Broj: Gž-773/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci OIB: 22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G.U. iz Z., OIB:...., zastupane po punomoćniku T. Č., odvjetniku iz Z., protiv tuženika B.K. iz Z., OIB: ...., zastupan po punomoćniku N. G., odvjetniku iz Z., radi činidbe i predaje u posjed, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5162/2016 od      3. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 25. srpnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvaženjem žalbe tuženika u k i d a  se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5162/2016 od 3. ožujka 2017. te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I/ izreke naloženo je tuženiku da uspostavi ranije prvobitno stanje objekta u Z., sagrađenog na k.č.br. 3977 k.o. Š.i to na način što će u podrumskom dijelu – razizemlji objekta, ukloniti sve novoizgrađene zidove te izgraditi ranije postojeće zidove, u skici nalaza označene žuto, i na taj način ponovno uspostaviti prvobitno stanje prostorija, i to na način da prema skici priloženoj uz tužbu izgradi pregradni zid između svojeg stana i zajedničkog hodnika označenog plavom bojom, sa zapadne strane, koji u nalazu vještaka i skici odgovaraju žuto označenim zidovima smočnice i wc-a, te izgradi zidove prema istočnoj strani zajedničkih prostorija – veš kuhinje označene crvenom bojom – koji u nalazu vještaka i skici odgovara žuto označenim zidom veš kuhinje, a koja se nalazi u produžetku prema vanjskom istočnom zidu zgrade, nadalje da izgradi zid između podrumske prostorije koja pripada stanu tužiteljice i koja je u vlasništvu tužiteljice u nacrtu označena zelenom bojom, koji u nalazu vještaka i skici odgovara žuto označenim zidom podrumske prostorije, i koja se nalazi u produžetku prema vanjskom istočnom zidu zgrade, te izgradi i pregradni zid između veš kuhinje i podrumske prostorije koja pripada stanu tužiteljice, koji u nalazu vještaka i skici odgovara žuto označenom zidu između veš kuhinje i podrumske prostorije, te zatvori probijeni otvor vrata na južnom zidu prostorije tužiteljice označene zelenom bojom, koja u nalazu vještaka i skici odgovara nazivu podrumska prostorija sa žuto označenim dijelom zida između podrumske prostorije i stana tuženika, te na taj način uspostavi ranije postojeće stanje, te preda u vlasnički posjed tužiteljici podrumsku prostoriju označenu zelenom bojom te u suvlasnički suposjed prostoriju veš kuhinju označenu crvenom bojom te suposjed hodnika označenog plavom bojom, sve to u roku od 15 dana.

 

              Točkom II/ izreke naloženo je tuženiku da plati tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 32.812,50 kn u roku od 15 dana.

 

Protiv presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje ZPP).

 

Predlaže pobijanu presudu preinačiti te odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka uključujući i žalbeni trošak, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Po provedenom postupku u kojem izveo dokaz očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem, saslušanjem tužiteljice te uvidom u spisu priležeću dokumentaciju, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica vlasnica stana u prizemlju zgrade u Z., sagrađena na k.č.br. 3977 k.o. Š. te da je vlasništvo stana stekla nasljeđivanjem iza pok. supruga J. U. (prijašnjeg tužitelja) koji je preminuo tijekom trajanja postupka pa je isti nastavljen po njegovoj pravnoj slijednici, ovdje tužiteljici. Dalje sud utvrđuje da je tuženik stanar stana u podrumu - razizemlju iste zgrade te da je u odnosu na predmetni stan tuženiku priznat status zaštićenog najmoprimca presudom istog suda poslovni broj Ps-549/1997 od 6. srpnja 2001.

 

              Utvrđenje je suda da je tuženik, prije podnošenja predmetne tužbe od 31. srpnja 2008., izvodio radove na adaptaciji dijela svoga stana u podrumu – razizemlji, pri čemu je porušio dio postojećih pregradnih zidova i na drugim pozicijama sagradio nove zidove u svrhu proširenja svog stambenog prostora, bez ikakve građevinske dozvole.

