Broj: Rev 1235/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. O. iz P., M., zastupane po punomoćnicima V. V., odvjetniku iz R. i dr., protiv tužene 1. M. V. iz R., zastupane po punomoćnicima S. V., odvjetniku iz R. i dr., i 2. Ž. V. iz N., ... L., zastupanog po punomoćnicima S. V., odvjetniku iz R. i dr., radi predaje u suposjed nekretnine, odlučujući o reviziji tuženice pod 1. M. V. izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžst-279/2014 od 19. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3695/2012-18 od 12. studenoga 2013., u sjednici održanoj 12. listopada 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija prvotuženice M. V. i ukidaju presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3695/2012-18 od 12. studenoga 2013. i presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžst-279/2014 od 19. veljače 2015. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženicu M. V., pa je u toč. I. izreke odlučeno kako slijedi:

 

„Nalaže se I-tuženoj M. V. da tužiteljici N. O. predaju u suposjed nekretnine označene kao:

 

-         k.č.br. 1805/3 kuća, dvorište i pašnjak površine 736 m² upisane u z.k.ul. 2504, k.o. D.,

-         k.č.br. 1805/1 pašnjak površine 862 i k.č.br. 1805/4 pašnjak površine 844 m², obje upisane u z.k.ul. 2503, k.o. D.,

-         k.č.br. 1802 livada s oranicom u r. K. površine 176 čhv, upisana u z.k.ul. 318, k.o. D.,

-         k.č.br. 1804 oranica površine 164 čhv i k.č.br. 1812 oranica površine 27 čhv, obje upisane u z.k.ul. 770, k.o. D.,

 

u naravi obiteljske kuće u R., ..., s dvorištem i okućnicom, te da joj predaju sve ključeve dvorišnih i ulaznih vrata potrebnih za suposjedovanje navedenih nekretnina, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

U toč. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na drugotuženika Ž. V. kao neosnovan.

 

U toč. III. izreke naloženo je prvotuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.300,00 kn, u roku od 15 dana.

 

U toč. IV. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi drugotuženiku Ž. V. parnični trošak u iznosu od 3.325,00 kn, u roku od 15 dana, dok je s preostalim dijelom zatraženog parničnog troška drugotuženik odbijen.

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužiteljice N. O. za oslobađanjem od plaćanja sudskih pristojbi.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba prvotuženice M. V. kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu pod toč. I. i III. izreke.

 

Rješenjem suda drugog stupnja odbačena je žalba Ž. V. kao nedopuštena.

 

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi prvotuženica M. V. pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači tako što bi se tužbeni zahtjev odbio a tužiteljici naložilo naknaditi parnični trošak prvotuženici, odnosno da se revizija prihvati i pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži i troškove revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

U podnesenoj reviziji, temeljem odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, tuženica postavlja sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Je li moguće naložiti predaju u suposjed nekretnine ako nasljednički udjeli sunasljednika nisu odredivi?

 

2. Je li moguće odlučivati o pravu na posjed sunasljednika i naložiti predaju u suposjed nekretnine, bez da se kao prethodno pitanje utvrde opseg ostavinske imovine, veličina nasljednog dijela i opseg prava koja pripadaju određenim sunasljednicima, sukladno čl. 12, članku 213. ili članku 313. stavku 1. ZPP)“

 

Navedena pitanja prvotuženica smatra važnim za jedinstvo u primjeni prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je u pobijanoj presudi sud odstupio od već prethodno zauzetih shvaćanja revizijskog suda u presudama Rev-1727/92-2 od 5. studenog 1992., Rev-2025/89 od 5. listopada 1989. i Rev-2133/1993-2 od 1. ožujka 1995.

 

Ovaj je revizijski sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 2. ZPP-a samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, zbog kojeg je podnesena.

 

Ispitujući na takav način pobijanu presudu, nalazi se da je prilikom donošenja drugostupanjske presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo, čime je taj sud odstupio od već ranije zauzetog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

Naime, predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice kao zakonske nasljednice, sada pok. M. V., da joj tuženici predaju u suposjed nekretnine koje čine ostavinsku imovinu pokojnika.

 

Sud prvog stupnja je utvrdio, a takva je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja, da ostavinski postupak iza pok. M. V. nije dovršen, da tužiteljica ulazi u krug nasljednika prvog nasljednog reda, te da se vode postupci između nasljednika o valjanosti oporuke i o pravu na nužni dio.

 

Nižestupanjski sudovi smatraju da tužiteljica kao nasljednica, bez obzira što alikvotni dijelovi na ostavinskoj imovini još nisu utvrđeni, ima pravo na suposjed ostavinske imovine, jer je trenutkom smrti uspostavljena pravna zajednica među sunasljednicima, pa za priznavanje prava na suposjed sunasljedniku nije potrebno utvrđenje veličine suvlasničkog dijela.

 

Pogrešan je takav zaključak nižestupanjskih sudova.

 

Naime, odredbom iz čl. 42. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 70/10 i 143/12 - dalje: ZVDSP) propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

 

Nije prijeporno da je tužiteljica u ovom trenutku sunasljednica iza pok. M. V., ali je prijeporno da li joj i koji dio pripada iz ostavinske imovine, jer ostavinski postupak još nije završen. Prema tome, tužiteljica se ne može smatrati suvlasnicom koja bi imala pravo stvar posjedovati zajedno s ostalim suvlasnicima, a razmjerno svojem dijelu. Utoliko sud ne može naložiti predaju stvari u suposjed tužiteljici, a ostaviti otvorenim sporno pitanje veličine suvlasničkih dijelova kako to čini sud drugog stupnja.

 

Utoliko se u reviziji s pravom ukazuje na stajalište Vrhovnog suda RH već prethodno iznesenog u odlukama na koje se poziva revizija.

 

Iz navedenih je razloga zato valjalo prihvatiti reviziju prvotuženice i nižestupanjske presude ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, jer nema zapreke da se, ako to smatra sud potrebnim i shodnim, u ovoj parnici odluči o suvlasništvu stranaka na ostavinskoj imovini, odnosno o veličini njihovog alikvotnog dijela, a onda, i ovisno o tome, o zahtjevu tužiteljice za predaju joj u suposjed predmeta iz ostavinske mase.

 

Ova se odluka temelji na odredbi iz čl. 395. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 12. listopada 2016.