Broj: Rev 2784/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužiteljice Općine Tar-Vabriga-Torre-Abrega, OIB: ..., iz T.-T., zastupane po punomoćnici A. Z., odvjetnici u R.-R., protiv tuženika M. R., OIB: ..., iz T.-T., zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku u P.-P., radi utvrđenja ništavosti sudske nagodbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-3187/13-3 od 13. travnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo posl. broj P-259/13-8 od 12. rujna 2013., u sjednici održanoj 3. studenog 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-3187/13-3 od 13. travnja 2015., odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je ništetna sudska nagodba koju su Grad Poreč i M. R. sklopili kod Općinskog suda u Poreču pod posl. brojem R2-236/04 od 20. studenog 2004. (st. I. izreke).

 

Nadalje, tom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška dok je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku parnični trošak od 7.430,00 kn (st. II. i III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda. Tom presudom odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužiteljice.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije u pravu tužiteljica kada smatra da je i u postupku pred prvostupanjskim sudom i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječju sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženjima tih presuda.

 

Isto tako nije u pravu tužiteljica niti kada smatra da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP. Naime, obrazloženje drugostupanjske presude sadrži ocjenu svih žalbenih navoda koji su od odlučnog značenja kao i razloge koje je drugostupanjski sud pri odlučivanju o žalbi tužiteljice protiv prvostupanjske presude, po službenoj dužnosti uzeo u obzir. Tako u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude je sadržana i ocjena drugostupanjskog suda zbog čega smatra da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a na koju je u žalbi ukazivala tužiteljica. Drugostupanjski sud ukazuje da ta bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena jer da tužiteljica nije onemogućena u raspravljanju na pripremnom ročištu od 10. rujna 2013. jer je poziv za to ročište dostavljen punomoćnici tužiteljice. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tužiteljice da bi ovdje tuženik M. R. bio nepravilno zastupan pri sklapanju predmetne sudske nagodbe, drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude iznosi jasnu ocjenu tog žalbenog navoda ukazujući da se prema odredbi čl. 352. ZPP u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi.

 

S obzirom na to da se tužiteljica i u reviziji opetovano poziva na odredbu čl. 352. st. 1. ZPP ovdje je za ukazati da nije u pravu tužiteljica kada smatra da je prvostupanjsku presudu mogla pobijati i iznošenjem novih činjenica i predlaganjem novih dokaza vezanih za pravilnost zastupanja ovdje tuženika u izvanparničnom postupku u kome je sklopljena predmetna sudska nagodba. Ovo stoga što se navedeni razlog odnosi na eventualnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka upravo u tom izvanparničnom postupku, a ne u ovom parničnom postupku.

 

Okolnost pak što prvostupanjski sud nije pozivao tužiteljicu osobno na pripremno ročište i na ročište za objavu presude (gdje je uredno bila pozvana punomoćnica tužiteljice) sama po sebi ne znači da je tužiteljici time onemogućeno raspravljanje. Stoga nije u pravu tužiteljica niti kada smatra da je u postupku i pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnom sudske nagodbe koju su Grad Poreč (pravni prednik ovdje tužiteljice) i M. R. (ovdje tuženik) sklopili kod Općinskog suda u Poreču pod posl. brojem R2-236/04 i to dana 20. rujna 2004.

 

Nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice:

 

- da je pravomoćnom presudom drugostupanjskog suda posl. broj Gž-311/09 od 20. srpnja 2011. utvrđeno da je izvršena zamjena zemljišta tijekom 1963. godine zbog provedenog postupka arondacije u korist tadašnjeg OPZ Tar, odnosno da je A. R. kao prednik tuženika dobio u vlasništvo nekretnine i to kč. br. 1593/2 ko. T., kč. br. 1593/4 k.o. T. i kč. br. 187 k.o. T. i to u 120/6923 dijela,

 

- da je tijekom trajanja sudskog postupka u kojem je donesena netom navedena presuda zaključena kod suda prvog stupnja sudska nagodba i to 20. rujna 2004. u izvanparničnom postupku pod posl. brojem R2-236/04 i to između Grada Poreča (pravnog prednika tužiteljice) te tuženika,

 

- da se tom sudskom nagodbom Grad Poreč obvezao po pravomoćnom okončanju prije navedene parnice, ukoliko sudska odluka bude u korist ovdje tuženika, tuženiku dati u vlasništvo drugo neizgrađeno građevinsko zemljište u vrijednosti sadašnjeg neizgrađenog građevinskog zemljišta koje je predmet spora, po procjeni sudskog vještaka, u roku od 15 dana od pravomoćnosti sudske odluke (čl. 3.),

 

- da je čl. 4. predmetne sudske nagodbe određeno da ukoliko Grad Poreč ne ispuni svoju obvezu iz čl. 3. te nagodbe, da se obvezuje u daljnjem roku od 30 dana isplatiti ovdje tuženiku protuvrijednost neizgrađenog građevinskog zemljišta koje je bilo predmet spora u prije navedenom postupku i to po procjeni sudskog vještaka na dan sklapanja te nagodbe,

 

