Broj: Gž-523/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Luke Grgata, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz S., OIB: ... zastupanog po punomoćniku A. K. odvjetniku u S., protiv tuženika J. T. pok. I. iz G., OIB: …, zastupana po punomoćniku A. H. odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući presudi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj P-1071/15 od 6. studenog 2015., ispravljenom rješenjem od 27. studenog 2015., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj P-1071/15 od 6. studenog 2015. i rješenje istog suda pod istim poslovnim brojem od 27. studenog 2015. te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

"I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik dijela čest. zem. 1953/1 K.O. G. u skici lica mjesta vještaka P. V. od listopada 2013., označenog slovima B, W, A1, B1, C, B u naravi vrt površine 161 m², po katastru površine 201 m2, pa se ovlašćuje tužitelj na temelju ove presude, a bez daljnjih pitanja i sudjelovanja tužene u zemljišnoj knjizi uknjižiti pravo vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime uz istovremeno brisanje u tom dijelu prava vlasništva sa imena tužene, što je tužena dužna trpjeti a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Djelomično se prihvaća dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik dijela čest. zem. 1953/1 K.O. G. u skici lica vještaka P. V. od listopada 2013., označenog slovima Z, T, U, V, D, C, F1, E1, Z u naravi pristupnog betonskog puta površine 27 m² po katastru površine 33 m², za 1/2 dijela pa se ovlašćuje tužitelj na temelju ove presude, a bez daljnjih pitanja i sudjelovanja tužene u zemljišnoj knjizi uknjižiti pravo vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime uz istovremeno brisanje u tom dijelu prava suvlasništva sa imena tužene, što je tužena dužna trpjeti a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe“ dok se u preostalom dijelu za ½ dijela navedenog dijela  nekretnine odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 17.056,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj na svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. "

 

Protiv navedene presude žali se tuženik, pobijajući istu zbog svih žalbenih navoda predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno

 

Žalba je osnovana.

 

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja jer je sud prvog stupnja smatrao utvrđenim da je otac stranaka tužitelju ugovorom o darovanju od 30. travnja 1988. darovao i prijeporni dio čest. zem 193/1 K.O. G., identificiran po vještaku mjerniku u slici lica mjesta, likom B, W, A1, B1, C i D , što u naravi predstavlja vrt površine 161 m², koji ugovor je u cijelosti realiziran jer je tužitelj stupio u posjed spornog dijela nekretnina još 1988., čime je kao kvalificirani zakoniti i istiniti posjednik stekao pravo vlasništva u odnosu na predmetni dio nekretnine pozivom na odredbe članka 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

 

S pravom žaliteljica žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost odlučnih činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda zbog čega nije moguće ni ispitati pravilnost primjene materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

 

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine označene kao čest. zem. 1953/1 K.O. G. identificiran tijekom postupka po vještaku mjerniku, temeljem realiziranog ugovora o darovanju od 30. travnja 1998., a sve kao osnov upisa prava vlasništva u zemljišne knjige.

 

Tužitelj svoj zahtjev u ovom postupku temelji na tvrdnji da je osnovom ugovora o darovanju od 30. travnja 1988. pok. otac stranaka ing. I. V. iz G. darovao svom sinu, a tužitelju u ovom postupku M. V., prizemlje i prvi kat stambene zgrade č. zgr. 663 K.O. G. u G., ... sa pripadajućom okućnicom i nasadima,  pogrešno označen u predmetnom ugovoru kao čest. zem. 1953/II.

 

Naime, činjeničnim supstratom koji opredjeljuje postupanje suda u skladu s odredbom članka 2. ZPP-a, tužitelj ukazuje, temeljem predmetnog ugovora, na ostvareni neometani i dugogodišnji posjed dijela predmetne nekretnine, u sklopu kojeg je promatrati i njegov zahtjev na utvrđenje stečenog prava vlasništva na dijelu predmetne nekretnine koji služi kao pristupni put.

 

Utoliko su neosnovani žalbeni navodi tužene da tužitelj nije ovlašten postaviti zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, niti da bi se takvom zahtjevu uopće može udovoljiti obzirom da se na temelju pravnog posla, kako u smislu ranije odredbe članka 33. ranijeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91), tako i u smislu članka 120. sadašnjeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravo vlasništva moglo steći isključivo upisom u zemljišne knjige.

 

Međutim, za sada se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj osnovom provedenih dokaza dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u smislu odredaba članka 159. stavak 3. ZV-a.

