Broj: Rev 1016/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u ovršnom predmetu I ovrhovoditelja T. d.o.o. Č., koga zastupa punomoćnik S. G., odvjetnik u Č. i II ovrhovoditelja I. T. iz Č., protiv ovršenika M. d.d. Č., radi ovrhe na nekretninama ovršenika, odlučujući o reviziji I ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, br. Gž-1550/08-2 od 29. svibnja 2009., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Čazmi, br. Ovr-74/07-45 od 22. travnja 2008., u odnosu na I ovrhovoditelja, a u odnosu na II ovrhovoditelja djelomično potvrdio i djelomično ukinuo prvostupanjsko rješenje, u sjednici održanoj 29. studenog 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se rješenje Županijskog suda u Bjelovaru, br. Gž-1550/08-2 od 29. svibnja 2009. i rješenje Općinskog suda u Čazmi, br. Ovr-74/07-45 od 22. travnja 2008. u dijelu pod toč. II izreke a kojim je u odnosu na I ovrhovoditelja obustavljena ovrha u odnosu na posebni dio kuće upisane u z.k.ul. br. 1004. k.o. Č. izgrađene na  čkbr. 1445, koji se posebni dio označava u A 2 broj 5 jedna velika prodavaonica s priručnim skladištem i WC u prizemnom uličnom dijelu kuće i kojim su ukinute sve provedene ovršne radnje brisanja zabilježbe ovrhe broj Z-343/06 po rješenju Trgovačkog suda u Bjelovaru broj Ovr-235/06 od 27.1.2006. u odnosu na navedenu nekretninu, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je I ovrhovoditelj djelomično povukao prijedlog za ovrhu i to u odnosu na čk.br. 900/1 i čk.br. 900/2 obje upisane u zk.ul.br. 941 k.o. Č. te u dijelu u kojem je ovrha određena na nekretnini, a označena kao izvanknjižno vlasništvo ovršenika te je obustavljena ovrha u odnosu na te nekretnine i na ovrhovoditelja T. d.o.o. Č., a provedene ovršne radnje su ukinute (toč. I izreke). Obustavljena je ovrha u odnosu na I ovrhovoditelja u odnosu na posebni dio kuće upisane u zk. ul. br. 1004. k.o. Č. izgrađene na čk.br. 1445, a koji se posebni dio označava u ad.2. br. 5. jedna velika prodavaonica s priručnim skladištem i WC u prizemnom dijelu kuće, te su ukinute provedene ovršne radnje i određeno brisanje zabilježbe ovrhe određene rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Bjelovaru broj Ovr-235/06 od 27. siječnja 2006. u odnosu na navedeni posebni dio kuće upisane u z.k.ul.br. 1004 izgrađena na čk.br. 1445 koji se posebni dio označava u A 2 broj 5 jedna velika prodavaonica s priručnim skladištem i WC u prizemnom dijelu kuće (toč. II izreke).

 

Obustavljena je ovrha u odnosu na II ovrhovoditelja u odnosu na:“ cijelu nekretninu upisane u zk. ul. br. 1004. k.o. Č. i to na; jednoj velikoj prodavaonici s priručnim skladištem i WC u prizemnom dijelu kuće sagrađene na čkbr. 1445 tri zgrade i dvorište, … sa 304 čhv, te na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 941 k.o. Č. i to na: čkbr. 901/1 oranica kod kuće u selu sa 201 čhv i na čkbr. 902/1 voćnjak ograda u mjestu sa 163 čhv.“ i ukinute provedene ovršne radnje brisanja zabilježbe ovrhe broj Z-99/07 od 18. siječnja 2007. na nekretnini ovršenika upisanoj u zk. ul. br. 1004. k.o. Č. i to na; jednoj velikoj prodavaonici s priručnim skladištem i WC u prizemnom dijelu kuće sagrađene na čkbr. 1445 i dio čestice 1445 tri zgrade i dvorište, … sa 304 čhv, te na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 941 k.o. Č. i to na: čkbr. 901/1 oranica kod kuće u selu sa 201 čhv i na čkbr. 902/1 voćnjak ograda u mjestu sa 163 čhv (toč. III izreke).

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena ja žalba I ovrhovoditelja dok je žalba II ovrhovoditelja djelomično odbijena i djelomično usvojena te je prvostupanjsko rješenje ukinuto u dijelu u kojem je obustavljena ovrha u odnosu na II ovrhovoditelja na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 941 k.o. Č. i u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu pod toč. II izreke rješenja, I ovrhovoditelj je podnio reviziju na temelju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže ukinuti drugostupanjsko rješenje u dijelu kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je obustavljena ovrha i kojim su ukinute sve provedene radnje ovršne radnje te je određeno brisanje zabilježbe u odnosu na nekretninu ovršenika upisanu u z.k.ul. br. 1004. k.o. Č. i to na jednoj velikoj prodavaonici s priručnim skladištem i WC u prizemnom uličnom dijelu kuće, sagrađene na čkbr. 1445, tri zgrade i dvorište, ..., te da se u tom dijelu vrati na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

Revident je postavio pitanje je li moguće provesti ovrhu na nekretnini na kojoj nije provedeno etažiranje.

 

Kao razloge revident se poziva na odluke ovog suda Gzz-22/2006-2 od 10. siječnja 2007. te odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2125/06 od 4. siječnja 2007.

