Broj: Rev 2391/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R.-Z. d.d. Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici V. K. i E. B., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu V. K., E. B., M. N., I. R. i B. P. u R., protiv tuženika A. K., nepoznatog boravišta, kojeg zastupa skrbnica za poseban slučaj Z. K., odvjetnica u R., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci  poslovni broj Gž-1979/2011-2 od 9. svibnja 2012. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-46/08 od 29. rujna 2010., u sjednici održanoj 4. travnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1979/2011-2 od 9. svibnja 2012. se odbija kao neosnovana u odnosu na pitanje postavljeno u reviziji pod Ad 2.

 

i

r i j e š i o   j e

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1979/2011-2 od 9. svibnja 2012. se odbacuje kao nedopuštena u odnosu na pitanja postavljena u reviziji pod Ad 1, Ad 3. i Ad 4..

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj P-46/08 od 29. rujna 2010. sudio je:

              "1. utvrđuje se da su nekretnine kč.br. 5171/1 sjenokoša površine 274m2 i kč.br. 5172 oranica površine 115 hv, obje upisane u z.k.ul. 48 KO K., u naravi autocesta, opće dobro.

 

              2. nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama nekretnine iz točke 1) ove presude uknjiži kao opće dobro uz istovremeni upis prava koncesije tužitelja u trajanju do 28. veljače 2031. g. kao tereta na nekretninama iz točke 1) ove presude."

 

              Županijski sud u Rijeci presudom poslovni broj Gž-1979/2011-2 od 9. svibnja 2012. preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja naznačenih u reviziji i važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tuženika kao neosnovanu, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je djelomično osnovana.

 

U reviziji podnesenoj sukladno odredbi iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 – dalje: ZPP), tužitelj je naznačio sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Da li se u slučaju promjene materijalnog prava do koje je došlo u tijeku trajanja parničnog postupka, na konkretan pravni predmet primjenjuju odredbe zakona koji je vrijedio u vrijeme podnošenja tužbe, ili odredbe zakona koji je vrijedio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, odnosno presuđenja;

 

2. Da li se izmjene i dopune određenog materijalnog zakona (u konkretnom slučaju riječ je o Z. o javnim cestama) u kojima u prijelaznim i završnim odredbama nije uopće propisano na koji način će se postupati sa postupcima u tijeku, primjenjuju i na postupke u tijeku, odnosno da li se u tom slučaju izmjene i dopune zakona mogu retroaktivno primjenjivati na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu izmjena i dopuna zakona;

 

3. Da li dva istovrsna postupka (ista činjenična i pravna osnova) pokrenuta u vrijeme važenja istog zakona, mogu zbog različite duljine trajanja postupka biti riješena na različiti način i to isključivo kao posljedica izmjene materijalnog zakonodavstva;

 

4. Da li je takvim tumačenjem drugostupanjskog suda tužitelj stavljen u neravnopravni položaj u odnosu na druge subjekte o čijim pravima je odlučeno prije stupanja na snagu izmjena zakona?“

 

U odnosu na razloge važnosti naznačenih pitanja tužitelj je naveo da se radi o pitanjima o kojima revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, i to u presudama Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1679/09 od 15. travnja 2010.,  Županijskog suda u Virovitici poslovni broj Gž-1074/09 od 11. veljače 1010. te Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2759/08 od 27. listopada 2010.

 

Vijeće Vrhovnog suda RH je prije odluke o osnovanosti revizije ispitalo dopuštenost revizije u odnosu na svako od pojedinačno naznačenih pravnih pitanja te je ocijenjeno da je pitanje naznačeno pod 2. određeno naznačeno pravno pitanje koje udovoljava svim kumulativno propisanim formalnim kriterijima iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, te da se radi o pitanju u vezi s kojim postoji potreba da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni sukladno svojoj ulozi propisanoj Ustavom Republike Hrvatske.

 

Stoga je u odnosu na to pitanje revizijski sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP-a.

 

Suština postavljenog pitanja pod 2. odnosi se na to, primjenjuju li se na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 153/09 – dalje: ZID ZJC) taj zakon glede vlasničkog statusa javne ceste.

