Broj: Psp-10/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Ljubici Kovačević, u pravnoj stvari A. d.o.o. iz M. S., OIB …, zast. po pun. M. I. odvj. iz Z., protiv tuženika M. Z. iz M. S., OIB …, zast. po pun. M. N.-G. odvj. iz V., radi smetanja posjeda, nakon dovršene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 4. svibnja 2018., u prisutnosti direktorice tužitelja uz punomoćnicu M. I. odvj. iz Z., te tuženice osobno uz pun. M. N.-G. odvj. iz V., a dana 12. lipnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

1. Utvrđuje se da je tuženica smetala tužitelja u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu zemljišta u M. S., tako što je dana 22. svibnja 2017. na posjedu tužitelja postavila ogradu i to od granica susjedne parcele u pravcu od juga prema sjeveru u dužini cca 12m i poprečno od istoka prema zapadu u dužini cca 25m, pa se tuženici nalaže da ukloni navedenu ogradu i uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja, te se tuženici ubuduće zabranjuje takvo ili slično smetanje tužiteljeva posjeda.

 

2. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 5.375,04, sve u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelji su kod ovog suda, dana 19. lipnja 2017., podnijeli tužbu radi smetanja posjeda.

Tužitelji u tužbi navode da je tužena smetala tužitelja u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu nekretnine zemljišta upisanog u zk. ul. broj 2849 k.o. M. S., čk. br. 437 na način da je dana 22. svibnja 2017. na zemljištu tužitelja i  bez njegove volje postavila drvenu ogradu i to od granica susjedne parcele (kt. čt. 400/3) u pravcu juga prema sjeveru u dužini 12 m i poprečno u pravcu istoka prema zapadu u dužini 25m znajući pri tom da zadire u posjed tužitelja čime je samovlasno smetala njegov posjed. Postavljanjem ograde kako je rečeno uznemirila je posjed tužitelja, a navodi da će ga i dalje uznemiravati i postavljati ogradu po zemljištu. Stoga predlaže da sud donese rješenje kao u izreci.

Tužena u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nije posjednik cijele čestice 400/7 k.o. M. S. već je eventualno u posjedu samo sjeverne polovice te nekretnine, dijela koji je bliže rijeci M. dok je tuženica u posjedu južne polovice u površini od oko 500m² i dijela koji graniči sa česticom 400/3 u naravi gospodarska zgrada, voćnjak od 289 m² k.o. M. S.

Posjed spornog dijela predmetne nekretnine tužena vrši košnjom trave, uzgojem grmova aronije kojeg je sama posadila i održavanja 21 stabla čempresa na tom dijelu nekretnine, a koje su čemprese nedavno Z. Z., M. C. i E. J. dali srušiti o čemu se vodi postupak radi smetanja suposjeda kod ovoga suda broj Psp-7/17. Tužena je 2015. i 2016. dala kositi travu na spornom dijelu čestice 400/7 i to upravo ono označeno s drvenim kolcima i plavom trakom.

U mjesecu svibnju 2017. tužitelj je na sjevernoj polovici predmetne nekretnine dao postaviti objekte za zabavne igre pa je tužena, radi sprečavanja posjetitelja i dolaženja na južnu polovicu livade, tj. dio koji je predmet ovog postupka, a kojeg ona drži u suposjedu, označila, jer su u suposjedu i djeca njezinog pok. muža S. Z., Z. Z., M. C. i E. J.(nasljednički suposjed nekretnine).

Tužena je sporni dio označila tako da je na svakih dva do tri metra zabila drvene kolce i između njih povukla plavu traku, a nikakvu drvenu ogradu nije postavila već simbolički označila taj dio livade kako bi dala na znanje posjetiteljima zabavnog parka da ne prelaze taj dio livade, pri tome nije ušla u posjed sjeverne polovine predmetne nekretnine, a tužitelj i onako nije bio u posjedu južnog dijela livade koji je ona na opisani način označila.

Sud je u toku postupka proveo dokaze uvidom u izvadak za zk. ul. 2849 k.o. M. S. list 4, u izvadak iz sudskog registra list 5, fotografije na listu 6 spisa, izvod iz katastra na listu 7, u sporazum od 25.1.2017. na listu 19 i 20 spisa, kopiju kat. plana list 21, fotografije s lista 28 i 29 spisa, rješenje Ovr-14/18 list 33 spisa, izvršio uvid u nalaz stalnog sudskog vještaka H. R. list 39-44, izvršio uvid u spis Psp-7/17.

