Broj: Rev-x 519/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja B. K., OIB: …, II-tužiteljice L. G. K., OIB: …, III-tužitelja M. M., OIB: …, IV- tužiteljice J. M., OIB: …, V-tužitelja T. I., OIB: …, VI-tužiteljice M. D., OIB: …, VII-tužiteljice G. B., OIB: …, VIII-tužitelja J. G., OIB: …, IX- tužiteljice I. V., OIB: … i X-tužitelja D. Š., OIB: …, svi iz Z., koje zastupa punomoćnik J. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-12/16-2 od 16. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4166/14-92 od 23. listopada 2015., u sjednici održanoj 15. ožujka 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-12/16-2 od 16. veljače 2016. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4166/14-92 od 23. listopada 2015. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„1. Nalaže se tuženiku Z. d.o.o. Z., OIB: …, da isplati I. tužitelju B. K. OIB: …, II. tužiteljici L. G. K., OIB: …, III. tužitelju M. M., OIB: …, IV. tužiteljici J. M., OIB: …, V. tužitelju T. I., OIB: …, VI. tužiteljici M. D., OIB: …, VII. tužiteljici G. B., OIB: …, VIII. tužitelju J. G., OIB: …, IX. tužiteljici I. V., OIB: … i X. tužitelju D. Š., OIB: …, svi iz Z., na račun pričuve „stambene zgrade u Z.“ kao novac pričuve suvlasnika zgrade, a koji račun pričuve se vodi kod S. d.o.o. iz Z., iznos od 68.419,51 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, time da kamata na iznos od 46.408,80 kn teče od 28. prosinca 2001. pa do isplate, a na iznos od 22.010,71 kn od 17. srpnja 2003. pa do isplate, sve po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007.g., za razdoblje od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima na račun pričuve „stambene zgrade u Z.“ kao novac pričuve suvlasnika zgrade, a koji račun pričuve se vodi kod S. d.o.o. iz Z., za troškove odstranjenja bikrofixa sa fasade zgrade u Z., iznos od 28.413,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

 

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.“

 

II. Nalaže se I. tužitelju B. K., OIB: …, II. tužiteljici L. G. K., OIB: …, III. tužitelju M. M., OIB: …, IV. tužiteljici J. M., OIB: …, V. tužitelju T. I., OIB: …, VI. tužiteljici M. D., OIB: …, VII. tužiteljici G. B., OIB: …, VIII. tužitelju J. G., OIB: …, IX. tužiteljici I. V., OIB: … i X. tužitelju D. Š., OIB: …, svi iz Z., naknaditi tuženiku Z. d.o.o. Z., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 15.906,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

 

„I. Odbija se žalba I. tužitelja B. K.,  II. tužiteljice L. G. K., III. tužitelja M. M., IV. tužiteljice J. N., V. tužitelja T. I., VI. tužiteljice M. D., VII. tužiteljice G. B., VIII. tužitelja J. G., IX. tužiteljice I. V. i X. tužitelja D. Š., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4166/14-92 od 23. listopada 2015. godine.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4166/14-92  od 23. listopada 2015. godine u pobijanom dijelu, u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 1.537,50 kn sa zateznim kamatama od 23. listopada 2015. do isplate i sudi:

 