             

              Građevinskim vještačenjem i očevidom, prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka Z.Š. i njemu priležeće skice - tlocrt sadašnjeg stanja u podrumu i tlocrt prvobitnog stanja podruma (negdje se ova etaža naziva donje prizemlje), sud je utvrdio da je tuženik svojim radnjama proširio stambeni prostor te zauzeo prostorije koje predstavljaju zajedničke dijelove zgrade - veš kuhinju, wc, smočnicu i hodnik te podrumsku prostoriju za koju sud utvrđuje da pripada stanu tužiteljice.

 

Nalazeći da tuženik, osim što je prigovorio osnovanosti tužbenog zahtjeva i visini vrijednosti predmeta spora, nije predložio nikakve dokaze, sud primjenom odredbi članka 8. i članka 219. ZPP-a te posebice primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, prihvaća u izreci precizirani tužbeni zahtjev.

 

Odluku o troškovima postupka sud temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točke 6. i 11. ZPP-a na koje žalbom upire tuženik.

 

Protivno žalbenim navodima, nije ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 190. stavak 3. ZPP-a budući da se tuženik upustio u raspravljanje bez da se protivio preinaci tužbe nakon što je tužiteljica dio tužbenog zahtjeva kojim je tražila da tuženik uspostavi „ranije posjedovno stanje promijenila u „ranije  prvobitno stanje“.

 

Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega ovaj sud ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

Naime, tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom kao vlasnica stana u prizemlju te kao jedna od suvlasnica cijelog objekta koji se sastoji od nekoliko etaža traži da se tuženiku naloži uspostava ranijeg prvobitnog stanja u podrumskom dijelu - razizemlji (ispod stana tužiteljice) gdje se nalazi stan kojeg koristi tuženik. Tužiteljica tvrdi da je tuženik stanje izmijenio poduzimanjem građevinskih radova na rušenju postojećih i izgradnji novih pregradnih zidova kako bi proširio svoj stambeni prostor i da je time zahvatio te zauzeo dio zajedničkih dijelova zgrade u podrumu (veš kuhinju i hodnik) te podrumsku prostoriju za koju tužiteljica tvrdi da je u njezinu vlasništvu pa da ovisno tome a nakon vraćanja zidova u prvobitno stanje, vrati tužiteljici oduzeti suposjed zajedničkih dijelova odnosno vlasnički posjed jedne podrumske prostorije.  

 

Kao prvo, treba reći da je ostao nerazjašnjen status tuženika u ovome sporu jer sud utvrđuje da je isti „stanar“ stana u podrumu predmetne zgrade, kojem da je priznat samo status zaštićenog najmoprimca. Iz presude istog suda poslovni broj Ps-549/97 od 6. srpnja 2001., koja nije opskrbljena klauzulom pravomoćnosti, proizlazilo bi da je osim priznavanja statusa zaštićenog najmoprimca tuženiku, predmetna presuda u cijelosti nadomjestila ugovor o prodaji stana između tuženika kao kupca i Fonda za naknadu oduzete imovine kao prodavatelja, što je sud prvog stupnja izgubio iz vida na što se osnovano ukazuje žalbom tuženika.

 

Kako tužiteljica u spis nije priložila izvadak iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu ili eventualno za njezine posebne dijelove (stanove), niti na taj način nije bilo moguće utvrditi pitanje eventualnog prava vlasništva tuženika.   

 

Naime, pravni status tuženika u odnosu na predmetnu nekretninu odnosno pitanje je li tuženik treća osoba koja stan u prizemlju koristi kao najmoprimac ili je isti vlasnik predmetnog stana kao posebnog dijela a time i suvlasnik zajedničkih dijelova zgrade i pripadajućeg zemljišta (a što bi proizlazilo iz citirane nepravomoćne presude), od presudne je važnosti. O toj činjenici ovisi po kojim će se odredbama materijalnog prava prosuđivati zahtjev za zaštitu vlasništva odnosno suvlasništva kojeg je postavila tužiteljica te eventualna obveza tuženika na uspostavu prijašnjeg prvobitnog stanja i vraćanja u posjed odnosno suposjed pojedinih dijelova predmetne nekretnine u smislu odredbe članka 37. stavak 6. i članka 46. sve u vezi s člankom 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08. - dalje ZV).

