Broj: Rev-x 920/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. V. iz S. M., koju zastupa punomoćnik I. E., odvjetnik u V., protiv tuženika I. U. iz S. M., kojega zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u V. i protiv tuženika S. b. d.d., O., koju zastupa T. O., odvjetnica u O., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1816/13-4 od 14. lipnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-880/12-51 od 17. srpnja 2013., u sjednici održanoj 12. rujna 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je A. V. kao zakonski nasljednik pokojnog M. V. iz S. M., stekla pravo vlasništva na kč. br. 1509 kuća, dvorište i oranica u selu površine 1723 m2 upisane u zk. ul. br. 94 k.o. S. M. na temelju prava građenja, što su tuženici dužni priznati i izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama ili će u suprotnom tabularnu ispravu zamjeniti ova presuda, sve u roku 15 dana kao i da naknadi troškove parničnog postupka sve u roku 15 dana."

 

II Tužitelj dužan je tuženicima naknaditi troškove parničnog postupka i to prvo tuženiku u iznosu od 86.610,00 kn, a drugo tuženiku u iznosu od 82.500,00 kn i to sve u roku 15 dana."

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužiteljice i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu u toč. I. izreke, a preinačena je u odluci o troškovima postupka (toč. II. izreke) te je tužiteljici naloženo tuženiku I. U. naknaditi troškove postupka u iznosu od 45.625,00 kn, a tuženiku S. b. d.d. u iznosu od 54.375,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači nižestupanjske presude prihvaćanjem jednog od alternativno istaknutih zahtjeva, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl.392.a st. 1. u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazložiti neće se uzeti u obzir.

 

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica obrazlaže tvrdnjom o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 221. ZPP, jer da prvostupanjski sud nije savjesno i brižljivo ocijenio izvedene dokaze, odnosno da nije izveo sve predložene dokaze, a drugostupanjski sud da je, propustivši sankcionirati navedenu povredu, i sam istu počinio.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je utvrđenje prava vlasništva građenjem te izdavanje isprave podobne za prijenos prava vlasništva na tužiteljicu u zemljišnim knjigama.

 

Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su neosnovanim u bitnom uz obrazloženje:

 

- da prednik tužiteljice, budući da je znao da nije u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu za zemljište na kojem je sagrađena kuća, dakle, da je znao da gradi na tuđem zemljištu, nije bio pošten i savjestan graditelj pa da nekretnine nije mogao steći građenjem;

 

- da je u svakom slučaju, postupajući u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige, vlasništvo sporne nekretnine stekao tuženik S. b. d.d., a na temelju sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva, što isključuje vlasništvo tužiteljice.

 

Revizijski razlozi vezani su isključivo na ocjenu dokaza i činjenična utvrđenja u pogledu savjesnosti i poštenja prednika tužiteljice kao graditelja, dok nijednim navodima tužiteljica ne osporava zaključak nižestupanjskih sudova o stjecanju prava vlasništva tuženika S. b. d.d.

 

Prema odredbi čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP) vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

 

U takvoj situaciji, kad je tužbeni zahtjev neosnovan već zbog toga što je vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla, postupajući u dobroj vjeri stekao tuženik S. b. d.d., neodlučni su revizijski navodi o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava usmjereni na stjecanje prava vlasništva na temelju zakona (građenjem) i kao takvi nisu posebno ocjenjivani.

 

Slijedom iznesenog, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP ovaj sud nije našao ni postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ni revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 12. rujna 2017.