Broj: Rev 1926/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. M. iz Z., zastupane po punomoćnici N. S.-R., odvjetnici u Z., protiv prvotuženice G. Š. (rođ. M.) iz Z., drugotuženika V. M. iz Z., četvrtotuženika I. S. iz Z., petotuženika M. V. iz Z., svi zastupani po punomoćniku B. B., odvjetniku u Z., te trećetuženika I. Z. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i trpljenja, odlučujući o reviziji trećetuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7415/10-2 od 27. travnja 2011., kojom je odbijena žalba trećetuženika i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11673/09-14 od 11. svibnja 2010. u odnosu na trećetuženika, u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Revizija trećetuženika I. Z. odbija se kao neosnovana.

 

              II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova nastalih u povodu sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja  i presudom na temelju priznanja suđeno je:

 

»I. Utvrđuje se da je tužiteljica N. K. M. vlasnica jednoiposobnog stana površine 43,71 m2, u potkrovlju stambene zgrade u Z., koja je zgrada sagrađena na katastarskoj čestici 3763 k.o. C., koja odgovara dijelu zk. č. br. 1582/32 upisane u zk.ul. 17120 k.o. G. Z. i u dijelu zk.č.br. 1582/35 upisane u zk.ul. 16951 k.o. G. Z., kao i suvlasnica zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, kao i zemljišta na kojem je zgrada sagrađena, razmjerno veličini stana, kao posebnog dijela zgrade u odnosu na zgradu kao cjelinu, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljica u zemljišnoj knjizi upiše svoje pravo vlasništva, sve u roku od 15 dana.

 

II. III-tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 26.137,50 kn, u roku od 15 dana.«

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba trećetuženika I. Z. kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, dok je drugostupanjskim rješenjem žalba trećetuženika odbačena u odnosu na presudu na temelju priznanja kao nedopuštena.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio trećetuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud uvaži iznijete razloge i činjenice u reviziji, ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da se ista odbije kao neosnovana i da se obveže trećetuženika na naknadu sastava parničnih troškova nastalih u povodu odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog Zakona.

 

Predmet pobijanog dijela spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je vlasnica stana opisanog u izreci te nalaganja trećetuženiku da trpi upis prava vlasništva te nekretnine u zemljišnim knjigama.

 

Sudovi prvog i drugog stupnja su prihvatili tužbeni zahtjev u odnosu na trećetuženika, dok su u odnosu na ostale donijeli presudu na temelju priznanja u smislu odredbe čl. 331. st. 1. ZPP.

 

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. i 11. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je protivno odredbama ovog Zakona sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (čl. 3. st. 3. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturiječi sama sebi ili navedenim razlozima, ili ako presuda uopće nema razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP budući sud nije utemeljio meritornu presudu, u odnosu na trećetuženika, na nedopuštenom raspolaganju stranaka (tužiteljice), a u odnosu na ostale tuženike revident ne može istaći navedenu bitnu povredu s obzirom da je rješenje kojim je pobijao presudu na temelju priznanja postalo pravomoćno, a istim je žalba trećetuženika odbačena kao nedopuštena.

 

Nadalje, neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.  toč. 11. ZPP.

 

Obrazlažući navedeni revizijski razlog revident iznosi ocjenu provedenih dokaza i u stvari ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog kojeg se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

Drugostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, između kojih ne postoji proturječnost, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Ispitujući drugostupanjsku presudu po službenoj dužnosti  sud je utvrdio da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Slijedom navedenog neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka istaknut po revidentu te razlog kojeg sud ispituje po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Sudovi prvog i drugog stupnja prihvatili su tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica dosjelošću stekla vlasništvo 1,5-sobnog stana u potkrovlju stambene zgrade u Z., te je trećetuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica u zemljišnoj knjizi upiše svoje pravo vlasništva.

