Broj: Rev 2643/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari E. Č. G., OIB: ..., M. G., OIB: ..., Ž. M., OIB: ..., A. V., OIB: ..., kao suvlasnika stambene zgrade u Z., zastupani po upravitelju G. s. k. g. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanom po punomoćniku M. H., odvjetniku iz Odvjetničkog društva H. & p. u Z., protiv tuženice M. P., OIB: ..., iz Z., zastupana po punomoćniku M. S., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. L. i M. S. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-38/16-2 od 9. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Povrv-1267/14-21 od 30. listopada 2015., u sjednici održanoj 1. ožujka 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukidaju se presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-38/16-2 do 9. ožujka 2016. i Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Povrv-1267/14-21 od 30. listopada 2015. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

II. Odbacuje se revizija tužene glede pitanja pod 2. kao u obrazloženju ove odluke.

 

III. O trošku sastava revizije i odgovora na reviziju odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika L. Š. - S. iz Z. posl. br. Ovrv-6011/14 od 10.07.2014.g., te se nalaže tuženici da tužiteljima isplati iznos od 26.072,34 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od    223,65 kuna od 16.02.2012. do isplate,

- na iznos od    223,65 kuna od 16.03.2012. do isplate,

- na iznos od    223,65 kuna od 16.04.2012. do isplate,

- na iznos od    223,65 kuna od 16.05.2012. do isplate,

- na iznos od    223,65 kuna od 16.06.2012. do isplate,

- na iznos od 1.101,64 kuna od 16.07.2012. do isplate,

- na iznos od 1.101,64 kuna od 16.08.2012. do isplate,

- na iznos od 1.101,64 kuna od 16.09.2012. do isplate,

- na iznos od 1.101,64 kuna od 16.10.2012. do isplate,

- na iznos od 1.101,64 kuna od 16.11.2012. do isplate,

- na iznos od 1.101,64 kuna od 16.01.2013. do isplate,

- na iznos od 1.101,64 kuna od 21.01.2013. do isplate,

- na iznos od 1.101,64 kuna od 16.02.2013. do isplate,

- na iznos od 1.101,64 kuna od 16.03.2013. do isplate,

- na iznos od 1.101,64 kuna od 16.04.2013. do isplate,

- na iznos od 1.101,64 kuna od 16.05.2013. do isplate,

- na iznos od 1.749,57 kuna od 16.06.2013. do isplate,

- na iznos od 2.238,42 kuna od 16.07.2013. do isplate,

- na iznos od 2.238,42 kuna od 16.08.2013. do isplate,

- na iznos od 2.238,42 kuna od 21.12.2013. do isplate,

- na iznos od 1.912,35 kuna od 06.01.2014. do isplate,

- na iznos od 2.238,42 kuna od 16.11.2013. do isplate,

- na iznos od    220,45 kuna od 16.12.2013. do isplate,

i to do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svakog polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 7.250,90 kuna, u roku od 15 dana.

III. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova delegacije odlučit će se posebnim rješenjem.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužene i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužena pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 - dalje: ZPP) ističući d odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju dva materijalnopravna pitanja koja su važna za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i to:

„1. Je li pasivno legitimiran u sporu koji se vodi radi plaćanja zajedničke pričuve prodavatelj kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine ili kupac kao izvanknjižni vlasnik i posjednik iste nekretnine, u slučaju kada je kupac priznat i potvrđen od svih preostalih suvlasnika kao jedan od suvlasnika nekretnine kao i kada je kupac u tom svojstvu i naveden u međuvlasničkom ugovoru kao i u drugim odlukama suvlasnika, a da je istodobno ostalim suvlasnicima poznato da kupac nije upisan kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama?

2. Je li odluka o povećanju sredstava zajedničke pričuve valjana kada je takovu odluku donijela većina suvlasnika, a radi se o odluci o povećanju pričuve radi obavljanja poslova izvanredne uprave za koji odluku je prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima potreban pristanak svih suvlasnika nekretnine?“

 

Tužitelj je odgovorio na reviziju.

 

Revizija je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je izjavljena.