 

U postupku koji je prethodio revizijskom je utvrđeno:

 

- da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik utuženih nekretnina kč. br. 5172 i 5171/1, zk. ul. 48, K.O. K. upisan tuženik,

 

- da je u posjedovni list br. 784 K. kao posjednik upisano poduzeće H. Z.,

 

- da je rješenjem tadašnje Uprave za imovinsko-pravne poslove O. R. izvršeno potpuno izvlaštenje nekretnina kč. br. 5172 i 5171/1, zk. ul. 48, K.O. K. za korist poduzeća H. Z.,  a radi izgradnje dionice autoceste O.-K.-Č. O.,

 

- da je između Republike Hrvatske i tužitelja 28. lipnja 1998. sklopljen Ugovor o koncesiji, te potom 27. prosinca 2004. i 23. kolovoza 2007. Ugovori o izmjenama i dopunama ugovora o koncesiji,

 

- da je čl. 3. Ugovora od 27. prosinca 2004. tužitelj ovlašten bez daljnje suglasnosti izvršiti upis zemljišta izvlaštenog za potrebe izgradnje  autoceste R.-Z. kao općeg dobra od interesa za RH, te upisati svoje koncesijsko pravo kao obvezno pravo kao teret, s naznačenim rokom trajanja koncesije.

 

U konkretnom predmetu tužba je podnesena 4. siječnja 2008.

 

U vrijeme podnošenja tužbe na snazi je bio Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 180/04, 82/06, 138/06 - dalje: ZJC). U tom je zakonu, prema njegovom čl. 2., javna cesta bila definirana kao opće dobro te je istovremeno bilo određeno da se na takvim nekretninama ne može stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

 

U ovom postupku glavna rasprava je zaključena 29. rujna 2010. godine.

 

U vrijeme zaključenja glavne rasprave na snazi je već bio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama koji je stupio na snagu 28. prosinca 2009. ("Narodne novine" broj 153/09 - dalje: ZID ZJC). U čl. 1. tog zakona izmijenjena je odredba iz čl. 2. ranijeg ZJC-a, te su prema ZID ZJC javne ceste definirane kao javno dobro u općoj uporabi, koje je u vlasništvu Republike Hrvatske. Ujedno je određeno da se javne ceste ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim tim zakonom.

 

Iz izmijenjenog članka 3. ZJC-a, koji je izmijenjen člankom 2. ZID ZJC, određeno je da se javna cesta upisuje u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne dozvole, kao javno dobro u općoj upotrebi, i to kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske, s pravom upravljanja H. A. d.o.o.

 

Prema svemu navedenom proizlazi da se je izmijenio vlasničkopravni status javnih cesta, pa i auto cesta, i to na način da su iz nekretnina izvan prometa, u smislu odredbe iz čl. 3. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68,98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 152/09 – dalje ZVDSP), odredbama ZID ZJC sada određene kao stvari na kojima je moguće steći pravo vlasništva, te je ujedno određen i titular vlasništva, a to je Republika Hrvatska.

 

Prema tome, u trenutku stupanja na snagu ZID ZJC u prosincu 2009. Republika Hrvatska je po sili zakona („ex lege“) postala vlasnik javne ceste kao javnog dobra u općoj uporabi.

 

Slijedom toga imaju se i na odnose nastale prije stupanja na snagu ZID ZJC primijeniti odredba tog zakona, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja, i to neovisno o tome što u prelaznim i završnim odredbama ZID ZJC nema o tome posebne odredbe, a u smislu njegove retroaktivne primjene. Za napomenuti je da zakonodavcu nije zabranjeno u građanskim stvarima donositi nove odredbe radi uređivanja određenih stanja (prava) zbog razloga općeg interesa, a koje već same po sebi imaju retroaktivan značaj. Takve odredbe, stoga, kada su donesene, moraju imati utjecaja na postupke u tijeku i biti odmah primjenjive, jer bi inače izgubile svoj smisao i cilj. Očiti je cilj zakonodavca bio prilikom donošenja ZID ZJC jasno regulirati nastale pravne odnose, u odnosu na titulara prava vlasništva glede nekretnina sa statusom općeg dobra.

 

Kako je pobijana presuda u skladu sa gore navedenim pravnim stajalištem, valjalo je stoga u odnosu na pitanje Ad 2. revizije, odbiti reviziju kao neosnovanu i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

 

O odgovoru na pitanja pod 1., 3. i 4. revizije ne ovisi odluka u ovom sporu, jer će na prijedlog stranke po pravilima zemljišnoknjižnog prava, po zakonu, uslijediti promjena upisa vlasništva temeljem izmjene vlasničkog statusa ceste nakon donošenja ZID ZJC, zbog čega je u odnosu na ta pitanja valjalo odbaciti reviziju kao nedopuštenu i tako odlučiti kao u izreci ovog rješenja, pozivom na odredbu iz čl. 392.b) st. 5. ZPP.

 

Zagreb, 4. travnja 2017.