 

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je predmetni stan tužiteljica kupila od svoje prednice J. B. valjanim pravnim poslom te da je ušla u posjed istog 1999.;

 

- da je prednica tužiteljica prenamjenila zajednički dio zgrade (tavan) u predmetni stan kojeg je izgradila svojim sredstvima na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika stambene zgrade, uključujući i revidenta, a koja nekretnina je izgrađena i suglasnost je dana nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 146/08 – dalje: ZVDSP).

 

Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

 

Prema st. 2. istog članka samostalni posjednik čiji posjed pokretne stvari je zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

 

Prema odredbi čl. 160. st. 1. ZVDSP vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

 

Da bi osoba stekla pravo vlasništva dosjelošću potrebno je da dokaže da je bila u kvalificiranom posjedu. Kvalificirani posjed je onaj koji je zakonit, istinit i pošten. Zakonit posjed je onaj koji se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi ili pravnom temelju. Istinit posjed je onaj koji je stečen na dopušten i pravilan način, dok je pošten posjed posjed ako posjednik u vrijeme kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Pošten se posjednik naziva još i posjednik u dobroj vjeri.

 

U konkretnom slučaju tužiteljica je dokazala da ima zakonit posjed jer je osnovu za stjecanje posjeda stekla na temelju ugovora o kupoprodaji. Istinitost posjeda je također dokazala jer do posjeda nije došla ni silom, ni potajno niti prijevarom niti zloupotrebom povjerenja. Posjed je stečen na dopušten i pravilan način jer joj je stan predan u posjed od strane bivše vlasnice, a također je dokazala i poštenost jer ne postoje okolnosti koje bi utjecale na to da ista nema pravo na posjed.

 

Trećetuženik osporava tužiteljici aktivnu legitimaciju jer navodi kako vlasništvo prednice predmetnog stana nije stečeno na zakonit način iz razloga što je MORH prije sklapanja ugovora o otkupu stana sa svim suvlasnicima zadržao pravo građenja na tavanskom prostoru.

 

U tijeku postupka je utvrđeno da je trećetuženik otkupio stan u predmetnoj zgradi, koji izgrađen u zajedničkom dijelu zgrade – tavanskom prostoru, te da je nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da su prednici tuženice dali pisanu suglasnost za prenamjenu tog prostora, izgradnju tavanskog stana i stjecanja vlasništva na tom stanu građenjem.

 

Ovaj sud prihvaća primjenu materijalnog prava sadržanu u odredbi čl. 1. st. 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 58/95, 11/96, 68/98, 96/99 – dalje: ZPS), u kojoj su uređeni uvjeti i  način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, te način i određivanje cijene stana.

 

Intencija ZPS nije bila prodaja stanova bez zajedničkih dijelova zgrade. Stoga je ugovor kojim su etažni vlasnici, između ostalog i tuženik, prednici tužiteljice dozvolili prenamjenu zajedničkog tavana kao zajedničkog dijela zgrade u stan radi stjecanja vlasništva, zakonit i proizvodi prave učinke.

 

S obzirom na navedeno, prednica tužiteljice valjano je na temelju ugovora s etažnim vlasnicima, pa tako i s trećetuženikom, uz njihovu pisanu suglasnost prenamijenila zajednički dio zgrade, pa je na taj način mogla steći vlasništvo u punom smislu odredbe čl. 156. st. 1. ZVDSP.

 

Navodi revidenta da se upravo treba primijeniti odredba čl. 2. Ugovora o kupoprodaji stana kojeg je on sklopio s MORH-om 5. siječnja 1996. iz naprijed navedenih razloga nije odlučna za rješenje ovog spora.

 

S obzirom da su sudovi u tijeku postupka utvrdili da je ugovor o prodaji stana prednice tužiteljice zakonit i valjan, neosnovan je revizijski navod kako se radi o ništavom ugovoru, jer da je navedenim ugovorom prodan tavan kao zajednički dio zgrade.

 

S obzirom na navedeno nisu se ostvarili revizijski razlozi, a niti se ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, te je stoga valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju trećetuženika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Odluka o troškovima parničnog postupka nastalim u povodu sastava odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 25. siječnja 2017.