Broj: Rev 740/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. M., iz Z., koju zastupa punomoćnica N. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika Grada Zagreba, Z., kojega zastupa punomoćnica N. G., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8372/09-2 od 25. listopada 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-1003/06 od 17. rujna 2009., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              "1. Utvrđuje se da je Lj. M. iz Z., građenjem stekla vlasništvo stana u prizemlju lijevo, ukupne površine 24,16 m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnika, zajedno sa idealnim dijelovima zajedničkih dijelova i uređaja zgrade povezane temeljem čl. 68., 69. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine, kao objedinjene nekretnine u smislu čl. 37. navedenog Zakona, a nalazi se u stambenoj zgradi u Z., sagrađenoj na kč.br. 623 k.o. Ž., koja odgovara zk.čbr. 6095/30 k.o. G. Z., što je tuženik Grad Zagreb dužan priznati.

 

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu provesti prvoupis stana u prizemlju lijevo, ukupne površine 24,16 m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnika, zajedno sa idealnim dijelovima zajedničkih dijelova i uređaja zgrade povezane temeljem čl. 68., 69. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine, kao objedinjene nekretnine u smislu čl. 37. navedenog Zakona u knjigu položenih ugovora, koja se vodi za  stambenu zgradu, Z., sagrađenu na kč.br. 623 k.o. Ž., koja odgovara zk.čbr. 6095/30 k.o. G. Z., u vlasništvo Lj. M. iz Z.

3. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi prouzročene parnične troškove u iznosu od 9.840,00 kuna, s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. rujna 2009., pa do isplate u roku od 15 dana."

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti. Ujedno je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 9.840,00 kn i trošak žalbe u iznosu od 1.525,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 – u nastavku teksta: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.); ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.); odnosno ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl.373.a i 373.b toga Zakona (toč. 3.).

 

U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

Budući da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, slijedom čega je protiv presude je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, to je revizija tužiteljice kao takva i razmatrana.

 

Tužiteljica, iako je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, dakle, radi pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da reviziju podnosi zbog bitnih povredi odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP)).

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica posebno ne obrazlaže, pa ovaj sud ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 386. ZPP, ovaj revizijski razlog nije uzeo u obzir.

 

Predmet spora je stjecanje prava vlasništva prenamjenom zajedničke prostorije u drugu samostalnu poslovnu prostoriju - stan u zgradi u društvenom vlasništvu u smislu odredbe iz članka 372. stavak 1. ZVDSP.

 

U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da su

 

- treće osobe D. i M. T., na temelju odobrenja nadležne vlasti, o svom trošku 1977. proveli prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu;

 

- da su D. i M. T., svoja prava stečena adaptacijom prenijeli na T. T., koji je svoja prava pisanim utanačenjem prenio na tužiteljicu i njenog tadašnjeg supruga;

 

- da je rješenjem Općine Pešćenica, Komitet sa građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, odsjek za imovinsko-pravne i stambene poslove  broj Up/I-05-2625/4-86 od 4. prosinca 1986., na prijedlog tužiteljice i njenog tadašnjeg supruga, utvrđeno da se zajednička prostorija zgrade …, praonica i sušionica rublja u prizemlju lijevo, ne koristi za namjenu za koju je izgrađena jer je pretvorena u jednosobni stan od 24,16 m2, koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnika i predstavlja samostalnu stambenu cjelinu

 

- da je u postupku diobe bračne tečevine tužiteljice i njenog supruga, sporni stan pripao tužiteljici u cijelosti.

 

Ocijenivši da su ispunjenje pretpostavke za stjecanje vlasništva na temelju odredbe čl. 372. st. 1. ZVDSP, prvostupanjski sud tužbeni zahtjev prihvatio je u cijelosti. Pri tome otklonio je prigovor nedostatka aktivne legitimacije uz obrazloženje da je stupanjem u prava D. i M. T. tužiteljica postala predmnijevana vlasnica navedene nekretnine, a time legitimirana za isticanje tužbenog zahtjeva kakav je istaknut u ovoj pravnoj stvari. Prigovor promašene pasivne legitimacije prvostupanjski sud je otklonio uz obrazloženje da tužiteljica kao vlasnica stana plaća pričuvu na temelju uplatnica koje joj ispostavlja tuženik, iz čega da je evidentno da tuženik ima ovlaštenje za raspolaganje navedenim prostorom.

 

Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu uz obrazloženje

 

- da tužiteljica nije osoba koja je neposredno izvršila prenamjenu predmetnog zajedničkog prostora u zgradi pa da nije aktivno legitimirana za isticanje zahtjeva na utvrđenje prava vlasništva jer da to pravo, u smislu članka 372. stavak 1. ZVDSP-a, pripada isključivo investitoru, a to da u ovom slučaju svakako nije tužiteljica;

 

- da tuženik nije pasivno legitimiran jer su i prema  činjeničnim tvrdnjama tužbe svi stanovi u zgradi u … otkupljeni,  pa da za utvrđenje prava vlasništva više nije legitimiran Grad Zagreb, već bi eventualno bili legitimirani vlasnici stanova sada kao suvlasnici zajedničkih prostorija.

 

Nije prihvatljivo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o neprenosivosti prava iz članka 372. ZVDSP.

 

Naime, radi se o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona (prenamjenom), a onaj tko na temelju zakona stekne pravo vlasništva ovlašten je na osnovi zahtjeva iz stavka 3. naznačene pravne norme (kao i čl. 130. st. 1. ZVDSP), to svoje pravo upisati u zemljišne knjige. Prema čl. 41. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08) posljednji stjecatelj može zahtijevati da se knjižni prijenos provede neposredno na njega, ako dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnog prednika do sebe.

 

Prema tome, pravna norma iz čl. 372. st. 3. ZVDSP-a daje izvanknjižnom stjecatelju pravo na zemljišnoknjižni upis stečenog stvarnog prava. Pravo na upis u zemljišne knjige je zapravo tražbina koja istina pripada neposrednom stjecatelju kao izvanknjižnom vlasniku, ali nema zapreke da on valjanim pravnim poslom kojim na drugu osobu prenosi pravo vlasništva nekretnine istodobno prenese (cedira) i svoje ovlaštenje na upis tog prava u zemljišne knjige.

 

Stoga je pogrešno zaključio drugostupanjski sud da tužiteljica nije aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.

 

              Međutim, suprotno tvrdnji tužiteljice pravilno je ocijenio drugostupanjski sud da tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

 

              Nije sporno da tuženik nije upisan u zemljišnim knjigama kao jedan od suvlasnika zgrade u Zagrebu.

 

              Prema shvaćanju ovog suda, izraženom u većem broju odluka (npr. Rev x-672/15 od 8. srpnja 2015., Revx-27/12 od 25. rujna 2013.) u sporu radi utvrđenja prava vlasništva stana nastalog prenamjenom zajedničke prostorije u zgradi u društvenom vlasništvu pasivno su legitimirani svi suvlasnici cijele zgrade. Naime, upisom u zemljišnu knjigu na temelju ovršne sudske odluke donesene u primjeni odredbe čl. 372. ZVDSP kojom se utvrđuje stjecanje prava vlasništva posebnog dijela nekretnine te odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, mijenja se suvlasnički dio ostalih suvlasnika na cijeloj nekretnini, zbog čega takvom tužbom moraju biti obuhvaćeni svi suvlasnici te nekretnine.

 

              Slijedom iznesenog, budući da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno kada je ocijenivši da tuženik nije pasivno legitimiran  preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 7. ožujka 2017.