenog ugovora o koncesiji.

 

U ovom postupku tužba je podnesena 29. siječnja 2008.

 

U vrijeme podnošenja tužbe i tužbenog zahtjeva kao u izreci presude suda prvog stupnja na snazi je bio Zakon o javnim cestama („Narodne novine“, broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08,152/08, 38/09 i 124/09) koji je bio na snazi sve do 28. prosinca 2009. kojim je u članku 2. javna cesta bila definirana kao opće dobro te je istovremeno bilo određeno da se na njima ne može stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

 

U ovom postupku glavna rasprava je zaključena 18. travnja 2011.

 

U vrijeme zaključenja glavne rasprave na snazi je bio ZID ZJC kojim se u čl. 1. mijenja čl. 2. ZJC-a te se sada javne ceste definiraju kao javno dobro u općoj upotrebi koje je u vlasništvu Republike Hrvatske. Nadalje određeno je da se javne ceste ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim tim zakonom.

 

Iz noveliranog čl. 3. ZJC-a koji je izmijenjen čl. 2. ZID ZJC-a određeno je da se javna cesta upisuje u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne dozvole kao javno dobro u općoj upotrebi kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske s pravom upravljanja H. a. d.o.o.

 

Dakle, vlasničkopravni status javnih cesta, pa i autocesta izmijenjen je tako da se od stvari izvan prometa u smislu čl. 3. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZV) one definiraju kao stvari na kojima je moguće steći pravo vlasništva te se kao vlasnika određuje Republika Hrvatska.

 

Stoga, po prirodi stvari i prema  pravnom shvaćanju ovog suda kada je temeljem zakona određen status javne ceste kao javnog dobra u općoj upotrebi, te je temeljem zakona, dakle u trenutku stupanja na snagu zakona kao vlasnik utvrđena Republika Hrvatska ona je i „ex lege“ i postala vlasnik od trenutka stupanja na snagu ZID ZJC, dakle od 29. prosinca 2009.

 

Zato se i na odnose nastale prije stupnja na snagu ZID ZJC treba primijeniti odredba tog Zakona koji je bio na snazi u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja. U suprotnom, neovisno o tome što u prelaznim i završnim odredbama ZID ZJC nema o tome posebne odredbe nastupila bi posve apsurdna situacija da bi jedna te ista cesta bila u različitom vlasničkom statusu, a što bi ovisilo o vremenu u kojem režimu i za vrijeme kojeg Zakona je podnesena tužba u ovoj pravnoj stvari.

 

Slijedom navedenog, valjalo je povodom pitanja koje je ocijenjeno kao pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a.

 

Glede činjenice da su u ovoj stvari donesene različite presude sudova drugog stupnja, po ocjeni ovog suda neće doći do različitog vlasničkog statusa ceste jer će se slijedom citirane odredbe noveliranog čl. 3. st. 3. ZJC-a (čl. 2. ZID ZJC) po samom zakonu provesti promjena upisa u zemljišnim knjigama uz odgovarajući prijedlog osobe koja se može smatrati strankom prema pravilima zemljišnoknjižnog prava.

 

Kako je, pitanje citirano pod točkom 2. ocjenjeno kao pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, to pitanja pod 1., 3. i 4. ne udovoljavaju uvjetima iz čl. 382. st. 2. ZPP-a jer o rješavanu tih pitanja ne ovisi odluka u ovom sporu pa je stoga slijedom odredbe čl. 392.b st. 5. ZPP-a riješeno kao pod II. izreke ove odluke.

 

Zbog svega gore navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 27. travnja 2016.