Broj: Rev 976/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.d., Z., kojega zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. P. iz N., T. P. iz N., N. K. iz Z., L. P. iz S., A. B. iz F. i A. K. iz Z., koje sve zastupa punomoćnica I. D., odvjetnica u S. I. Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-3255/11-2 od 22. listopada 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini broj P-1463/09-12 od 7. svibnja 2010.,  u sjednici održanoj 26. listopada 2016.

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Gž 3255/11-2 od 22. listopada 2012. i presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini broj P-1463/09-12 od 7. svibnja 2010. te se predmet vraća na ponovni postupak Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je B. d.d., Z., vlasnik nekretnina:

 

- kč.br. 879, kuća, dvije gosp. zgrade i dvor, površine 3518 m2, odnosno 978 čhv, upisane u zk.ul. 297 k.o. P.

- kč.br. 867/5, klijet, sa prost. vinogaj, površine 381 m2, odnosno 106 čhv, upisane u zk.ul. 297 k.o. P.

- kč.br. 878, vrt, u suhodolu, površine 1392 m2, odnosno 1152 čhv, upisane u zk.ul. 297 k.o. P.

- kč.b. 870 voćnjak, u suhodolu, površine 4143 m2 čhv, upisane u zk.ul. 297 k.o. P.

- kč.br. 876/1, gospodarska zgrada, i voćnjak, površine 3744 m2, odnosno 1041 čhv, upisane u zk.ul. 297 k.o. P.

te su tuženici dužni trpjeti upis uknjižbe prava vlasništva predmetnih nekretnina u zemljišne knjige na ime tužitelja.

 

II. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka.

 

II/ Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi trošak postupka u iznosu od 19.130,00 kn u roku od 15 dana."

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu troška postupka.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona (toč. 3.).

 

Drugostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari donesena je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, slijedom čega je protiv nje dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, te je ista kao takva i razmatrana.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje prava vlasništva tužitelja na nekretninama koje su u zemljišnoj knjizi upisane kao suvlasništvo tuženika, kao i zahtjev za trpljenje uknjižbe prava vlasništva tužitelja.

 

              Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

 

              - da su predmetne nekretnine konfiscirane predniku tuženika T. P., čime su postale društveno vlasništvo;

 

              - da je tužitelj stekao pravo korištenja navedenih nekretnina na temelju naplatnih pravnih poslova - sporazuma o prijenosu osnovnih sredstava uz naknadu od 8. lipnja 1987., sklopljenog s T. trgovačkom radnom organizacijom iz Z., i ugovora o prijenosu osnovnih sredstava uz naknadu od 31. kolovoza 1987. sklopljenog sa S. odgoja i osnovnog obrazovanja i društvene brige o djeci predškolskog uzrasta Z.;

 

              - da se od sklapanja navedenih pravnih poslova tužitelj nalazi u neprekidnom posjedu nekretnina koje su bile predmet tih pravnih poslova;

 

              - da su u postupku pretvorbe poduzeća B. d.o.o. predmetne nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, što je utvrđeno rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 18. studenoga 1996.;

 

              - da je u vezi predmetnih nekretnina u tijeku postupak za povrat ili naknadu za oduzetu imovinu na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" 92/96, 39/99, 92/99, 80/02 i 81/02- dalje: Zakon o naknadi);

 

              - da su tuženici uknjiženi kao suvlasnici predmetnih nekretnina na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 25. studenoga 2008. iza pok. T. P.

 

              Tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim zaključivši da tužitelj nije vlasništvo nekretnina stekao na temelju pravnog posla, ni dosjelošću, a niti odlukom javne vlasti.

 

              Pošavši od utvrđenja da se tužitelj tijekom postupka određeno izjasnio da svoj zahtjev temelji samo na činjenici da su predmetne nekretnine procijenjene u temeljni kapital društva, drugostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjski sud, time što je osnovanost tužbenog zahtjeva ocjenjivao i kroz zakonske odredbe o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla i na temelju zakona (dosjelošću), to činio izvan činjeničnih tvrdnji tužbe, čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

              Unatoč tome što je utvrdio postojanje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP, smatrajući da je za odluku o tužbenom zahtjevu bitna samo tužiteljeva tvrdnja da je vlasništvo spornih nekretnina stekao temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine" 19/91, 83/92, 94/93, 2/94 i 9/95 - dalje: Zakon o pretvorbi), s obzirom na činjenicu da su nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala.

 

              Tu tvrdnju tužitelja drugostupanjski sud ocijenio je neosnovanom navodeći da na temelju same činjenice da su nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, i činjenice da je Hrvatski fond za privatizaciju izdao rješenje u smislu odredbe čl. 42. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine" 21/96), tužitelj nije mogao steći vlasništvo predmetnih nekretnina, budući da takav način stjecanja prava vlasništva nema uporišta ni u odredbama Zakona o pretvorbi, ni Zakona o privatizaciji, a niti u odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine"  91/96, 73/10,114/01, 79/06, 141/06 i 146/08-dalje: ZVDSP).