Sud je u toku postupka saslušao svjedoke M. Č., Ž. H., M. C., A. C., Z. Z., A. J., K. Z., M. Š., E. K. i J. Z.

Sud je u toku postupka saslušao odgovornu osobu tužitelja direktoricu E. J.

Sud je u toku postupka proveo mjerničko vještačenje sa mjerničkim vještakom H. R.

Sud nije saslušao svjedokinju Ž. Š. jer je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga njezinog saslušanja.

Cijeneći navedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-dalje ZPP) ovaj sud nalazi utvrđenim na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza i svih zajedno, kao i cjelokupnog rezultata raspravljanja, da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

Nesporno je u ovoj pravnoj tvari da je tužena dana 22. svibnja 2017. postavila na zemljištu tužitelja i bez njegove volje drvenu ogradu u dužini 25 m, a u širini od juga prema sjeveru u duljini od 12 m sve povezano plavom trakom.

Nesporno je tužitelj upisan kao korisnik prava građenja na čestici broj 400/7 upisano u zk. ul. broj 2658 k.o. M. S., novi zk. ul. broj 2849 k.o. isti.

Nesporno je tuženik pravo korištenja dijela predmetne čestice i to prema sjeveru, bliže rijeci M., prenio na Grad M. S. temeljem sporazuma od 25. siječnja 2017.

Nesporno je na ustupljenom dijelu Grad M. S. sagradio dječje igralište koje nije ograđeno.

Nesporno je dio zemljišta dan na besplatno korištenje Gradu M. S., dužine 22,50 m od sjeverne međe prema jugu i cijelom širinom predmetne čestice. Temeljem rečenog sporazuma je Grad M. S. preuzeo obvezu održavanja kč. br. 400/7 uključujući i košnju trave i ostalo održavanje.

Nesporno tužena živi na susjednoj nekretnini prema jugu.

Nesporno je prema nekretnini na kojoj živi tužena, bila postavljena zelena živica od čempresa.

Nesporno je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 19. lipnja 2017., dakle u roku od 30 dana od opisanog čina smetanja.

Sporno je da li je tužena postavljanjem ograde od drvenih stupova i plave trake učinila smetanje posjeda tužitelja A. d.o.o.

Sporno je da li tužitelj A. d.o.o. ima pravo na zaštitu posjeda.

Odredbom članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) je određeno da se kod zaštite posjeda zaštita pruža u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u društvenom, javnom ili sličnom interesu.

              Aktivna legitimacija za tužbu načelno pripada samo posljednjem mirnom posjedniku a pasivno je legitimiran u posjedovnom sporu počinitelj smetanja, njegov nalogodavac kao i onaj u čijem je interesu počinjeno smetanje a od koga se nije ogradio.

              Tužbe radi smetanja posjeda sukladno odredbi čl. 21 st. 3. rečenog Zakona o vlasništvu mora se podići u roku od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja a najkasnije godinu dana od dana nastanka smetanja.

Odredbom čl. 441. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-dalje ZPP) raspravljanje o tužbi radi smetanja posjeda ograničeno je na okolnosti posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja ne i o pravu na posjed, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda.

Odredbom čl. 281 rečenog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da onaj koji je nositelj prava građena je i vlasnik zgrade koja je pripadnost toga njegova prava, a glede zemljišta koje je opterećeno pravom građenja ima ovlasti i dužnosti plodouživatelja, svaka tome suprotna odredba je ništava.

Odredbom čl. 280 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je pravo građenja ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje ovlašćuje svog nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu a svagdašnji vlasnik tog zemljišta dužan je to trpjeti.

Odredbom čl. 291 rečenog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da pravo građenja dok nije izgrađena zgrada a i nakon toga uživa zaštitu po pravilima o zaštiti prava služnosti koja se primjenjuju na odgovarajući način.

