Broj: Rev-x 789/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u izvanparničnom predmetu prvopredlagateljica K. G. iz Z. i D. M. iz Z., obje zastupane po Z. V., odvjetniku iz B., protiv protustranke B. L. pok. S. iz R., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o reviziji prvo i drugopredlagateljica protiv rješenja Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-2577/10-3 od 28. lipnja 2011., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru posl. broj R1-115/98 od 25. ožujka 2010., u sjednici održanoj 14. prosinca 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se rješenje Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-2577/10-3 od 28. lipnja 2011. i rješenje Općinskog suda u Zadru posl. broj R1-115/98 od 25. ožujka 2010., u dijelu pod I., III., IV. i V. izreke prvostupanjskog rješenja, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem razvrgnuta je suvlasnička zajednica nekretnina u katastarskim općinama R. i S., na način da je dio nekretnina „u odvojeni posjed i vlasništvo“ pripao predlagateljicama, a dio nekretnina protustranci.             

 

              Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere, te je naloženo protustranci nadoknaditi predlagateljicama troškove postupka u iznosu od 14.998,63 kn, a odbijen je zahtjev predlagateljica preko tog iznosa, te je odbijen i zahtjev protustranke za naknadu troškova.

 

              Drugostupanjskim rješenjem žalba predlagateljica je odbijena i prvostupanjsko rješenje potvrđeno „u dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke“.

 

              Protiv navedenog drugostupanjskog rješenja reviziju su podnijele predlagateljice na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 57/11 – dalje ZPP), s prijedlogom da se rješenja nižestupanjskih sudova ukinu.

 

              U odgovoru na reviziju protustranka osporava osnovanost revizije.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Iz sadržaja revizije proizlazi da se revizija odnosi na toč. I., III., IV. i V. prvostupanjskog rješenja.

 

              Iz izreke prvostupanjskog rješenja proizlazi da se suvlasnička zajednica nekretnina razvrgava (osim za zapadni dio velike kuće na č.zgr. ... k.o. R. i malu kuću na č.z. ... dio, k.o. R.). Vidljivo je i to da predlagateljicama pripada „dio č.z. ..., dio č.z. ... i dio č.z. ... k.o. R., zv. P. u površini 3.650 m2 (jugozapadni dio), zatim dio č.z. ... k.o. R. u površini od 1373 m2 (jugozapadni dio), a predloženiku B. L. „u odvojeni posjed i vlasništvo pripadaju“, između ostalog, dio č.z. ... k.o. R. zv. G. u površini od 1.994 m2 (južni dio), dio č.z. ... k.o. R., dio ... i dio č.z. ... zv. P. u ukupnoj površini od 7.875 m2 (sjeveroistočni dio), dio č.z. ... k.o. R. u površini od 2.315 m2 (istočni dio), te dio č.z. ... k.o. R. u površini od 43,50 m2 „ispred objekata prema moru te u površini od 11,50 m2 koji služi kao prilaz nekretninama“.

 

              Revizija podnesena zbog dva pravna pitanja kojima predlagateljice pitaju „da li u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice moguće izvršiti geometrijsku diobu na način da se strankama dodijeli u posjed i odvojeno vlasništvo dio na istim čest. zem. i to na način da ti dijelovi budu samo opisno navedeni ili je potrebno izvršiti parcelaciju navedenih nekretnina sukladno pozitivnim zakonskim propisima ili iste označiti na neki drugačiji način ukoliko parcelaciju nije moguće provesti“?

 

              Drugim postavljenim pitanjem predlagateljice provociraju pitanje o tome „da li je sud trebao prekinuti postupak i uputiti stranke da pokrenu parnični postupak, u slučaju kada među strankama postoji sporno pitanje o predmetu diobe.“

 

              Obrazlažući zbog čega su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, predlagateljice se pozivaju na presude Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž-1201/05 od 7. srpnja 2005., Gž-945/05 od 7. studenog 2005. te Gž-1088/05 od 29. kolovoza 2005., u kojima je izneseno pravno shvaćanje suprotno shvaćanjima koja su zauzeli nižestupanjski sudovi u ovom predmetu.

 

              S obzirom na izloženo, ovaj revizijski sud ocijenio je da su pitanja zbog kojih je podnesena revizija važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te da je revizija dopuštena na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP.

 

              Kao što proizlazi iz izloženog, nižestupanjski sudovi su zaključili da je zakonito donijeti odluku o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina, na način da se suvlasnicima prizna vlasništvo na dijelovima istih nekretnina označeno površinom i stranama svijeta.

 

              Također je izneseno shvaćanje da, ukoliko i postoji spor o predmetu diobe, nije potrebno obustaviti postupak i uputiti predlagatelje na parnični postupak, već da se zbog razloga ekonomičnosti prigovor stranke iz kojeg proizlazi da postoji spor o predmetu diobe, može ignorirati, odnosno odbiti.

