Broj: Revt 267/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz O., kojeg zastupa punomoćnik A. F., odvjetnik u O., protiv tuženika 1. G.₁ d.d. Z., i 2. G.₂ d.d. V., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1292/13-3 od 27. veljače 2013., kojom je preinačena presuda  Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj P-385/11 od 19. svibnja 2011., u sjednici održanoj 14. lipnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i slijedom toga preinačava se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1292/13-3 od 27. veljače 2013. i sudi:

 

Odbija se žalba 1. tuženika „G.₁“ d.d. Z. i slijedom toga potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj P-385/11 od 19. svibnja 2011.

 

II. Nalaže se I. tuženiku naknaditi trošak sastava revizije u iznosu od 2.500,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I. Proglašava se nedopuštenom u cijelosti ovrha određena rješenjem Trgovačkog suda u Karlovcu posl.br. Ovr-265/10 od 8. lipnja 2010.g. na nekretninama uknjiženim u z.k.ul.br. 798 poduložak br. 24 k.o. J. - što u naravi predstavlja jedan apartman broj ... površine 36,60 m2 u P. V. (etaža br. 24) u zgradi izgrađenoj na kčbr. 2439 k.o. J., kao izvanknjižno vlasništvo tužitelja.

 

II. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi trošak parničnog postupka tužitelju u iznosu od 13.175,00 kn, u roku od 7 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

 

„I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-385/11 od 19. svibnja 2011. i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Proglašava se nedopuštenom u cijelosti ovrha određena rješenjem Trgovačkog suda u Karlovcu posl. br. Ovr-265/10 od 8. lipnja 2010.g. na nekretninama uknjiženim u z.k.ul. broj 798 poduložak br. 24 k.o. J. - što u naravi predstavlja jedan apartman broj ... površine 36,60 m2 u P. V. (etaža br. 24) u zgradi izgrađenoj na k.č.br. 2439 k.o. J., kao izvanknjižno vlasništvo tužitelja.“

 

II. Tužitelj je dužan tuženiku 1. D. B. naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.700,00 kn, u roku od osam dana.“

 

Protiv navedene presude reviziju u smislu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11 - dalje: ZPP).

 

Iz sadržaja revizije i argumenata koje tužitelj iznosi u reviziji slijedi da se pitanje koje smatra važnim za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni svodi na dilemu ima li tužitelj kao predmnijevani vlasnik nekretnine pravo koje sprječava ovrhu na istoj nekretnini na kojoj je tužitelj predmnijevani vlasnik u smislu čl. 55. i 56. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ).

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Ovaj sud smatra da se radi o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u ovom sporu i koje je važno pitanja za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Revizija je osnovana.

 

Ovaj sud sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a pobijanu odluku ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je izjavljena.

 

U postupku pred sudovana nižeg stupnja utvrđeno je:

 

- da je u spisu suda prvog stupnja Ovr-265/10 rješenjem od 22. listopada 2010. tužitelj kao treća osoba upućen pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja 1.tuženika i ovršenika - 2.tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na nekretnini pobliže opisanoj u izreci presude suda prvog stupnja,

 

- da je u citiranom ovršnom spisu 1.tuženik podnio prijedlog za ovrhu protiv 2.tuženika radi naplate 6.786,63 kuna na nekretnini pobliže opisanoj u izreci suda prvog stupnja,

 

- da je na nekretnini, u naravi apartman broj 205 kao vlasnik upisan 2.tuženik (izvadak iz zemljišne knjige list 22 spisa),

 

- da je, kako to slijedi iz Ugovora o prodaji nekretnine od 17. prosinca 2002. U. G. d.o.o. u stečaju prodala tužitelju D. B. iz O., ...., upravo nekretninu k.č.br. 2439 upisan u z.k.ul.br. 668 - kasnije 798, poduložak 24 (zbog izvršenog etažiranja došlo je do promjene broja z.k.ul., list spisa 63) k.o. J., u naravi apartman broj ... u paviljonu broj V površine 36,60 m² za iznos od 95.100,00 kn. Potpise na ugovoru ovjerio je javni bilježnik M. M. iz K., ..., dana 20.3.2003. pod brojem OV-1710/2003. Prilog ugovoru je i potvrda o isplati kupoprodajne cijene i tabularna izjava (list spisa 8) na kojoj je potpis također ovjeren po javnom bilježniku i to B. J. iz Z., ..., dana 17.9.2010. Iz tabularne izjave odnosno potvrde o isplati vidljivo je da je stečajna upraviteljica U. G. d.o.o. potvrdila zaprimanje kupoprodajne cijene od 95.100,00 kn u cijelosti, te izjavila da dopušta uknjižbu prava vlasništva na nekretnini u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Ogulinu u z.k.ul. 798 poduložak broj 24 k.o. J., te ovlašćuje kupca na uknjižbu bez ikakvog daljnjeg pitanja i pristanka,

 

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-11/98 od 15. travnja 2003. u stečajnom postupku nad U. G. d.o.o. Z., ponuditelju D. B. iz O., ..., dosuđena predmetna nekretnina koja će se istome predati u posjed nakon što plati kupovninu i rješenje postane pravomoćno. Na rješenju je vidljivo da je postalo pravomoćno 25.5.2007. Iz obrazloženja rješenja vidljivo je da je prodaja nekretnine izvršena temeljem javno objavljenog oglasa o prodaji, prikupljanjem ponuda, te zaključka stečajnog vijeća prihvatom najpovoljnije ponude.

