Broj: Rev-x 676/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. R. iz Z., K. S. iz Š., B. J. rođ. K. iz S., K. H. iz L., K. B. A. iz S., K. B. Z. iz S., P. S. rođ. K. iz S., koje zastupa punomoćnik B. Ž., odvjetnik u M., protiv tuženika N. M. S. i Općine S., koje zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S. G., radi predaje u posjed,  odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda Splitu broj Gžp-883/13 od 21. siječnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Starom Gradu broj P-253/12 od 21. ožujka 2013., u sjednici održanoj 14. ožujka 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženima da predaju tužiteljima u nesmetan posjed nekretninu u vlasništvu tužitelja koja je označena i prikazana na vještvu sudskog vještaka dipl. ing. geod. M. M. i na skici od 05.03.2007. godine, označena slovima A-B-C-D-E-F-G-A, a sastoji se od dijela čest.zem. 592/9 k.o. S., površine 554 m2, i to onoga dijela označenog slovima A-B-G-A na navedenoj skici i dijela čest.zem. 476/55 k.o. S., površine 1454 m2 i to onoga dijela označenog slovima C-D-E-F-G-B-C na navedenoj skici i to slobodnu od stvari i osoba, pa su tuženici dužni o vlastitom trošku ukloniti tribine i ostale nepokretnosti sa predmetne nekretnine, te cijelo zemljište dovesti u prvobitno stanje, te se kaniti budućeg zadiranja u predmetnu nekretninu tužitelja, kao i naknaditi tužiteljima trošak postupka."

 

Ujedno naloženo je tužiteljima da tuženicima naknade troškove postupka u iznosu od 16.047,90 kn.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 149/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlažu da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu  na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.); ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.); odnosno ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl.373.a i 373.b  toga Zakona (toč. 3.).

 

U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st.1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, slijedom čega je protiv presude je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP pa  je revizija tužitelja kao takva i razmatrana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Naznačujući sljedeća materijalno pravna i postupovno pravna pitanja

 

"1. Da li svaki suvlasnik u smislu čl. 37. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ima pravo glede svoga idealnog dijela stavljati svakome sve zahtjeve koje proizlaze iz njegova prava vlasništva, pa tako i tražiti od suda da se trećim osobama zabrani uznemiravanje samog suvlasnika?

 

2. Da li svaki suvlasnik obzirom na nemogućnost traženja predaje u isključivi posjed idealnog dijela stari, može tražiti predaju točno određenog fizičkog dijela nekretnine?

 

3. U kojoj mjeri je sud postupajući po odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (ZPP) slobodan pri ocjenjivanju koje će činjenice uzeti kao dokazane?

 

4. Da li je županijski sud, kao žalbeni sud dužan temeljem čl. 365. ZPP-a dati obrazloženje za sve istaknute žalbene razloge?

 

5. Da li su tuženici mogli sukladno odredbama Zakona o športu ("Narodne novine", broj 60/92, 25/93, 11/94, 77/95) steći pravo vlasništva pri pretvorbi društvenog vlasništva na športskim objektima, ukoliko njihov prednik nije na njima na valjan način stekao pravo korištenja?"

 

tužitelji ističu revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužbeni zahtjev prvostupanjski sud ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje

 

- da tužitelji zahtijevaju predaju u posjed dijela kčbr.592/9 i 476/55 k.o. S., pobliže određenih u skici geodetskog vještaka, koje u naravi predstavljaju ograđeno nogometno igralište i improvizirane tribine, a koje tuženici posjeduju od 1984. godine;

 

- da tužitelji nisu jedini suvlasnici kčbr. 592/9 i 476/55 k.o. S., niti su dokazali da su razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnina postali isključivi izvanknjižni (su)vlasnici spornog točno određenog dijela tih čestica;

 

- da prema odredbi čl. 161. st. 1. i 162. st. 1. i 2. Zakona vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09- dalje: ZV DSP), vlasnik može ostvariti vlasnički zahtjev za povrat stvari ako dokaže svoje vlasništvo, posjed tuženika i identitet stvari;

 

- da su na takav zahtjev ovlašteni i suvlasnici, time da predaju cijele stvari u posjed od trećega mogu zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama (čl. 46. st. 2. ZV DSP);

 

- da prema odredbi čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35705 i 41/08- dalje: ZOO), kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika, među kojima nije ni ugovorena, ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku;

 

- da tužitelji nisu od ostalih suvlasnika ovlašteni zahtijevati predaju cijele stvari u posjed;

 

stoga da je zahtjev tužitelja istaknut protivno odredbi čl. 46. st. 2. ZV DSP u vezi čl. 64. st. 2. ZOO.

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelji temelje na tvrdnji o učinjenoj bitnoj povredi iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, jer da je drugostupanjski sud do zaključka da su tuženici stekli pravo vlasništva spornih nekretnina građenjem došao ocjenom izvedenih dokaza koja nije učinjena na način propisan odredbom čl. 8. ZPP. Uz tvrdnju da drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene razloge od odlučnog značenja tužitelji ističu i tvrdnju o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu, a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

U situaciji kad su nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim već zbog činjenice da tužitelji nisu ovlašteni na isticanje tužbenog zahtjeva kakav su istakli u ovoj pravnoj stvari, o činjenici jesu li tuženici stekli vlasništvo spornih nekretnina građenjem ne ovisi odluka o sporu. Stoga eventualna pogrešna primjena odredbe čl. 8. ZPP ne bi utjecala niti mogla utjecati na donošenje zakonite i pravilne odluke.

 

Stoga nije učinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

Suprotno tvrdnji revidenata, koji ni nisu određeno naveli koje to žalbene razloge od odlučnog značenja drugostupanjski sud nije ocijenio, nije učinjena ni bitna povreda odredbe postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio i dao dostatne razloge o žalbenim navodima od odlučnog značenja.

 

Ne postoji stoga revizijski razlog  bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelji temelje na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 37. st. 6. ZV DSP i pogrešnoj primjeni odredaba Zakona o športu ("Narodne novine" 60/92, 25/93, 11/94, 77/95).

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Odredba čl. 37. st. 6. ZV DSP glasi:

 

"Svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva."

 

Tužitelji u ovoj pravnoj stvari nisu istakli zahtjev u smislu navedene zakonske odredbe, već su istakli zahtjev za predaju cijele stvari u posjed, dakle, istakli su zahtjev u smislu čl. 46. st. 2. ZV DSP, za isticanje kojeg zahtjeva, kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi, nisu ovlašteni.

 

Za odluku u ovoj pravnoj stvari nije odlučno jesu li tuženici građenjem stekli vlasništvo spornih nekretnina, pa kao neodlučni nisu ocjenjivani revizijski razlozi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava vezano za odredbe Zakona o športu.

 

Nije stoga osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom iznesenog, budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 14. ožujka 2017.