 

              Prema odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96 i dr. – dalje ZVDSP), kada razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća ako takav postoji, a moguće i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona.

 

              Prema odredbi čl. 50. st. 2. ZVDSP, ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. istog članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski.

 

              U konkretnom slučaju, nižestupanjski sudovi su zaključili da je geometrijska dioba moguća, međutim, obzirom na pojedine dijelove pobijanih odluka može se zaključiti da dioba suvlasničke zajednice uopće nije izvršena.

 

              Naime, u odluci o diobi suvlasničke zajednice mora biti određeno navedeno koji fizički dio pojedine suvlasničke nekretnine kao novoformirane čestice će pripasti pojedinom suvlasniku, u skladu s parcelacijskim elaboratom i to na način da se odluka može provesti u zemljišnim knjigama. Budući da u smislu odredbe čl. 55. st. 1. ZVDSP svaki suvlasnik koji je sudjelovao u razvrgnuću stječe na temelju pravomoćne odluke suda o razvrgnuću, a na zakonu određeni način, pravo vlasništva ili neko drugo pravo izvodeći ga iz onoga svoga suvlasničkog dijela s kojim je sudjelovao u razvrgnuću, a koji mu istodobno prestaje, a zakonom određeni način stjecanja i prestanka prava vlasništva i drugih stvarnih prava na temelju odluke suda, gdje je uknjižba prava vlasništva na nekretninama u zemljišnim knjigama.

 

              Pri tome treba imati na umu da se pod nekretninom, u smislu odredbe čl. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96 i dr.) smatra dio zemljišne površine koju u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži. Odluke sudova o knjižnim pravima moraju sadržavati oznake i podatke o katastarskom broju i površini katastarskih čestica, kao i o katastarskoj općini u kojoj leže, da bi takve odluke mogle biti provedene u zemljišnim knjigama.

 

              Zbog izloženog, sastav zemljišnoknjižnog tijela mijenja se isključivo zemljišnoknjižnim otpisom i pripisom katastarskih čestica, a promjena oblika površine ili izgrađenost zemljišta može se provesti samo na temelju prijavnog lista katastra o promjeni u katastru zemljišta, a ako bi promjena utjecala na zemljišnoknjižna prava, tada na temelju isprave prikladne za uknjižbu u skladu s navedenom promjenom.

 

              U konkretnom slučaju očito nije postupljeno u skladu s izloženim, dakle, bilo je potrebno da mjernički vještak sačini prijavni list, da prijavni list s kopijom katastarskog plana dostavi sudu i nakon toga da pozove stranke da se očituju o sadržaju prijavnog lista, s time da u izreci odluke sud mora navesti koju novoformiranu česticu s posebnim brojem, kulturom ili površinom dobiva pojedina stranka, kako to opravdano smatraju predlagateljice u reviziji.

 

              Prema odredbi paragrafa 267. st. 2. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, na zahtjev bilo kojeg suvlasnika sud će po izvanparničnom postupku odlučiti da li se i kako ima provesti dioba jedne zajedničke stvari ili zajedničke imovine, ako među suvlasnicima nema spora o predmetu diobe i o opsegu zajedničke stvari ili imovine u pogledu aktive i pasive i o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili veličini njihovih udjela.

 

              Prema odredbi paragrafa 268. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, ako se u postupku radi diobe bilo od kojeg suvlasnika ospori jedno od gore spomenutih pitanja, a ne može se o tome postići sporazum, sud će stranku s njezinim zahtjevom radi raskidanja zajednice (diobe) uputiti na parnicu.

 

              U konkretnom slučaju predlagateljice su kao predmet diobe spomenule „pola velike kuće“, obrazlažući to činjenicom da je pok. S. L. sam radi svojih potreba napravio pregradni zid u kući, na način da je zapadni stambeni dio manji u odnosu na istočni dio, dakle, na ovaj način došlo je do nesuglasnosti između stranaka o predmetu diobe.

 

              Prvostupanjski sud je u razlozima svog rješenja iznio da nije prihvatio ove navode predlagateljica „zbog ekonomičnosti postupanja“, te je kao predmet diobe na velikoj kući uzeo zapadni dio, kako je bio ranije opisan, dakle, „do pregradnog zida prema istočnom dijelu, a ne zapadnu polovicu cijele kuće“.

 

              Na ovaj način, koji je prihvatio i drugostupanjski sud odbijajući žalbu predlagateljica, postupljeno je suprotno odredbi paragrafa 268. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku.

 

              Na navedeni način odgovoreno je na pitanja zbog kojih je revizija podnesena.

 

              Dakle, iz izloženog proizlazi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a zbog toga činjenično stanje nije potpuno utvrđeno pa nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP riješeno kao u izreci.

 

              S obzirom na to da su rješenja nižestupanjskih sudova ukinuta u dijelu koji se odnosi na glavnu stvar, te odluke su ukinute i u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.

 

Zagreb, 14. prosinca 2016.