Broj: Rev 1797/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz R., kojeg zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u G., protiv tuženice D. P. iz R., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž - 196/2013-2 od 5. veljače 2013., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Gospiću broj P - 318/2010 od 23. listopada 2012., u sjednici održanoj 14. ožujka 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se rješenje Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž - 196/2013-2 od 5. veljače 2013. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je zahtjev tužitelja kako glasi: „Utvrđuje se da je tuženica D. P., smetala tužitelja D. G., u posljednjem posjedu kuće i dvorišta , time što je dana 30. 04. 2010. g. potrgala žičanu ogradu oko kuće u …. koja se nalazila na betonskim stupovima koji i sada postoje, pa se tuženici zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, te se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da tužena izvrši popravak i postavljanje žičane ograde kako je bila postavljena prije počinjenog smetanja u roku od 8. dana.“ Odlukom o troškovima postupka obvezana je tuženica naknaditi tužitelju 3.366,00 kuna.

 

Drugostupanjskim rješenjem preinačeno je prvostupanjsko rješenje na način da je zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj, uz prijedlog da se rješenje preinači shodno u reviziji iznesenim navodima.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

U skladu s odredbom čl. 443. st. 3. ZPP-a, protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ovog Zakona ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 400. ovog Zakona. U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o reviziji protiv presude (čl. 400. st. 3. ZPP-a).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Revizija tužitelja podnesena prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a je dopuštena i osnovana. 

 

Naime, tužitelj pozivom na već zauzeta shvaćanja revizijskog suda (Gzz – 32/94 od 21. 9. 1994.), ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, postavljaju pitanje: „može li sud u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev zbog smetanja posjeda i uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja, samo iz razloga – što je tužitelj tijekom parnice sam uspostavio prijašnje posjedovno stanje?“

 

Prvostupanjski sud prihvatio je zahtjev tužitelja cijeneći da je tuženica 30. 04. 2010. smetala tužitelja u njegovom mirnom posjedu predmetnog zemljišta u R. koje je bilo ograđeno, na način da je tim činom djelomično porušena ograda oko predmetnog zemljišta.

 

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio zahtjev tužitelja posebno cijeneći činjenicu da je predmetna ograda popravljena od strane tužitelja (čime je tužitelj sam uspostavio prijašnje posjedovno stanje). Naime, prema shvaćanju drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju utvrđen je čin smetanja posjeda, ali ne i mogućnost uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja, pa u okolnostima kad ne postoje pretpostavke da sud u parnici za smetanje posjeda dopusti uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja treba u smislu odredbe članka 22. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP) odbiti zahtjev za utvrđenje da je počinjeno smetanje posjeda.

 

Navedeno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti kao pravilno. Naime, prema odredbi čl. 21. st. 1. ZVDSP-a, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. U smislu odredbe članka 22. stavak 1. ZVDSP-a tužbeni zahtjev koji se upravlja radi zaštite posjeda putem suda sastoji se od tri elementa; - od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja tužiteljevog posjeda, - da se tuženiku naredi uspostava  ranijeg posjedovnog stanja, - te da se zabrani  takvo ili slično smetanje ubuduće. O navedenom zahtjevu, kako s osnova deklaratornog dijela (utvrđenja), tako iz osnova kondemnatornog dijela (uspostavljanja ranijeg posjedovnog stanja i zabrane takvog  smetanja ubuduće), odlučuje se izrekom (dispozitivom) konačnog rješenja suda o zatraženoj zaštiti smetanja posjeda. Pri tom, kako to pravilno cijeni nižestupanjski sud, samo utvrđenje kako je tužitelj posjedovao i  kako  je u tom posjedu bio smetan nema karakter samostalnog deklaratornog elementa izreke rješenja o smetanju posjeda, već je sastavni dio kondemnatornog dijela.

 

              Dakle, deklaratorni element izreke rješenja o smetanju posjeda ne može imati samostalni karakter, pa u okolnostima kada nije moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva posjedovne zaštite, kako onog dijela koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, tako i onog dijela  koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom treba odbiti kao neosnovan.

 

              Međutim, u smislu kontinuitetne funkcije zaštite posjeda od smetanja kako je postavljena odredbama čl. 19. - 27. ZVDSP-a, u okolnostima kada nije moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva posjedovne zaštite u dijelu koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, ali je moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva posjedovne zaštite u dijelu koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, nema zapreke udovoljiti tužbenom zahtjevu u deklaratornom dijelu i djelu koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

 

Tako je u ovoj pravnoj stvari za pravilnu primjenu materijalnog prava od odlučnog značaja utvrditi je li tuženica samovlasno smetala tužitelja u njegovom mirnom posjedu predmetnog zemljišta na način kakvu zaštitu tužitelj zahtjeva, te kod okolnosti da se utvrdi čin smetanja posjeda tužitelja od strane tuženice, jesu li prema okolnostima konkretnog slučaja ispunjene pretpostavke za prihvaćanje kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva posjedovne zaštite koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, a koje činjenice je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio cijeniti.

 

Kako je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio cijeniti činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda koja se odnose na prethodno navedene relevantne okolnosti u smislu izloženog stajališta ovog suda, to nema uvjeta za preinaku odluke.

 

Slijedom iznijetog valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

U ponovnom postupku potrebno je utvrditi sve naprijed iznijete odlučne činjenice, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom predmetu.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 14. ožujka 2017.