 

Drugostupanjski sud je u svom rješenju izrazio pravno shvaćanje da su ispunjeni uvjeti za obustavu ovrhe na nekretnini koja čini posebni dio zgrade izgrađene na čk.br. 1445 upisane u zk.ul.br. 1004 k.o. Č. jer je ovrha određena samo na posebnom dijelu zgrade koji je označen kao velika prodavaonica s priručnim skladištem i WC-om u prizemnom dijelu kuće a da taj posebni dio zgrade nije povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine. Navodi stoga da kako ovrha nije određena i na pripadajućem suvlasničkom dijelu nekretnine to prodaja te nekretnine u ovršnom postupku nije moguća pa su ispunjene zakonske pretpostavke za obustavu ovrhe primjenom čl. 62. (ispravno čl. 67.) Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 94/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - u daljnjem tekstu: OZ).

 

Institut obustave ovrhe regulira čl. 67. OZ st. 1. tog članka propisano je da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako tim Zakonom nije drukčije određeno, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta. St. 2. propisano je da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

 

U ovoj pravnoj stvari niti jedna od stranaka nije tvrdila, niti to proizlazi iz sadržaja predmeta, da bi bio ostvaren bilo koji od navedenih razloga za obustavu ovrhe pri čemu revident ističe da predmet ovrhe postoji.

 

Pogrešno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se predmet ovrhe ne može podvrći ovrsi jer da predmet ovrhe (poslovni prostor) nije povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine.

 

Čl. 370. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 - u daljnjem tekstu: ZVDSP) propisano je da vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ovoga Zakona vlasništvo je posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama ovoga Zakona, pa se prosuđuje po njima, ako ovim prijelaznim odredbama nije što posebno određeno.

 

St. 2. određeno je da vlasnik posebnoga dijela zgrade iz st. 1. ovoga članka nakon stupanja na snagu ovoga Zakona ostaje vlasnikom svoga posebnoga dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnoga dijela, s time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka.

 

Nadalje, st. 3. istog članka, propisano je da vlasniku posebnoga dijela zgrade iz st. 2. ovoga članka pripada stupanjem na snagu ovoga Zakona odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto njegova dosadašnjega sudjelovanja u zajedničkom nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova porodične zgrade sa suvlasništvom zemljišta, odnosno umjesto njegova dotadašnjega sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta.

 

Prema st. 4. navedenog članka, veličina odgovarajućega suvlasničkoga dijela iz st. 3. ovoga članka utvrdit će se odgovarajućom primjenom pravila ovoga Zakona o veličini odgovarajućega suvlasničkoga dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svome vlasništvu posebni dio zgrade; do tada se smatra da su dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnoga dijela zgrade, može zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova koje će sud među njih pravedno podijeliti.

 

St. 6. istog članka propisano je da se vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, povezanoga s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine, upisuje u zemljišnoj knjizi uz odgovarajuću primjenu odredaba predviđenih ovim Zakonom za uspostavu vlasništva na posebnom dijelu; do tada već provedeni upisi vlasništva na posebnom dijelu zgrade, odnosno upisi prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu smatraju se upisima prava vlasništva posebnoga dijela nekretnine povezanoga sa suvlasničkim dijelom te nekretnine koji je određen po st. 4. ovoga članka.

 

Slijedom navedenog, u činjeničnoj situaciji kad je u ovoj pravnoj stvari određena prodaja označenog poslovnog prostora, a bez posebnog označavanja da se istovremeno prodaje i neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, treba smatrati da je predmet prodaje i neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine utvrđen ili koji će biti utvrđen sukladno čl. 370. st. 4. ZVDSP koji je suvlasnički dio već povezan s posebnim dijelom zgrade sukladno čl. 370. st. 6. ZDSVP.

 

Posebno stoga što je čl. 69. st. 1. ZVDSP propisano da je vlasništvo posebnog dijela nekretnine neodvojivo povezano s odgovarajućim dijelom nekretnine, pa ga se može samo zajedno s njime ograničiti, opteretiti, otuđiti, prenijeti za slučaj smrti i podvrgnuti ovrsi.

 

Navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u odlukama ovog suda i to Gzz-22/2006 od 10. siječnja 2007. i Gzz-300/2003 od 26. travnja 2004..

 

U tom smislu je ovaj sud u odluci Gzz-300/2003 od 26. travnja 2004. izrazio pravno shvaćanje na način da je istako da „određena prodaja poslovnog prostora označenog kao poslovni prostor smješten u prizemlju zgrade anagrafske oznake …, sagrađena na čest.zem. 6552/15, zk.ul.6823 k.o. S. (a bez posebnog označavanja da se istovremeno ne prodaje i neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine), treba smatrati da je predmet prodaje i neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine utvrđen ili koji će biti utvrđen sukladno čl. 370. st. 4. ZVDSP koji je suvlasnički dio već povezan s posebnim dijelom zgrade sukladno čl. 370. st. 6. ZVDSP. Ovo posebno iz razloga što je prema čl. 69. st. 1. ZVDSP vlasništvo posebnog dijela nekretnine neodvojivo povezano s odgovarajućim dijelom nekretnine, pa ga se može samo zajedno s njime ograničiti, opteretiti, otuđiti, prenijeti za slučaj smrti i podvrgnuti ovrsi.“

 

Budući da su sudovi pogrešno zaključili da je potrebno obustaviti ovršni postupak i da pobijane odluke ne sadrže razloge koji bi opravdavale obustavu postupka, pa je primjenom čl. 394. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP-a, valjalo ukinuti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje u odnosu na revidenta i to za nekretninu opisanu u izreci ovog rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Zagreb, 29. studenog 2016.