 

Ukoliko bi se utvrdilo da je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine, pa tako i zajedničkih dijelova zgrade na kojima tužiteljica tvrdi da je poduzeo radove, tada bi o tužbenom zahtjevu valjalo prosuđivati kroz odredbe koje reguliraju međusobne odnose suvlasnika a posebno one vezano za poduzimanje poslova izvanredne uprave u pogledu suvlasničke stvari što bi svakako predstavljali radovi koje je poduzeo tuženik.

 

Kako spisu nedostaje izvadak iz zemljišne knjige te bilo koje druge isprave vezane za predmetnu nekretninu, ostalo je nejasno je li na nekretnini uspostavljeno etažno vlasništvo u smislu članka 43. ZV-a, jesu li suvlasnici eventualno svoje odnose uredili međuvlasničkim ugovorom te jesu li definirani zajednički dijelovi zgrade što je bitno radi prosudbe da li bi u primjenu došla opća pravila o suvlasništvu ili posebne odredbe glave IV ZV-a.

 

Kada se ima u vidu opis stana tuženika iz jedine isprave u tom pravcu - presude poslovni broj Ps-549/1997 od 6. srpnja 2001. prema kojoj se stan tuženika u podrumu sastoji od tri sobe, kuhinje, smočnice, wc-a i kupaonice, površine 61,68 m2, bez drugih odgovarajućih isprava o izgledu, površini te izgrađenosti podrumskog prostora, tada je izostalo utvrđenje suda iz čega je izveo zaključak da preostale prostorije u podrumu predstavljaju zajedničke dijelove zgrade, na što se osnovano upire žalbom. Navedene činjenice su bitne za eventualnu prosudbu postupanja tuženika kroz odredbu članka 82. ZV-a.

 

  Nadalje, kada se ima u vidu opis stana tužiteljice iz Ugovora o prodaji stana između prednika tužiteljice i Grada Z. od 18. ožujka 1997., prema kojem se stan tužiteljice koji se nalazi na etaži iznad podruma, sastoji od četiri sobe i „drugih prostorija“ u površini od 117,26 m2, ostalo je upitno na koji je način prvostupanjski sud utvrdio da stanu tužiteljice pripada jedna podrumska prostorija (članak 67. stavak 3. i 4. ZV-a) u odnosu na koju se tužbom traži predaja u vlasnički posjed.

 

Osim toga, sud prihvaća tužbeni zahtjev kojeg je tužiteljica u pogledu prostorija i zidova postavila kombinirajući skice građevinskog vještaka (list 32 i 33 spisa) sa skicom priloženom po tužiteljici (list 4 spisa) koja je potpuno neodređena i predstavlja proizvoljan crtež tužiteljske strane. Tuženik se tome usprotivio osporavajući osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je pogrešan zaključak suda da bi prigovori tuženika bili samo paušalni. Tuženik   je tijekom postupka ukazivao kako iz tužbe nije vidljiv pravni osnov te isticao prigovore koje ponavlja u žalbi da nije jasno na koji je način sud utvrdio da stanu tužiteljice pripada jedna podrumska prostorija kao niti na koji način je ostale radovima zahvaćene podrumske prostorije identificirao kao zajedničke dijelove zgrade, pa bi u nastavku postupka činjenično stanje u tom pravcu trebalo upotpuniti.

 

Nakon što utvrdi relevantne činjenice na koje mu je ukazano ovom odlukom, isključivo u okviru dokaznih prijedloga stranaka, sud prvog stupnja će donijeti novu, zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu a u konačnoj odluci će odlučiti i o troškovima postupka, sukladno članku 166. stavak 3. ZPP-a.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je uvažiti žalbu tuženika te pozivom na članak 370. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U Rijeci 25. srpnja 2018.