Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-2785/2016
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Amare Trgo, predsjednice vijeća, Blaženke Rilov-Ćurin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. A. G. iz Z., OIB: ..., 2. E. A. iz Z., OIB: ... i 3. L. B. iz Z., OIB: ..., koje zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., protiv tuženika Grada Z., OIB: ..., koje zastupa gradonačelnik, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2910/14 od 31. svibnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 23. studenog 2017.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2910/14 od 31. svibnja 2016. u pobijanom dijelu i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da su tužiteljice, svaka za 1/3 dijela vlasnice čest. zem. 1677/10 k.o. C., te čest. zem. 1677/12 k.o. C. što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljice temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti, upišu kao vlasnice, svaka za 1/3 dijela, čest. zem. 1677/10 k.o. C. te čest. zem. 1677/12 k.o. C., uz istodobno brisanje prava sa imena tuženika, te je tuženik dužan naknaditi tužiteljicama prouzročeni parnični trošak u iznosu od 21.210,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. svibnja 2016. godine kao dana donošenja presude pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda broj P-2910/14 od 31. svibnja 2016. utvrđeno je da su tužiteljice, svaka za 1/3 dijela vlasnice čest. zem. 1677/10 k.o. C. te čest. zem. 1677/12 k.o. C., što da je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljice temeljem te presude i po njenoj pravomoćnosti, upišu kao vlasnice, svaka za 1/3 dijela čest. zem. 1677/10 k.o. C. te čest. zem. 1677/12 k.o. C., uz istodobno brisanje prava s imena tuženika, te je tuženik dužan naknaditi tužiteljicama prouzročeni parnični trošak u iznosu od 21.210,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. svibnja 2016. kao dana donošenja presude pa do isplate, a za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana, dok je za više zatraženi iznos zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbijen kao neosnovan.
Protiv presude prvostupanjskog suda u dosuđujućem dijelu žalio se tuženik, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužiteljice su odgovorile na žalbu tuženika i predložile odbijanje iste kao neosnovane.
Žalba je osnovana.
U ovom postupku tužiteljice zahtijevaju utvrđenje da su suvlasnice, svaka za po 1/3 dijela čest. zem. 1677/10 i čest. zem. 1677/12 k.o. C., što da je tuženik dužan priznati tužiteljicama i trpjeti da se temeljem pravomoćne presude tužiteljice upišu kao suvlasnice, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika.
Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je čest. zem. 1677/10 z.k. ul. 6621 k.o. C. pašnjak, površine 61 m2, uknjižena kao vlasništvo tuženika,
- da je čest. zem. 1677/12 k.o. C. uknjižena kao društveno vlasništvo, time da je na dan 24. srpnja 1991. bila u obuhvatu Prostornog plana Općine Z. i unutar granica građevinskog područja,
- da se u katastru zemljišta čest. zem. 1677/10 i čest. zem. 1677/12 k.o. C. vode kao posjed majke tužiteljica J. K.,
- da sporne nekretnine čine jedinstvenu cjelinu sa čest. zem. 1677/3 k.o. C. u naravi kuće tužiteljica s dvorištem koje je ograđeno,
- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi kako je majka tužiteljica stupila u posjed spornih nekretnina 1993. nakon što je sa S. D. zaključila ugovor o zamjeni nekretnina od 5. srpnja 1993.,
- da je čest. zem. 1677/10 k.o. C. ranije bila upisana u zk. ul. 7, a čest. zem. 1677/12 k.o. C. da je ranije bila upisana u zk. ul. 9, obje kao društveno vlasništvo, a nekada da su bile upisane u zk.ul. 346 k.o. A. kao Općenarodna imovina od 1948., a prijenos da je izvršen sa Z. S. D. u Z.,
- da je rješenjem Ureda za imovinsko – pravne poslove u Z. od 1. rujna 1995. odbijen zahtjev majke tužiteljica J. K. za utvrđenjem prava vlasništva na čest. zem. 1677/10 i čest. zem. 1677/12 k.o. C., jer se radi o zemljištu koje je preneseno u društveno vlasništvo 1948.
Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je smatrao da je majka tužiteljica J. K. stupila u posjed spornih nekretnina koje čine jedinstveni ograđeni kompleks s preostalim dijelovima okućnice i to u srpnju 1993., a u posjedu da je bila do 28. listopada 2014. kada je umrla, dok su trenutkom otvaranja nasljedstva, njezine kćeri – tužiteljice postale poštene posjednice, jer da nisu znale, a niti morale znati da je vođen upravni te parnični postupak kod Općinskog suda u Zadru broj P-2758/95, a radi čega da su ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe članka 159. stavka 1., 3. i 4. u vezi sa člankom 160. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 134/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV) stjecanjem prava vlasništva dosjelošću, budući su tužiteljice putem svoje majke imale zakonit, istinit i pošten posjed, uzimajući pri tom u obzir okolnosti slučaja, a prvenstveno se misli na stanje na terenu odnosno činjenicu da se radi o posjedu ograđenom od susjednih nekretnina koje sve predstavljaju u naravi obiteljske kuće s okućnicom, tako da tužiteljice nisu imale dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan.
Utvrđenje prvostupanjskog suda da je majka tužiteljice imala zakonit, istinit i pošten posjed spornih nekretnina, nema uporišta u izvedenim dokazima, kako se osnovano prigovara u žalbi tuženika, a bez uporišta u izvedenim dokazima je i utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljice nisu znale, pa niti morale znati za upravni i parnični postupak koje je vodila njihova majka J. K. Stoga o odlučnim činjenicama u pobijanom presudi postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, te je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
Međutim, unatoč počinjenoj označenoj bitnoj povredi, a uz ovlaštenje iz odredbe članka 373a. stavka 1. i 3. ZPP-a, jer je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koje se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te činjenice, odnosno posredno izvedene dokaze, pa i uz počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio:
- da ugovorom o zamjeni od 5. srpnja 1993. čest. zem. 1677/10 i čest.zem. 1677/12 k.o. C. uopće nisu obuhvaćene kao nekretnine koje S. D. daje u zamjenu L. P. sinu J. i J. K., kći J. za nekretnine koje oni njemu ustupaju,
- da je rješenjem Ureda za imovinsko-pravne poslove u Z. Klasa: Up-I-944-18/95-01/268 Ur. broj: 2198-08-1-2-95-2 od 1. rujna 1995. odbijen zahtjev J. K. za utvrđenje prava vlasništva čest. zem. 1677/10 i čest. zem. 1677/12 k.o. C. na temelju članka 4a. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 48/88, 16/90 i 53/90), uz obrazloženje da se radi o zemljištu prenesenom u društveno vlasništvo,
- da je majka tužiteljica J. K. vodila parnični postupak P-2758/95 kod Općinskog suda u Zadru protiv T. K. žene I. i drugih, radi utvrđenja prava vlasništva na čest. zem. 1677/3, čest. zem. 1677/13, 1679/22 k.o. C. i da je suvlasnica za 1/2 dijela čest. zem. 1677/14, 1677/17, 1679/23 i 1679/27 sve k.o. C., te da u tom postupku nije zahtijevala utvrđenje da je vlasnica čest. zem. 1677/10 i 1677/12 k.o. C.
Temeljem takvog činjeničnog stanja ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da majka tužiteljica J. K. nije bila zakonit i istinit, a ni pošten posjednik predmetnih nekretnina.
Odredbom članka 166. stavka 3. ZV-a je propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kada je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.
Ni jedan izvedeni dokaz kod prvostupanjskog suda ne upućuje da tužiteljice nisu znale, a ni morale znati da njihova majka J. K. nije bila pošteni posjednik spornih nekretnina.
Međutim, sve da tužiteljice i nisu znale za nepošteni posjed njihove majke J. K., odnosno da nisu ni morale znati za takav posjed, pa da su od trenutka otvaranja nasljedstva iza smrti njihove majke (28. listopada 2014.) postale poštene posjednice, a kako je tužba kojom je pokrenuta ova parnica zaprimljena kod prvostupanjskog suda 29. prosinca 2014., proizlazi da vrijeme dosjedanja propisano odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a u konkretnom slučaju nije proteklo, pa tužbeni zahtjev nije ni mogao biti prihvaćen.
Radi svega izloženog nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja, pa je preinakom pobijane presude odbijen tužbeni zahtjev, radi čega je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Odluka o parničnom trošku je izostala, obzirom da je tuženik parnični trošak propisao u visini sudske pristojbe, ali bez zatraženog iznosa, pa njegov zahtjev za naknadu troška nije određeno zatražen kako je to pripisano odredbom članka 164. stavka 2. ZPP-a.
U Splitu 23. studenog 2017.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.