 

Iz svega slijedi da je u na temelju gore navedenih činjenica u postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno da je tužitelj kupio nekretninu od „U. g.“ d.o.o. koja je nekretninu kupila od II. tuženika.

 

Odredbom čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZV) propisano je da onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju.

 

Odredbom st. 4. istog članka određuje se da predmnijevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnijeva njegovo vlasništvo.

 

Odredbom čl. 79. Ovršnog zakona određeno je da čim sud donese rješenje o ovrsi, zatražit će da se u zemljišnim knjigama upiše zabilježba ovrhe, i tom zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj (ovdje I. tuženik) stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine.

 

Dakle, da bi ovrhovoditelj mogao ostvariti svoje pravo na namirenje nužno je da na nekretnini koja je predmet ovrhe nije došlo do promjena prava vlasništva prije nego što je došlo do zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama.

 

U ovom konkretnom sporu rješenje o ovrsi doneseno je 8. lipnja 2010., a II. tuženik je na temelju pravnog posla prenio pravo vlasništva na prednika tužitelja ugovorom od 14. srpnja 1998., te je pored toga Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3027/00 od 28. studenog 2000. utvrđeno da je između II. tuženika i prednika tužitelja („U. g.“ d.o.o.) zaključen ugovor o prodaji nekretnina i da je II. tuženik dužan predniku tužitelja izdati ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos te je potom pravnim poslom od 17. prosinca 2002. na tužitelja preneseno pravo vlasništva na spornoj nekretnini ugovorom između tužitelja kao kupca i „U. g.“ kao njegova prednika.

 

Stoga je do prijenosa prava vlasništva na tužitelja došlo  valjanim pravnim poslovima, tužitelj je stupio u posjed sporne nekretnine i slijedom toga tužitelj ima zakonit, istinit i pošten posjed nekretnine, jer ima valjanu pravnu osnovu stjecanja i zakonit način stjecanja i nije znao niti je mogao znati da njegovo prednik nije bio vlasnik, kada je sudskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu upravo njegovom predniku dano pravo upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

 

Prema tome, vraćajući se na pitanje postavljeno u reviziji, odlučno je reći je li predmnijevano vlasništvo tužitelja, a koje ovaj s obzirom na sve gore utvrđeno i ocijenjeno nesumnjivo ima, pravo koje sprječava ovrhu u smislu čl. 55. i čl. 56. OZ-a.

 

U ovršnom postupku radi namirenja novčane tražbine ovrhom na nekretnini kada bi došlo do provedbe ovrhe tužitelj bi u konačnici slijedom postupanja suda i slijedom donošenja odluka koje će ovršni sud donijeti tijekom tog postupka bio lišen svog prava na mirno uživanje vlasništva jer bi nekretnina bila prodana na javnoj dražbi, dosudila bi se najboljem ponuditelju koji bi se upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama i kupac bi imao pravo umjesto ovrhovoditelja tražiti iseljenje tužitelja i predaju u posjed nekretnine kupcu, a sve sukladno odredbama čl. 74. do 126. Ovršnog zakona.

 

Stoga kada je tužitelj istinit, zakonit i pošten posjednik sporne nekretnine, kada se sukladno odredbi čl. 166. ima smatrati predmnijevanim vlasnikom po ocjeni ovog suda provođenjem ovrhe protiv osobe koja je samo formalni vlasnik sporne nekretnine, zadire se u pravo na mirno uživanje dobara tužitelja kao treće osobe pa stoga sukladno odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) ima pravo na zaštitu tog svog prava protiv ovrhovoditelja i upisanog vlasnika sporne nekretnine.

 

Stoga bez obzira što tužitelj nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik sporne nekretnine, on kao predmnijevani vlasnik u smislu čl. 166. st. 1. ZV-a ima pravo u skladu s odredbom čl. 55. i čl. 56. Ovršnog zakona tažiti da se ovrha na spornoj nekretnini proglasi nedopuštenom. Isto stanovište zauzeo je i ovaj sud u odluci broj Rev-621/05 od 2. ožujka 2006. u kojoj je rečeno: „Bez obzira što tužitelj nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik spornog poslovnog prostora, on kao predmnijevani vlasnik u smislu čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/00) ima pravo u skladu s odredbom čl. 55. i 56. Ovršnog zakona (Narodne novine 57/96, 29/99, 173/03, 194/03 i 88/05; dalje OZ) tražiti da se ovrha na spornom poslovnom prostoru proglasi nedopuštenom.“ To stoga što je u postupku dokazao da je njegov prednik spornu nekretninu stekao na valjanoj pravnoj osnovi prije nego što je ovršni postupak pokrenut i zabilježba ovrhe upisana u zemljišnoj knjizi.

 

Prema tome, kako iz svih gore navedenih razloga pa i jer se odluka suda drugog stupnja temelji na pravnom shvaćanju različitom od već izraženog pravnog shvaćanja ovog suda izraženog u odluci Rev-621/05 to je ostvaren uvjet za dopuštenost revizije u smislu čl. 382. st. 2. t. 2. ZPP-a, te je slijedom navedenog sukladno već izraženom pravnom shvaćanju ovog suda u tumačenju postojanja prava na traženje nedopustivosti ovrhe treće osobe koja je predmnijevani vlasnik sporne nekretnine na kojoj je određena ovrha valjalo odlučiti kao u izreci pod točkom I. u smislu čl. 395. st. 1. ZPP-a.

 

Odluka o trošku donesena je u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a i odnosi se na trošak sastava revizije po odvjetniku.

 

Zbog svega gore navedenog riješeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 14. lipnja 2016.