Broj: Gž-120/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, OIB:22883124500, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u izvanparničnom postupku predlagateljice D. J., iz R., OIB:..., zastupane po punomoćniku V. V., odvjetniku iz R., protiv protustranka 1. S. M., 2. M. N., 3. D. D., radi diobe, rješavajući žalbu predlagateljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj R1-103/2015-6 od 3. listopada 2017. godine, dana 13. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba predlagateljice kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj R1-103/2015-6 od 3. listopada 2017. godine potvrđuje.

Obrazloženje

              Citiranim rješenjem odbačen je prijedlog predlagateljice za diobu nekretnina.

              Predlagateljica protiv tog rješenja podnosi žalbu kojom se poziva na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP) u vezi s pravnim pravilima iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku (VP) koji se primjenjuje pozivom na odredbu čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ( "Narodne novine" 73/91). Ističe kako prijedlog sadrži sve što je potrebno da se po njemu može postupati i donijeti meritorna odluka, pa da nije bilo mjesta njegovu odbacivanju. Međutim, sve ukoliko i ne bi sadržavao sve potrebne podatke da bi se po njemu moglo postupati, tada je sud predlagateljicu trebao pozvati na ispravak uz upozorenje da će se u protivnom odbaciti.

              Navodi nadalje kako je riječ o izvanparničnom postupku u kojem nema strogih pravila postupanja i postavljanja zahtjeva kao u parničnom postupku niti je sud vezan takvim prijedlogom, odnosno da određeni prijedlog nije potrebno niti navesti. Stoga da nema nikakvog raspolaganja predlagateljice koje bi bilo potrebno prisilnim propisima. Međutim, sve da je i postavljen prijedlog koji bi bio protivan prisilnim propisima da je tada sud po istom trebao postupati i po provedenom postupu donijeti rješenje o razvrgnuću, odnosno razvrgnuti suvlasničku zajednicu sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) i to na način koji neće biti protivan tim propisima.

              Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, kod drugog suca.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba nije osnovana.

              Protivno žalbenim navodima predlagateljice sud prvog stupnja je za donošenje rješenja iznio razloge, tako da je isto moguće ispitati, pa donošenjem istog nije počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa niti ona povreda na koju predlagateljica ukazuje žalbom.

              Nadalje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, ali ne iz razloga navedenih u pobijanom rješenju da bi takav prijedlog bio protivan prisilnim propisima, ali niti onih razloga na koje se predlagateljica poziva u žalbi, već iz koji će se iznijeti.

              Naime, predlagateljica u činjeničnim navodima prijedloga ističe kako je samo formalno upisano suvlasništvo na nekretnini koja je predmet diobe iz razloga što su prednici stranaka (I. V. na njenoj strani, te P. J. B. na strani protustranaka) već izvršili razvrgnuće suvlasništva, odnosno realnu diobu i vezano uz to sklopili ugovor koji nije odmah proveden u zemljišnim knjigama, a kasnije nije bilo za to uvjeta zbog promjene protustranke jer je u međuvremenu dio otuđen tako da je sada novi vlasnik dijela nekretnine.

Suvlasnik može zahtijevati provođenje postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice sukladno odredbama čl. 47. do 53. ZV-a ukoliko egzistira suvlasništvo više osoba na određenoj nekretnini. Međutim, ukoliko je dioba izvršena tada se ne može osnovano predlagati razvrgnuće suvlasničke zajednice u izvanparničnom postupku. Ovo bez obzira što je unatoč provedenoj diobi i dalje ostao upis suvlasništva u zemljišnim knjigama, kao što predlagateljica navodi u prijedlogu da je suvlasništvo samo " formalno upisano". Dakle, iz činjeničnih navoda prijedloga proizlazi kako predlagateljica tvrdi da je suvlasništvo faktično prestalo i da su stranke vlasnici određenog posebnog realnog dijela nekretnine i da je vezano uz to sklopljen pravni posao između njihovih prednika.  Unatoč tome što dioba nije provedena u zemljišnim knjigama i što i dalje egzistira upis suvlasništva, kada predlagateljica sama tvrdi da faktično suvlasnička zajednica više ne postoji, njen zahtjev za provođenje diobe nije osnovan. Stoga je u takvoj situaciji njen prijedlog valjalo odbiti, ali kako je odbacivanje povoljnije to je rješenje suda prvog stupnja valjalo potvrditi.

              Naime, sva prava vezana uz upis vlasništva realnog dijela nekretnine koji bi predlagateljici pripadao na ime provedene i realizirane diobe (s obzirom da je prema njezinim navodima ista provedena) može ostvariti u drugom odgovarajućem postupku, pa se upis u zemljišne knjige može provesti na temelju pravnog posla sklopljenog sporazumom stranaka podobnim za upis prava vlasništva određenih realnih dijelova na njihovo ime, bilo na temelju odluke donesene u odgovarajućem sudskom (parničnom) postupku.

              Stoga je žalbu predlagateljice valjalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.

U Rijeci, 13. ožujka 2018.