Odredbom čl. 204 rečenog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pak je u pogledu plodouživanja određeno da je plodouživatelj ovlašten bez obzirom kolike su mu potrebe služiti se poslužnom stvari u skladu s njezinom namjenom da je posjeduje kao nesamostalni posjednik, te je potpuno za sebe rabi a njegov je i čisti prihod od čiste vrijednosti te stvari, ali sve to samo u granicama očuvanja sučanstva što uključuje i očuvanje temeljne namjene poslužne stvari.

Dakle, iz prethodno navedenih članaka Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima razvidno je da i osoba koja ima pravo građenja na nekretnini, ima pravo na zaštitu posjeda čak i u onom momentu kad ništa još na predmetnoj zk čestici nije sagradio sve to kao nesamostalni posjednik.

Nesamostalni pak posjednik ima pravo zaštite od samostalnog posjednika, ali također i od trećih osoba, a u ovoj pravnoj stvari je tužena ta treća osoba.

Dakle je tužitelj legitimiran na podizanje tužbe radi smetanja posjeda.

Tužitelj u toku postupka tvrdi da tuženik nije u posjedu sporne čestice iz razloga što je posjed iste tužitelj predao Gradu M. S. i uz to je tužitelj upisan kao korisnik prava građenja na spornoj čestici 400/7 k.o. M. S.

Uvidom u sporazum na listu 19 spisa utvrđeno je da je doista isti sklopljen između A. d.o.o. ovdje tužitelja i Grada M. S. Iz odredbe čl. 2 pak proizlazi da je ovdje tužitelj predao samo dio katastarske čestice 400/7 k.o. M. S. radi izgradnje-postavljanja dječjeg igrališta (u konačnici je nesporno utvrđeno da je igralište i postavljeno), no riječ je samo o sjevernom dijelu sporne čestice (bliže rijeci M.) i to po cijeloj širini čestice, a u dužini od sjevera prema jugu od 22,50 m. Dakle je tužitelj predao dio zemljišta, a na kojem nije izvršen čin smetanja. Naime, iz katastarske skice sa očevida na listu mjesta list 51 proizlazi da je BC prostor dječjeg igrališta omeđen slovima B-C-I-H-B a dužina kojeg je po skici 27,60 m dok je ograda postavljena i označena na istoj skici slovima A-B-C-D.

Prema tome netočno je da bi posjed prava na spornoj nekretnini odnosno spornom dijelu čestice na kojem je tužena postavila drvene stupove i plavu traku prenio tužitelj na Grad M. S.

Čin smetanja je nesporan.

Naime, tužena već u odgovoru na tužbu navodi da je postavila na svaki dva tri metra po širini nekretnine drvene kolce i između njih povukla plavu traku, no tvrdi da to nije ograda već simbolična oznaka posjetiteljima zabavnog parka koji je tamo ima Grad M. S. da je riječ o njezinom posjedu.

Iz iskaza M. Č. proizlazi da je predmetnu nekretninu 2015. i 2016 kosio zajedno sa Ž. H. čiji je iskaz suglasan. No također su suglasni i u tome da u 2017. nisu kosili nekretninu. Druge radnje oko održavanja nekretnine, a što su činili po nalogu tužene, nisu vršili.

Iz iskaza M. i A. C., Z. Z., A. J., K. Z. u bitnom proizlazi da je doista u svibnju 2017. na spornom dijelu nekretnine M. Z. postavila drvene stupove i plavu traku, a što im je i sama rekla. Sud takvom njihovom iskazu vjeruje jer ga je u bitnom potvrdila i sama tužena. Iako su joj oni tom prilikom rekli da je sporna površina u posjedu tvrtke A. d.o.o. koja na istoj ima pravo građenja na 99 godina, te je i duže vremena u svakom slučaju i cijelu 2017. tužitelj održavao predmetnu nekretninu, košenjem, čišćenjem, orezivanjem čempresa koje su u konačnici i srušili da bi spriječili korisnike zabavnog parka u nepriličnom ponašanju što je potvrdila i tužena.

Svjedok A. J. je potvrdio da je zajedno sa Z. Z. i svojim tastom pok. S. Z. kosio zemljište za njegova života, a i nakon smrti 2015., dakle 2016. i 2017.

Svjedok M. Š. i E. K. potvrdili su da je sjeverni dio predmetne nekretnine uređen kao dječje igralište, te da ga u posljednje vrijeme unatrag tri do četiri godine održava Grad M. S., a da su održavali nekretninu i ranije sve u dogovoru sa tvrtkom A. d.o.o. Također su potvrdili da su uz među prema susjednoj parceli bili posađeni čempresi. E. K. pak je iskazao da tuženu M. Z. nikada na parceli nije vidio.

