Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Rev-x 583/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev-x 583/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz K. G., koju zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u S., protiv tuženika Grada Kaštela, kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, predaje u posjed, označavanje međe i zabrane uznemiravanja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-279/2015 od 22. veljače 2017., kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj Pst-221/14 od 19. siječnja 2015. i tužba odbačena, u sjednici održanoj 30. kolovoza 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I.              Ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-279/2015 od 22. veljače 2017., te se predmet vraća Županijskom sudu u Splitu na ponovni postupak.

 

              II.              Odlučivanje o troškovima revizije i odgovora na reviziju ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi njeno pravo vlasništva na dijelu zemljišno knjižne čest. zem. 190 k.o. K. G., kako je to naznačeno u izreci prvostupanjske presude, te da se međa između navedene nekretnine i zk. čest. 1317/1 k.o. K. G. uredi prema nalazu i mišljenju geodetskog vještaka N. B. od 1. listopada 2008., kao i da se tuženiku naloži predati u isključivi posjed spornu površinu, te da ujedno zabrani tuženiku "svako pačanje i ulaženje u navedeni dio čest. zem. 190 k.o. K. G."

 

              Istom presudom naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 7.400,00 kn.

 

              Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba tužiteljice, te je navedena prvostupanjska presuda ukinuta i tužba odbačena, a tužiteljici je naloženo nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 7.350,00 kn.

 

              Protiv navedenog drugostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje ZPP), s prijedlogom da se odluke nižestupanjskih sudova ukinu ili preinače.

 

              U odgovoru na reviziju tuženik osporava osnovanost revizije.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Iz razloga prvostupanjske presude proizlazi da prvostupanjski sud ocjenjuje da bi tužbeni zahtjev bio djelomično osnovan, pri čemu se prvostupanjski sud poziva na svoju presudu koja je ranije donesena u istom postupku, a ukinuta od drugostupanjskog suda, ali da je tužba podnesena po proteku roka od šest mjeseci propisanog odredbom čl. 103. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 - dalje ZVDSP), pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 2. ZPP, u vezi s odredbom čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP i čl. 282. st. 1. ZPP, ukinuo prvostupanjsku presudu i tužbu odbacio.

 

              Naime, drugostupanjsko rješenje u postupku uređenja međe, koji postupak je prethodio ovom parničnom postupku, doneseno je dana 22. lipnja 2006., a tužba je podnesena poštom preporučeno dana 22. siječnja 2007.

 

              Drugostupanjski sud smatra da rok od šest mjeseci treba računati od dana donošenja drugostupanjskog rješenja u postupku uređenja međe, a ne kao što smatra revident od dana 25. kolovoza 2006., kada je navedeno drugostupanjsko rješenje dostavljeno punomoćniku tužiteljice.

 

              Revizija je podnesena zbog pravnog pitanja kojim revident pita, da li se rok za podnošenje tužbe radi dokazivanja vlasništva i označavanja međe (čl. 103. st. 6. ZVDSP) računa od dana donošenja drugostupanjskog rješenja u postupku uređenja međe ili od dana kada je ta odluka dostavljena stranci koja podnosi tužbu na temelju čl. 103. st. 6. ZVDSP.

 

              Naime, ako se rok računa od dostave rješenja u postupku uređenja međe stranci, onda je u konkretnom slučaju tužba podnesena u roku od šest mjeseci, a ne po proteku tog roka kao što su ocijenili nižestupanjski sudovi.

 

              Navedeno pravno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer o navedenom pravnom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje na Odjelnoj sjednici, a o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

Zbog navedenog, revizija je dopuštena (čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP, u vezi s čl. 400. st. 1. ZPP).

 

              Prema odredbi čl. 103. st. 6. ZVDSP, i nakon što je sud u postupku uređenja međe ponovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, no, susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa.

 

              Prema odredbi čl. 334. st. 2. ZPP, prema strankama presuda ima učinak tek od dana kada im je dostavljena.

 

              Prema odredbi čl. 381. st. 1. ZPP, u postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe koje važe za žalbu protiv presude.

 

              Drugostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 334. st. 2. ZPP, iz kojeg proizlazi da se rok od šest mjeseci u konkretnom slučaju računa od dana dostave tog rješenja punomoćniku tužiteljice, a na taj način je ostvaren revizijski razlog iz odredbe čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP, u vezi s odredbama čl. 394. st. 4. ZPP i čl. 400. st. 3. ZPP.

 

              Treba dodati i to da tužbom tužiteljica ne traži samo označavanje međe u smislu čl. 103. st. 6. ZVDSP, već i to da se tuženiku naloži predati joj u posjed dio sporne nekretnine, te da zabrani tuženiku "svako pačanje i ulaženje u navedeni dio čest. zem. 190 k.o. K. G.", a u odnosu na taj zahtjev nikako nije bilo zakonito odbaciti tužbu zbog navodnog proteka roka iz čl. 103. st. 6. ZVDSP.

 

              Zbog izloženih razloga, na temelju odredaba čl. 394. st. 6. i st. 1. ZPP riješeno je kao u izreci.

 

              U ponovnom postupku drugostupanjski sud treba odlučiti o žalbi tužiteljice protiv navedene prvostupanjske presude, uzimajući u obzir i druge razloge prvostupanjske presude, osim onih koji se odnose na navedeni rok za podnošenje tužbe u smislu čl. 103. st. 6. ZVDSP.

 

              Odlučivanje o troškovima revizije i odgovora na reviziju ostavljeno je za konačnu odluku, na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 30. kolovoza 2017.

Copyright © Ante Borić