Broj: Rev-x 942/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Turistička zajednica O. D. R., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u O., protiv tuženika: 1. A. T. iz K. i 2. Ć. T. iz K., koje zastupa punomoćnik F. V., odvjetnik u O., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp - 342/15 od 26. ožujka 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu broj Pst - 1328/13 od 16. prosinca 2014., u sjednici održanoj 29. ožujka 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžp - 342/15 od 26. ožujka 2015. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 2041/3 (dio kat. čest. 3020) k. o. D., površine 68. m2 (izreka pod t. I. prvostupanjske presude), te zahtjev kojim se ovlašćuje tužitelj temeljem iste presude zatražiti uknjižbu svoga prava vlasništva za cijelo nad navedenom nekretninom uz prethodno brisanje prava vlasništva s imena tuženika pod 2. (izreka pod t. II. prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka tuženici su obvezani naknaditi tužitelju iznos od 28.300,00 kuna, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (izreka pod t. III. i IV. prvostupanjske presude).

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, kao i odluka o troškovima postupka na način da je tužitelj obvezan naknaditi tuženicima 26.070,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ističući da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku /"Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13  – dalje: ZPP/), uz prijedlog da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Revizija tužitelja sadrži sve pretpostavke dopuštene „izvanredne“ revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a (sadrži određeno navedena pravna pitanja o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni). Međutim, u konkretnom slučaju iako se drugostupanjski sud kod preinake prvostupanjske presude poziva na odredbu čl. 373. t. 3. ZPP-a, riječ je o presudi donesenoj prema odredbi čl. 373.a ZPP-a, kada je dopuštena „redovna“ revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a. Kako je revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a supsidijarna u odnosu na onu iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, to je o reviziji tužitelja odlučeno u okvirima odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nad nekretninom, te zahtjev kojim se ovlašćuje tužitelj temeljem presude zatražiti provedbu upisa stečenog vlasništva nad istom nekretninom u zemljišne knjige.

 

Prvostupanjski sud je cijeneći iskaze u postupku saslušanih svjedoka (A. E., J. V. i M. V.), iskaz stranaka saslušanih u ovom postupku (tuženik pod 1.), stručni nalaz i mišljenje vještaka mjernika, te isprave priložene spisu, a sve prema zapažanjima s izvršenog očevida uz nazočnost i identifikaciju vještaka mjernika, prihvatio zahtjev tužitelja cijeneći utvrđenim: - da je tužitelj vlasništvo nad nekretninom označenom kao čest. zem. 2041/3 k. o. D. stekao temeljem kupoprodaje od stvarnih vlasnika M. V., F. V. i M. V., - da je prednik tuženika kada je temeljem ugovora o prodaji nekretnine tuženiku 29. svibnja 1996. raspolagao ovom nekretninom znao, odnosno trebao znati, da raspolaže vlasništvom koje nije stekao, te - da je ta okolnost bila poznata i tuženiku pod 1. kod sklapanja pravnog posla. Pri tom se prvostupanjski sud razlozima presude poziva i na sadržaj pravomoćne presude Općinskog suda u Omišu br. P – 501/89 od 3. svibnja 1991., cijeneći je u kontekstu ostalih provedenih dokaza na okolnost da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja. 

 

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio zahtjev tužitelja cijeneći da tužitelj u konkretnom slučaju pravo vlasništva nije stekao temeljem odluke suda (presude Općinskog suda u Omišu br. P – 501/89 od 3. svibnja 1991.), ali da tužitelj nije dokazao da je stekao to pravo „po nekom novom utvrđenom osnovu određenim zakonom.“

 

Obzirom na razloge u kojima je drugostupanjski sud preinačenjem prvostupanjske presude odbio zahtjev tužitelja, tužitelj u reviziji osnovano ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda ne zadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, a zbog kojih se nedostataka ne može ispitati. Naime, dok drugostupanjska presuda sadrži razloge u kojima tužitelj pravo vlasništva predmetne nekretnine nije stekao odlukom suda u smislu odredbe čl. 126. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, u daljnjem tekstu: ZV), presuda ne sadrži razloge u kojima drugostupanjski sud cijeni da tužitelj pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom nije stekao temeljem pravnog posla, dakle u smislu odredbe čl. 115. – 125. ZV-a, a posebno prema ocjeni provedenih dokaza koje sadrži prvostupanjska presuda u utvrđenju činjenice da je tužitelj pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom stekao upravo tim pravnim osnovom.

 

Kada je riječ o stjecanju prava vlasništva temeljem pravnog posla, onda valja reći da se shodno odredbi čl. 119. st. 1. ZV-a vlasništvo nekretnine temeljem pravnog posla stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Isti način stjecanja primjenom odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a (ako je pravo vlasništva temeljem pravnog posla stečeno do 1. siječnja 1997. kada je na snagu stupio ZV-a) regulirale su odredbe čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZOVO). Jedino u okolnostima kada je pravo vlasništva temeljem pravnog posla stečeno do 1. rujna 1980. (dakle, do stupanja na snagu ZOVO-a) u primjeni pravnih pravila općeg građanskog prava (paragraf 431. OGZ-a) sudska praksa tumačila je tako da se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige već i faktičnim izvršenjem pravnog posla, dakle kada je pravni posao bio izvršen. 

 

Navedenim su u drugostupanjskoj odluci izostali jasni razlozi koji bi opravdavali ocjenu drugostupanjskog suda da tužitelj pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom nije stekao temeljem pravnog posla. Kod ocjene dokaza (čl. 8. ZPP-a) sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama) i onda kad sud nije obrazložio na čemu zasniva svoju odluku o činjenicama koje smatra istinitima.

 

Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (jer pobijana odluka ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati) valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. i čl. 166. st. 3. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.  

 

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude na način da će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

 

Zagreb, 29. ožujka 2017.