 

Naime, iz obrazloženje prvostupanjske presude dade se iščitati da u činjenici neometanog dugogodišnjeg posjeda predmetne nekretnine, identificiranog na licu mjesta po vještaku mjerniku, sud prvog stupnja nalazi potvrdu navoda tužitelja o potrebnoj kvaliteti posjeda u odnosu na predmetni dio nekretnine, a kao osnovu stjecanja prava vlasništva u smislu članka 159. stavak 1. ZV-a

 

Međutim, sud prvog stupnja gubi iz vida činjenicu da je ugovorom o darovanju, a na koji se poziva tužitelj u tužbenim navodima, upravo u točki 1. određen predmet darovanja kao čest. zgr. 663, upisana u ZU 1885. K.O. G. i to kao 2. tijelo, odnosno po rješenju Općinske uprave za katastar i geodetske poslove Općine K. broj UP/I-05-08/1-1985 od 4. travnja 1985. broj posjedovnog lista 42 i to zgrada 663 kuća u površini 118 m², građ. 89 m² i dvor 159 m².

 

U tom kontekstu bilo je i promatrati predmet spora odnosno prilikom identifikacije spornog dijela voditi računa o ukupnom posjedu tužitelja u odnosu na površina navedenu u ugovoru, kojim je određen predmet darovanja .

 

U protivnom, s pravom žaliteljica ukazuje na odsustvo poštenja na strani tužitelja kao nužne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću jer nesavjesni posjednik ni u kom slučaju ne može steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću, pa ni u slučaju izvanredne dosjelosti.

 

Naime, navodima tužitelja tužena suprotstavlja tvrdnje da su upravo ugovorom o darovanju od 20. rujna 1985., sklopljenim između njihova sada pok. oca I. V. pok. A. iz G., kao darovatelja, s jedne strane te tužene, kao daroprimaca, u točki 1. stranke suglasno odredile predmet darovanja, prema kojoj se darovatelj u zemljišnoj knjizi vodi kao upisani vlasnik kuće čest. zgr. 560 Z.U 1289 K.O. G. na čest. zem. 1953/1 K.O. G., a u točki 2. I. V. neopozivo daruje svojoj kćeri J. udatoj T. iz S. stambenu kuću, čest. zgr. 560 ZU 1289 K.O. G., ... sa pripadajućom okućnicom sa nasadima čest. zem. 1953/1 (koja darovanje prihvaća sa zahvalnošću), te je u točki 3. naznačeno da je darovatelj daroprimca uveo u posjed odmah nakon potpisivanja ugovora.

 

S druge strane, doista, je iz stanja spisa razvidno da je žaliteljica, podneskom od 9. listopada 2002. zaprimljenim od strane Općinskog suda u Makarskoj, podnijela prijedlog za raspoređivanje naknadno pronađene imovine iza smrti oca stranaka pok. I. V., iza čije smrti je doneseno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Pločama poslovni broj O-38/90, a koji se odnosi upravo na čest. zem. 1953/1.

 

No, kako u tom pravcu sud nema potrebna utvrđenja navedenu okolnost za sada nije moguće cijeniti kao dokaz tvrdnje tužitelja o spoznajama žaliteljice vezanim za pravo vlasništva tužitelja u odnosu na predmet spora, čime bi bio otklonjen prigovor odsustva poštenja na strani tužitelja, u kom smislu bi se i moglo cijeniti postupanje tužene vezano za prijedlog diobe tijekom 2002., o čemu pak govori tijekom postupka saslušani u svojstvu svjedoka mjernik I. B.

 

S druge strane u smislu odredbe članka 232. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje: ZN) pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, pa tako i rješenje o naknadno pronađenoj imovini, obvezuje sve sudionike ostavinskog postupka pa bi tužitelj, pod pretpostavkom da je u tom pravcu bilo doneseno rješenje o rasporedu naknadno pronađene imovine i to na ime žaliteljice, isti bio vezan takvom odlukom.

 

Pri tom je u odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da bi već činjenica načina korištenja dijela predmetne nekretnine u svrhu pristupnog puta predstavljala osnovu za prihvaćanje i ovog dijela zahtjeva tužitelja za uputiti je da činjenica dugogodišnjeg korištenja dijela predmetne nekretnine u svrhu pristupa, ovlašteniku tog prava ne daje samim tim osnova za stjecanje i prava vlasništva na istima.

 

Zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja nije utvrđivao navedene odlučne činjenice o kojim ovisi pravo tužitelja zahtijevati u ovom postupku priznanje stečenog prava vlasništva na dijelu sporne nekretnine, a sve kao osnov upisa prava vlasništva u zemljišne knjige.

 

Slijedom naprijed izloženog temeljem odredbe članka 370. ZPP-a, žalbu tužene je valjalo prihvatiti i pobijanu presudu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će nadopuniti činjenično stanje sukladno iznesenim primjedbama i uputama u okviru dokaznih prijedloga stranka te će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

U Splitu, 12. lipnja 2017.