Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Rev-x 795/16 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev-x 795/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. Č. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., protiv prvotuženice I. B.1 i drugotuženika I. B.2, oboje iz Z., koje oboje zastupa punomoćnica B. K. - Z., odvjetnica u Z., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1708/14-2 od 10. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-747/03 od 25. veljače 2014., u sjednici održanoj 14. prosinca 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja M. Č. odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tužitelja protiv rješenja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na predaju u posjed nekretnine označene sa čest. zem. 4565 k.o. S. kao i eventualno kumulirani zahtjev na isplatu iznosa od 948.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

 

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja te je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja kojim je odbijen prijedlog tužitelja za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe u ovom postupku.

 

Protiv presude i rješenja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

U svom odgovoru na reviziju tužitelja, tuženici predlažu da ovaj sud odbije reviziju kao neosnovanu, a tuženicima dosudi troškove odgovora na reviziju.

 

Revizija u odnosu na glavni zahtjev je neosnovana, dok je revizija u odnosu na rješenje nedopuštena.

 

Neosnovan je zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

Na temelju odredbe iz čl. 392.a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima iz revizije pobijana presuda može se ispitati jer su u njoj navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama bitnim za presuđenje u ovom postupku.

 

Jednako tako sud prvog stupnja obrazložio je zbog čega je odbio dokazne prijedloge tužitelja, a sud drugog stupnja je pravilnom primjenom odredbe iz čl. 375. st. 1. ZPP-a u svom obrazloženju ocijenio sve žalbene razloge koji su od odlučnog značaja za presuđenje u ovom postupku.

 

Pošavši od utvrđenja da se tuženici ne nalaze u posjedu nekretnina koje su predmet postupka, sudovi nižeg stupnja su odbili tužbeni zahtjev pravilnim pozivom na odredbu čl. 162. st. 1. i čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09).

 

Nadalje, polazeći od utvrđenja da je drugotuženik glede navedenih nekretnina zaključio ugovor o prodaji sa Z. L. 7. rujna 1995., kada je stekao bez osnove kupovninu u smislu odredbe iz čl. 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO), a koji se u ovom sporu primjenjuje na temelju odredbe iz čl. 1063. st. 1. ZOO-a („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08), da je drugi dan započeo teći zastarni rok od pet godina iz čl. 371. ZOO-a koji je očigledno, protekao prije podnošenja tužbe 19. ožujka 2003., sudovi nižeg stupnja pravilno odbijaju i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

 

Na navode iz revizije u kojima se tužitelj poziva na odredbu iz čl. 366. ZOO-a, valja odgovoriti da taj materijalnopravni prigovor nije moguće isticati u postupku u povodu pravnih lijekova.

 

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu u odnosu na presudu.

 

U odnosu na reviziju protiv rješenja.

 

Na temelju odredbe iz čl. 400. st. 1. ZPP-a stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.

 

Rješenje kojim se odlučuje o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojba svakako ne predstavlja takovo rješenje.

 

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe iz čl. 392. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom iz čl. 400. st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

Odluka o troškovima temelji se na odredbi iz čl. 155. st. 1. ZPP-a (argumentuma a contrario).

 

Zagreb, 14. prosinca 2016.

Copyright © Ante Borić