- da prednik tužiteljice Grad Poreč prije sklapanja netom navedene sudske nagodbe nije po svom poglavarstvu donio odluku o raspolaganju nekretninama koje bi eventualno bile date u vlasništvo ovdje tuženiku i to provođenjem javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržišnoj cijeni,

 

- da tužiteljica nije, nakon što je donesena presuda drugostupanjskog suda posl. broj Gž-311/09-3 od 20. srpnja 2011. (u kojoj je pravomoćno okončan spor ovdje tuženika kao tamo tužitelja protiv ovdje tužiteljice tamo tužene), postupila po sklopljenoj sudskoj nagodbi, odnosno da ovdje tužiteljica tuženiku nije dala u vlasništvo drugo neizgrađeno građevinsko zemljište (čl. 3. predmetne nagodbe), a niti mu je isplatila protuvrijednost neizgrađenog građevinskog zemljišta za koje je ovdje tuženik uspio u prije navedenom parničnom postupku dokazati da su njegovo vlasništvo,

 

- da je ovdje tuženik kao tužitelj nakon toga pred prvostupanjskim sudom pokrenuo parnični postupak pod posl. brojem P-196/13 u kom postupku je odredio tužbeni zahtjev protiv ovdje tužiteljice za isplatu protuvrijednosti neizgrađenog građevinskog zemljišta za koje je uspio u prije navedenom sudskom postupku, odnosno da je u tom sudskom postupku ovdje tuženik zahtijevao samo ispunjenje obveze ovdje tužiteljice iz čl. 4. predmetne sudske nagodbe, te

 

- da je ovdje tužiteljica, a tamo tužena, u netom navedenom postupku podnijela protutužbu za utvrđenjem ništetnosti predmetne sudske nagodbe, a povodom koje protutužbe je netom navedeni parnični postupak razdvojen tako da je navedena protutužba odnosno protutužbeni zahtjev predmet spora ovog postupka.

 

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti predmetne sudske nagodbe.

 

Suština spornog odnosa među strankama ogleda se u pitanju je li predmetna sudska nagodba ništava jer je sklopljena bez odluke poglavarstva Grada Poreča o provođenju javnog natječaja uz naknadu utvrđenu po tržišnoj cijeni (sve vezano za nekretnine koje je eventualno u vlasništvo trebao steći ovdje tuženik).

 

Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – dalje: ZVDSP) nekretninu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave poglavarstva tih jedinica mogu otuđiti ili njom na drugi način raspolagati samo na osnovu javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržnoj cijeni, ako zakonom nije drugačije određeno. Prema st. 3. istog zakonskog članka pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama toga članka ništavi su.

 

Svrha je odredbe čl. 391. st. 1. ZVDSP zaštita nekretnina u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave od raspolaganja (otuđenja i dr.) koja bi bila učinjena bez provođenja javnog natječaja (izbora najpovoljnijeg ponuditelja) i bez utvrđenja tržišne cijene. Tom odredbom želi se osigurati, za slučaj raspolaganja nekretninom, optimum koristi za vlasnika te nekretnine, odnosno tom odredbom želi se spriječiti zloupotreba pri raspolaganju nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave.

 

I po ocjeni ovog revizijskog suda odredba čl. 3. predmetne sudske nagodbe nema značaj raspolaganja nekretninom u smislu odredbe čl. 391. st. 1. ZVDSP.

 

Naime, predmetna sudska nagodba sklopljena je radi uređenja odnosa među strankama (pravnog prednika tužiteljice i tuženika) koji odnosi su izvan ugovorne prirode i radi kojih se odnosa vodio prije navedeni sudski spor. Tom sudskom nagodbom prednik tužiteljice nije bezuvjetno raspolagao nekretninama u svom vlasništvu, a niti je raspolagao određenim nekretninama. K tome, predmetna sudska nagodba sadrži alternativnu obvezu prednika tužiteljice i to po njegovom izboru: obvezu dati ovdje tuženiku u vlasništvo druge neodređene nekretnine ili obvezu isplate protuvrijednosti nekretnina za koje je tužitelj dokazao vlasništvo u prije navedenom sudskom postupku (čl. 403. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – a koji Zakon se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05 i 41/08).

 

Konačno, kada tužiteljica nakon donošenja presude drugostupanjskog suda posl. broj Gž-311/09-3 od 20. srpnja 2011. nije u roku iz čl. 3. predmetne sudske nagodbe dala u vlasništvo tuženiku druge nekretnine, onda tuženik na temelju te nagodbe niti ne može steći u vlasništvo nekretnine tužiteljice (već samo može zahtijevati isplatu protuvrijednosti svojih nekretnina – čl. 4. predmetne sudske nagodbe).

 

Dakle, u konkretnom slučaju i navedenim okolnostima prednik tužiteljice sklapajući predmetnu sudsku nagodbu bez odluke poglavarstva o provođenju javnog natječaja i bez utvrđivanja tržišne cijene nekretnina, nije povrijedio odredbu čl. 391. st. 1. ZVDSP, a radi čega predmetna sudska nagodba nije niti ništava u smislu odredbe čl. 391. st. 3. ZVDSP.

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužiteljice, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 3. studenoga 2016.