 

Ovaj sud smatra da je pitanje citirano pod točkom 1. pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer se ono bez obzira na samu formulaciju svodi na dilemu je li osoba koja je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik posebnog dijela nekretnine u obvezi platiti obveznu pričuvu ako tužitelj zna ili mora znati da je osoba koja je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik pravnim poslom tu nekretninu otuđila drugoj osobi.

 

O važnosti pitanja govori u prilog i činjenica da o istom pitanju postoje dvije odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1189/14 od 23. studenog 2015. i odluka Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1662/14 od 7. travnja 2015.

 

U obje presude sudovi su izrazili pravno shvaćanje suprotno pravnom shvaćanju u osporenoj odluci suda drugog stupnja. U tim odlukama sudovi u bitnom ističu da prilikom donošenja odluke sud je izgubio iz vida odredbu čl. 122. st. 1. ZVDSP prema kojem se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da je ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Naime, tužitelji se ne bi mogli pozvati na načelo povjerenja u zemljišne knjige ako im je bilo poznato da je izvanknjižno stanje drugačije od stanja upisanog u zemljišnim knjigama, a kako to tijekom postupka i u žalbi tvrdi tuženica.

 

U presudama koje su predmet ispitivanja u ovom postupku u bitnom se ističe da je jedino odlučno za ocjenu postojanja obveze tužene i osnovanosti novčane tražbine tužitelja da je tužena upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik stana, ali i da osim toga nije ničim dokazala da bi sporni stan bio otuđen i time i u izvanknjižnom vlasništvu druge osobe.

 

Takav zaključak sudova nižeg stupnja za sada je preuranjeno ocjenjivati je li pravilan stoga što on ne proizlazi iz podataka u spisu.

 

Naime, iz podatka o osobama koje potpisuju međuvasnički ugovor (list 29 spisa) kao vlasnik se navodi D. K. za koga tužena tvrdi da mu je stan prodala i da je ta osoba u posjedu stana.

 

To bi također proizlazilo i iz sadržaja obrazloženja Rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1662/14 od 7.travnja 2015. (str. 2 obrazloženja, pasus 8. - list 84-85 spisa) u kojem sud utvrđuje da postoji kupoprodajni ugovor od 21. lipnja 2001. kojim tužena prodaje sporni stan D. K. koji nije na temelju tog ugovora izvršio upis stečenog prava u zemljišne knjige.

 

Prema ocjeni ovog suda, kako podaci i isprave u spisu ukazuju da je tužena u vrijeme za koje se potraživanje plaćanja obvezne pričuve već otuđila stan trećoj osobi, a sudovi smatraju da tužena to nije dokazala i nije za tu okolnost ponudila nikakve dokaze, to za sada razlozi odluka sudova nižeg stupnja ne odgovaraju sadržaju isprava koji se nalaze u spisu pa su slijedom toga presude sudova nižeg stupnja opterećene postojanjem bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a zbog čega niti ovaj sud u ovoj fazi postupka ne može odgovoriti na postavljeno materijalno pravno pitanje pod točkom 1.

 

Slijedom navedenog valjalo je povodom revizije tužene ukinuti presude sudova nižeg stupnja na temelju odredbe čl. 394. ZPP-a.

 

U nastavku postupka sudovi će prije svega ocijeniti ima li mjesta primjeni čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) prema kojoj odredbi se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

 

Naime, ako je knjižno stanje vlasništva različito od stvarnog stanja u , što tužena tvrdi tijekom čitavog postupka, i ako su tužitelji to znali ili morali znati, a na što upućuju isprave koje prileže spisu, tada tužitelji ne bi mogli s uspjehom postavljati zahtjev za plaćanje obvezne pričuve prema tuženoj.

 

Budući da je ovaj sud ocijenio da je pitanje pod točkom 1. kako je citirano u ovom obrazloženju pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, to pitanje pod točkom 2. nije pitanje koje udovoljava zahtjevima iz čl. 382. st. 2. ZPP-a jer o rješavanju tog pitanja ne ovisi odluka u ovom sporu.

 

Slijedom navedenog valjalo je reviziju glede pitanja pod točkom 2. odbaciti i riješiti kao u izreci (pod II. izreke) sukladno odredbi čl. 392.b st. 4. ZPP-a.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

 

Zbog svih gore navedenih razloga valjalo je riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 1. ožujka 2017.