Broj: Rev 594/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. K. d.d., O., koje zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik iz O., protiv  tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Valpovu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva,  odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-142/12-2 od 26. siječnja 2012. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Valpovu, Stalna služba u Donjem Miholjcu poslovni broj P-773/10-10 od 31. svibnja 2011., u sjednici održanoj 23. svibnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

"I              Utvrđuje se da je nevaljana uknjižba prava vlasništva tuženika na nekretninama upisanim u zk.ul. 7 k.o. D. M. i to kč. br. 2423 u naravi stovarište K., kč. br. 2424 u naravi put K., površine 3057 m2 i kč. br. 2425 u naravi stovarište K., površine 52934 k.o. D. M., provedena temeljem rješenja Općinskog suda u Valpovu, Zemljišnoknjižnog odjela Donji Miholjac br. Z-1167/09 od 3. kolovoza 2009., kao i uknjižba predmetnih nekretnina kao javnog vodnog dobra, što je tuženik dužan priznati, te trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije naprijed navedene uknjižbe upisom kao vlasnika tužitelja O. K. d.d. O., kao pravnog slijednika ranije označenog Društveno vlasništvo – korisnik D. p. D. M., D. M., sve u roku od 15 dana.

 

II              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični postupak u iznosu od 17.633,24 kn u roku od 15 dana.

 

III              Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija."

 

Drugostupanjskom presudom, kao osnovana, prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti, kao neosnovan, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 13.125,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Odredbom čl. 382. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti (redovnu) reviziju protiv drugostupanjske presude: ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (toč. 1.); ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.); ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP (toč. 3.).

 

Na temelju navedene zakonske odredbe revizija je u konkretnom slučaju dopuštena sukladno odredbi toč. 3. st. 1. ovog članka, dakle kao redovna revizija i kao takva je razmatrana, budući je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP, pa se podnesena revizija ni ne može razmatrati prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP (kao izvanredna), a koju reviziju je tužitelj podnio.

 

Predmet ovog postupka je utvrđenje nevaljanom uknjižbe prava vlasništva tuženika na nekretninama te uknjižbe tih nekretnina kao javnog vodnog dobra, kao i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

Drugostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da tužitelj nije dokazao da su predmetne nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku privatizacije tužitelja u smislu čl. 42. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine" broj 21/96 i 73/00), pa stoga tužitelj nije stekao pretpostavku za upis prava vlasništva na tim nekretninama, sukladno čl. 390. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP). Nadalje, sud je ocijenio da je tužena dokazala da je zemljišno knjižni sud upis, otpis i pripis predmetnih nekretnina  kao nekretnina javno vodno dobro s pravom prvokupa Republike Hrvatske, izvršio na pisani zahtjev Općinskog državnog odvjetništva temeljem rješenja nadležnog upravnog tijela kojim je utvrđeno da se predmetne nekretnine nalaze unutar granica uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa, pa je stoga zaključio da sud ne može ocjenjivati da li je predmetno zemljište vodno dobro već je za to nadležno tijelo u upravnom postupku.

 

U revizijskom stupnju postupka i dalje je sporno da li su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća O. K. procijenjene u vrijednost društvenog kapitala i predmetne nekretnine te da li predmetne nekretnine predstavljaju vodno dobro temeljem čl. 60. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 107/95 i 150/05).

 

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud nalazi da je odbijanjem tužbenih zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

Glede primjene materijalnog prava u sadržaju obrazloženja drugostupanjske odluke izneseni su iscrpni i jasni razlozi koje ovaj sud u cijelosti prihvaća pa se umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge trebalo samo ponoviti, revizijski sud poziva na odnosne razloge na temelju čl. 396.a st. 1. ZPP, kojim je određeno da u slučaju kada odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud se može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

 

Sukladno odredbi čl. 396.a st. 2. ZPP na internetskim stranicama objaviti će se drugostupanjska odluka na koju se poziva revizijski sud.

 

Revizija se svodi i na preocijenjivanje dokaza te iznošenje drukčijih zaključka od zaključaka drugostupanjskog suda što nije dopušten revizijski razlog u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP, pa ga kao takvog ovaj sud nije ni razmatrao.

 

Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 23. svibnja 2017.