 

              Obrazlažući postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj u bitnom ističe

 

- da tuženici kao nasljednici upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika predmetnih nekretnina T. P., kojem su nekretnine konfiscirane, nisu mogli steći pravo vlasništva istih budući da su nekretnine prešle u društveno vlasništvo i predane su u posjed i upravljanje nositeljima prava korištenja;

 

- da je tužitelj na temelju naplatnih pravnih poslova - sporazuma o prijenosu osnovnih sredstava uz naknadu od 8. lipnja 1987., sklopljenog s T. trgovačkom radnom organizacijom iz Z., i ugovora o prijenosu osnovnih sredstava uz naknadu od 31. kolovoza 1987. sklopljenog sa S. odgoja i osnovnog obrazovanja i društvene brige o djeci predškolskog uzrasta Z., stekao pravo korištenja spornih nekretnina;

 

              - da je na temelju provedenog postupka pretvorbe društvenog poduzeća i izvršene procjene društvenog kapitala u koju su unesene i predmetne nekretnine tužitelj stekao aktivnu legitimaciju za pokretanje ovog spora.

 

              Konfiskacijom kao originarnim načinom stjecanja vlasništva, konfiscirana imovina, pravomoćnošću rješenja kojim je izrečena kazna konfiskacije imovine, postala je imovinom u društvenom vlasništvu, neovisno o tome je li i kada promjena vlasništva upisana u zemljišnu knjigu.

 

              Sukladno tome, predmetne nekretnine koje su konfiscirane predniku tuženika, a u zemljišnim knjigama ostale su upisane kao vlasništvo istog, nisu predstavljale njegovu ostavinu pa tu imovinu tuženici nisu ni mogli naslijediti.

 

              Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu sudjelovale u ostavinskoj raspravi niti su na nju bile uredno osobno pozvane. (čl. 232. st.3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine 48/03, 163/03 i 35/05). Budući da tužitelj nije sudjelovao u postupku ostavinske rasprave iza pok. T. P., to on nije vezan pravomoćnim ostavinskim rješenjem, niti je to rješenje bitno za odluku u ovom sporu.

 

              Navodeći da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao sukladno odredbama Zakona o pretvorbi i na temelju činjenice da su nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prednika tužitelja društvenog poduzeća B. d.o.o., tužitelj u biti tvrdi da je vlasništvo stekao pretvorbom nositelja prava korištenja i raspolaganja u smislu čl. 360. st. 1. ZVDSP.

 

              Prema navedenoj odredbi, pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva; osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

 

              Rješenjem Agencije za restrukturiranje za razvoj Republike Hrvatske broj 01-02/92-06/483 od 10. veljače1993., u toč. 2., Društveno poduzeće B. d.o.o, Poduzeće za proizvodnju vina i jakih alkoholnih pića, osnivanje, financiranje i upravljanje, Z., pretvoreno je u dioničko društvo B., proizvodnja vina i jakih alkoholnih pića osnivanje, financiranje i upravljanje, dioničko društvo, Z.

 

              Odredbom čl. 1. Zakona o pretvorbi propisano je da se tim zakonom uređuje pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom (u daljnjem tekstu: poduzeće) u poduzeće kojemu je određen vlasnik, dok je odredbom čl. 2. st. 1. istog Zakona propisano da je društveni kapital prema tom Zakonu razlika između vrijednosti sredstava (ukupne aktive) poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća, uključujući obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trajnih uloga u poduzeću.

 

Prema odredbi čl. 42. st. 1. Zakona o privatizaciji Fond izdaje rješenje kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi.

 

Isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje (čl. 230. st.1. ZPP).

 

Rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: 943-01/95 -01/1290, Urbroj: 563-04-403/96-3 od 18. studenoga 1996., donesenim na temelju čl. 42. Zakona o privatizaciji, utvrđeno je da su, između ostalog, i nekretnine koje su predmet spora u ovoj pravnoj stvari, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća B. d.o.o. Z. Dakle, to rješenje, koje implicira da su sporne nekretnine, kao pravo korištenja nekretnina u društvenom vlasništvu, sredstva prednika tuženika kao društvenog poduzeća, je odluka nadležnog tijela koje predstavlja javnu ispravu.

 

Prema odredbi čl. 230. st. 3. ZPP dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

 

Tuženici tijekom postupka nisu dokazivali da tužitelj, koji je svoje pravo korištenja, osim sporazumom o prijenosu osnovnih sredstava uz naknadu od 8. lipnja 1987. i ugovorom o prijenosu osnovnih sredstava uz naknadu od 31. kolovoza 1987., dokazivao i rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju, ipak to pravo korištenja nije stekao.

 

Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni odredbe čl. 360. st. 1. ZVDSP nižestupanjski sudovi su propustili raspraviti je li društveno poduzeće B. 1. d.o.o. Z. do njegove pretvorbe bilo nositelj prava korištenja spornih nekretnina, kao nekretnina u društvenom vlasništvu, te je li se to pravo korištenja prednika tužitelja, u smislu navedene odredbe pretvorilo u pravo vlasništva tužitelja.

 

Budući da slijedom iznesenog nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 26. listopada 2016.