Nalaže se I. tužitelju B. K., II. tužiteljici L. G. K., III. tužitelju M. M., IV. tužiteljici J. N., V. tužitelju T. I., VI. tužiteljici M. D., VII. tužiteljici G. B., VIII. tužitelju J. G., IX. tužiteljici I. V. i X. tužitelju D. Š. da tuženiku Z. d.o.o. Z., naknade daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.537,50 kn sa zateznim kamatama od 23. listopada 2015. pa do isplate u roku 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. t. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnijeli su tužitelji navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje, ali pred drugog suca.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je za dopuštenost ove revizije potrebno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada u reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Iz pitanja koja u reviziji postavljaju tužitelji slijedi da oni u suštini problematiziraju ocjenu sudova nižeg stupnja o pomanjkanju aktivne legitimacije vodeći računa o primjeni čl. 85. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) kojim je propisano da cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako tim Zakonom nije što drugo određeno. Dakle, može li pravo zajedničkog vlasništva štititi makar jedan od suvlasnika stvari na kojoj pored prava suvlasništva postoji i pravo zajedničkog vlasništva. Ovaj sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Pobijana presuda je, sukladno čl. 392.a st. 2. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog istaknutog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je revizija podnesena.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja, suvlasnika stambene zgrade, za naknadu štete nastale izvođenjem građevinskih radova sanacije na predmetnoj zgradi iz razloga što je za saniranje fasade upotrijebljen bikrofix koji se ne upotrebljava za fasade te ga je potrebno odstraniti time da je sukladno dogovoru tužitelja i tuženika koji je upravitelj zgrade, Ugovor o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova od 10. listopada 2001. kao naručitelj zaključio, tuženik sa tvrtkom „S.“ d.o.o., kao izvođačem radova.

 

Sud prvog stupnja nakon provedenog postupka polazeći od utvrđenja da tužitelji tijekom postupka nisu dostavili nikakvu relevantnu dokumentaciju (popis suvlasnika stambene zgrade i međuvlasnički ugovor s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i potpisom suvlasnika) iz koje bi proizlazilo da su suvlasnici stambene zgrade u Z., odnosno vlasnici stanova kao posebnih dijelova zgrade odbio je tužbeni zahtjev zbog nedostatka aktivne legitimacije.

 

Sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku presudu s obrazloženjem da tužitelji uz tužbu, a niti do zaključenja glavne rasprave nisu dostavili adekvatne dokaze na temelju kojih bi sud na pouzdan način i sa dovoljnim stupnjem vjerojatnosti utvrdio da su u trenutku podnošenja tužbe bili suvlasnici predmetne zgrade na kojoj je nastala šteta uslijed prodiranja vode odnosno da su vlasnici stanova u istoj imajući na umu da je postojanje procesne legitimacije opća pretpostavka za podnošenje tužbe i za donošenje meritorne odluke o tužbenom zahtjevu, time da na procesnu legitimaciju sud pazi po službenoj dužnosti do donošenja prvostupanjske konačne odluke.

 

Ovaj sud ocjenjuje pogrešnim pravnim pristup nižestupanjskih sudova o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja kao suvlasnika stambene zgrade u postupku pokrenutom protiv tuženika radi naknade štete zbog čega je odbijen njihov tužbeni zahtjev.

 

Odredbom čl. 85. st. 1. ZVDSP-a propisano je da cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ovim Zakonom nije što drugo određeno dok je odredbom čl. 377. ZVDSP-a propisano da ako se u jednoj nekretnini nalaze zajednički dijelovi i uređaji koji koriste i drugim nekretninama (krov, oluci, fasada, kotlovnica) odnosno nadstojnički stan koji pripada i drugim nekretninama, suvlasnici tih nekretnina dužni su sklopiti ugovor o upravljanju i korištenju tih zajedničkih dijelova i uređaja, odnosno nadstojničkog stana.

 

Naime, tužitelji u ovom postupku traže naknadu štete nastale izvođenjem građevinskih radova sanacije na fasadi, dakle, riječ je o suvlasništvu na zajedničkim dijelovima zgrade. U konkretnom slučaju bilo bi dovoljno da je samo jedan od tužitelja suvlasnika stambene zgrade zahtijevao naknadu štete nastalu na zajedničkom dijelu zgrade. Stoga, imajući na umu da nižestupanjski sudovi prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja nisu cijenili okolnost da su tužitelji dostavili u spis zemljišnoknjižne izvatke o vlasništvu stanova kao posebnih dijelova zgrade za pojedine tužitelje (list 318-322 spisa), to zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu uzete u obzir sve relevantne činjenice koje se odnose na postojanje aktivne legitimacije tužitelja kao procesne pretpostavke za vođenje parnice.

 

Slijedom iznijetog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu razloge iznesene u ovoj odluci ponovno ocijeniti procesnu legitimaciju tužitelja u ovom postupku, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom postupku.

 

Zagreb, 15. ožujka 2017.