- 1 -              U-zpz 14/2020-5

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 14/2020-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja H. Š. iz Z., protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Z., radi prava na pristup informacijama, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-103/2020-4 od 15. rujna 2020. protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj UsII-196/2019 od 12. ožujka 2020., u sjednici održanoj 21. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj UsII-196/2019 od 12. ožujka 2020. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i poništeno rješenje Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske KLASA: UP/II-008-07/19-01/203 Urbroj: 401-01/05-19-2 od 8. ožujka 2019., a kojim je bila odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvoj broj 6/2019 od 11. veljače 2019. kojim je odbijen njegov zahtjev za dostavljanje mu popisa svih krajnjih korisnika kredita koje je Hrvatska banka za obnovu i razvoj (dalje: HBOR) kreditirala u razdoblju 1. – 31. prosinca 2018. uz iznose kredita.

 

2. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je pozivom na odredbu čl. 78. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS) podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, smatrajući da je ista donesena bez primjene odredbe čl. 23. st. 5. toč. 5. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ broj 25/13 i 85/15 – dalje: ZPPI).

 

3. Predloženo je prihvaćanjem zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj UsII-196/2019 od 12. ožujka 2020. preinačiti pobijanu presudu odbijanjem tužiteljeve tužbe podnesene protiv rješenja Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske KLASA: UP/II-008-07/19-01/203 Urbroj: 401-01/05-19-2 od 8. ožujka 2019., a kojim je odbijena žalba protiv rješenja HBOR-a broj 6/2019 od 11. veljače 2019.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude.

 

5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije osnovan.

 

6. Postupajući prema odredbi čl. 78. st. 6. ZUS, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama razloga navedenih u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude.

 

7. Predmet spora o kojem je odlučeno pobijanom presudom je osnovanost zahtjeva tužitelja kojim je od HBOR-a tražio dostavljanje popisa krajnjih korisnika kredita (pravnih ili fizičkih osoba koje nisu financijske institucije koje sudjeluju u pojedinačnim transakcijama kao posrednik, agent i slično), a koje je ona kreditirala u razdoblju 1. – 31. prosinca 2018., uz iznose kredita.

 

8. Povodom tog zahtjeva tužitelja, HBOR je rješenjem broj 6/2019 od 11. veljače 2019. odbio taj zahtjev, a Povjerenik za informiranje Republike Hrvatske rješenjem KLASA: UP/II-008-07/19-01/203 Urbroj: 401-01/05-19-2 od 8. ožujka 2019. odbio žalbu tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja uz izraženo pravno shvaćanje koje se u bitnom svodi na to da je u konkretnom slučaju takav zahtjev tužitelja, sagledan u kombinaciji sa ostalim njegovim zahtjevima za pravo pristupa informacijama, protivan smislu tog instituta, a zbog kojeg je isti uspostavljen, te ga obezvrjeđuje, i kao takav da zahtjev tužitelja predstavlja zlouporabu tog instituta sa posljedicom neopravdanog opterećenja rada tijela javne vlasti kao što je HBOR. Stoga da je zahtjev tužitelja pravilno odbijen, sve sukladno odredbi čl. 23. st. 5. toč. 5. ZPPI.

 

9. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je, postupajući po tužbi tužitelja protiv drugostupanjskog rješenja, usvojio tužbeni zahtjev te poništio drugostupanjsko rješenje polazeći od činjenica da sredstva kojima HBOR raspolaže su javna sredstva u smislu odredbe čl. 5. st. 2. Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak („Narodne novine“ broj 138/06 i 25/13), a prema kojoj temeljni kapital te banke uplaćuje Republika Hrvatska iz državnog proračuna, te prema odredbi čl. 8. st. 2. tog Zakona Republika Hrvatska i jamči za obveze HBOR-a bezuvjetno, neopozivo i na prvi poziv, a bez izdavanja posebne jamstvene isprave, što znači da sredstva kojima raspolaže HBOR su javna sredstva, a kontrola korištenja sredstava iz državnog proračuna u interesu svih građana Republike Hrvatske, te izrazio pravno shvaćanje da i tužitelj ima pravo saznanja o potrošnji javnih sredstava, a radi transparentnosti rada tijela javne vlasti takvi podaci trebaju biti dostupni u smislu odredbe čl. 16. st. 4. ZPPI, a bez provođenja testa razmjernosti javnog interesa, pa time nema ni mjesta razmatrati pitanje zlouporabe prava tužitelja u traženju prava na pristup konkretnih informacija. Kako se zahtjev odnosi na pristup podacima o raspolaganju javnim sredstvima, a koja moraju biti svakome dostupna, ocijenjeno je neodlučnim je li udovoljavanje takvom zahtjevu predstavlja dodatno opterećenje tijela javne vlasti u njegovom redovitom radu.

 

10. Osporavajući pravilnost pobijane presude, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ustraje u shvaćanju da zahtjev tužitelja, sagledan u ukupnosti njegovog postupanja, a glede traženje pojedinih informacija unatrag par godina ima značaj zlouporabe prava i kao takvo da je nedopušteno, a kojim postupanjem da tužitelj nepotrebno opterećuje rad tijela javne vlasti, čime se umanjuje njihova učinkovitost.

 

11. Broj zahtjeva koje je tužitelj uputio tijelima javne vlasti uključujući i HBOR u razdoblju 2017. – 2019. godine u svrhu pribavljanja informacija putem instituta prava na pristup informiranju je doista znatan, i kao takav može buditi sumnju u dobronamjernost takvog postupanja tužitelja, a time i njihovu osnovanost, sve polazeći od odredbe čl. 23. st. 5. toč. 5. ZPPI.

 

12. Tom odredbom propisano je da će tijela javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako podnositelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, osobito kad zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovjetnih informacija ili zahtjeva kojima se traži veliki broj informacija, dolazi do opterećenja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

 

13. Polazeći od citirane odredbe, ovaj sud smatra da je pitanje osnovanosti zahtjeva za pristup informacijama potrebno sagledati u okolnostima svakog konkretnog slučaja, imajući u vidu na što, odnosno na koga i zbog čega je zahtjev upravljen. Kada je u pitanju odobravanje kredita pod povoljnim uvjetima, a kao što su oni koje odobrava HBOR, a radi se o sredstvima državnog proračuna, onda je izvjesno da postoji opravdani interes javnosti o tome, a time i opravdanost zahtjeva tužitelja za pristup tim informacijama. U takvim okolnostima, to što je tužitelj od iste javne ustanove već tražio slične informacije, a koje se međutim odnose na različita razdoblja, ne može se u konkretnom slučaju smatrati zlouporabom instituta prava na pristup informacijama, a time ni konkretno postupanje tužitelja smatrati šikanoznim.

 

14. Stoga je, kako su se u okolnostima konkretnog slučaja ostvarile pretpostavke na strani tužitelja za pravo na pristup informacijama glede odobrenih kredita krajnjim korisnicima u prosincu 2018. od strane HBOR-a, sve u smislu odredbe čl. 16. st. 3. ZPPI, to je usvajanjem zahtjeva tužitelja i poništenjem rješenja Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske KLASA: UP/II-008-07/19-01/203 Urbroj: 401-01/05-19-2 od 8. ožujka 2019. pobijanom presudom pravilno primijenjeno materijalno pravo, slijedom čega je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti te pravomoćne presude trebalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 21. rujna 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.