Iz iskaza odgovorne osobe tužitelja E. J. proizlazi da je prilikom prvog postavljanja spornih kolci i trake 22. svibnja 2017. iste maknuo Z. Z., a da su isti ponovno postavljeni tog dana. Potvrdila je da je temeljem sporazuma Gradu M. S., na suprotnom kraju u odnosu na mjesto počinjenog čina smetanja posjeda, ustupljen dio zemljišta za izgradnju dječjeg igrališta koje je i izgrađeno. Igralište nije bilo ograđeno. Sigurno je da su u 2017. a i prethodnih godina održavali nekretninu urednom, čistili, kosili, da su u konačnici i uklonili čemprese da bi bila što urednija radi eventualne prodaje investitoru. Potvrdila je da su bliže dvorišta tužene postavljene septičke jame, te je na iste priključena ta nekretnina za života njezinog oca S. Z. negdje 2014. Tu su septičku jamu oni praznili, a nakon smrti oca je supruga odselila te je J. Z. primijetio da je septička jama prepunjena i da smrdi. Tvrdi da čemprese i zemljište nije održavala tužena ni ranije, a osobito ne 2017. Postavljenom trakom i stupovima ograničeno je kretanje tužitelju osobito kod košnje i kretanja u svrhu održavanja nekretnine po istoj.

Tužena M. Z. potvrdila je da je dana 22. svibnja 2017. postavila drvene stupove i na njih napela plavu traku da bi spriječila ljude koji su za vrijeme raznih događanja u Gradu M. S. dolazili iza čempresa vršiti nuždu, te je smrdjelo i bilje se nije moglo koristiti. Nakon prvog postavljanja ograde s trakom tužitelji su je maknuli, te ju je ona ponovno postavili. Ona je predmetnu nekretninu održavala, te je u tu svrhu angažirala 2015. i 2016. Ž. H., a kosio je i M. K. iz S. kao i T. D. U međuvremenu su tuženi posjekli njezine čemprese koji su bili vizualna zaštita dvorišta. Na spornoj nekretnini postoji septička jama koju koristi, održava i prazni. Tako je primjerice učinila i 2016., a u 2017. nekretninu je kosio Grad M. S.

Dakle iz prethodno rečenog proizlazi da je tužitelji imao posljednji mirni posjed sporne površine nekretnine, da ju je održavao, čistio, kosio i u konačnici u tu svrhu i orezao čemprese.

Iz priznanja tužene i iz iskaza saslušanih svjedoka i odgovorne osobe tužitelja pak proizlazi da je počinjen čin smetanja postavljanjem drvenih stupova i plavom trakom na način kako je to označeno na skici izmjere izvršenoj na očevidu. Na taj način je doista ograničeno kretanje, osobito kod održavanja i košnje tužitelju u spornom dijelu nekretnine jer treba izbjegavati stupove, povlačiti se ispod trake što je bitno ograničenje od ranijeg načina korištenja. Nespornim je dakle utvrđeno da je čin smetanja posjeda počinila upravo tužena.

Kako je već prethodno rečeno u tužbama radi smetanja posjeda, dokazivanje se ograničava na utvrđenje posljednjeg stanja posjeda te nastalog smetanja, a isključeni su raspravljanje prava na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti, nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

Slijedom rečenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti u cijelosti.

Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, te mu pripada pravo na naknadu troška u vidu paušalne naknade u iznosu od 2.000,00 kn (jednokratna naknada) odvjetnik nije obveznik PDV-a, te trošak provedenog mjerničkog vještačenja u iznosu od 3.375,04 kune. Sud nije priznao punomoćnici tužitelja zatražen putni trošak iz Zagreba u Čakovec radi pristupa na 4 ročišta u iznosu od 5.000,00 kuna jer se isti trošak ne priznaje odvjetnicima koji imaju sjedište u mjestu sjedišta suda.

Stoga je naloženo tuženoj da plati tužitelju ukupni parnični trošak u iznosu od 5.375,04 kn.

 

U Čakovcu, 12. lipnja 2018.