Broj: Gž-289/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u građanskopravnoj stvari tužiteljice N. Ž. iz Š., OIB: …, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. P. i J. B. iz Z., protiv tuženika J. Š. iz Š., OIB: …, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. P., G. G., V. V. i M. K. iz Z. i R., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci od 28. prosinca 2017. poslovni broj Psp-9/17, dana 3. rujna 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika J. Š. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci od 28. prosinca 2017. poslovni broj Psp-9/17 u točki 1., 2., 3. i 6. njegove izreke, s time da u nepobijanom dijelu pod točkom 4. i 5. ostaje neizmijenjeno te se ujedno odbija i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

""1. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu kuće na način da joj je promjenom brave na ulaznim vratima stana i konobe u prizemlju kuće izvršio oduzimanje suposjeda stana i konobe u prizemlju kuće koja se nalazi na adresi P. kod 24 a, R. a koja kuća nije upisana u zemljišne  knjige kao kuća već se ista nalazi na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Rijeci, zemljišno-knjižni odjel Rijeka u zk. ul. 3283, katastarska općina … S. a označenoj kao kat. čestica br. 399/1, šuma ukupne površine  869 m2, koje radnje je tuženik poduzeo točno neutvrđenog dana a tužiteljica je saznala za to 21. prosinca 2016. godine.

2. Nalaže se tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da o svom trošku promjeni bravu na ulaznim vratima nekretnine iz točke 1. ove tužbe te da ključeve preda tužiteljici ili osobi koju ona odredi ili da tužiteljici ili osobi koju ona  odredi preda ključeve od sadašnje brave tog stana i konobe u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Zabranjuje se tuženiku takvo ili slično smetanje tužiteljice u suposjedovanju predmetnog stana i konobe iz točke 1. ove tužbe.

4. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da sud utvrdi da ju je tuženik smetao u posljednjem mirnom i faktičnom ( isključivom ) posjedu kuće na  način da joj je promjenom brave na ulaznim vratima stana i konobe u prizemlju kuće izvršio oduzimanje ( isključivog ) posjeda stana i konobe u prizemlju kuće koja se nalazi na adresi P. kod kbr. 24 a, R. te kojim traži da sud zabrani tuženiku takov ili slično smetanje u posjedovanju predmetnog stana i konobe ubuduće jer se radi o suposjedovanju.

5. Odbija se kao neosnovan zahtjev za izdavanje privremene mjere koji glasi:

"Radi osiguranja nenovčane tražbine - smetanja posjeda, protiv protivnika osiguranja određuje se sljedeća:

privremena mjera

1. Nalaže se  protivniku osiguranja da predlagateljici osiguranja odmah i bez ikakve odgode preda u posjed stan i konobu u prizemlju kuće koja se nalazi na adresi P. kod 24 a, R., ( ovo kod 24 a jer kuća još nema kućni broj ) a koja kuća nije upisana u zemljišne knjige kao kuća već se ista nalazi na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Rijeci, zemljišno-knjižni odjel u zk.ul. br. 3283, katastarska općina …S., a označenoj kao kat. čestica br. 399/1, šuma , ukupne  površine 869 m2 na način da o svom trošku promjeni bravu na ulaznim vratima predmetnog stana i konobe te da ključeve preda predlagateljici osiguranja ili osobi koju ona  odredi ili da predlagateljici osiguranja ili osobi koju ona odredi preda ključeve od sadašnje brave tog stana i konobe.

2. Ukoliko to protivnik osiguranja ne učini u roku od tri dana ovlašćuje se predlagateljicu osiguranja da sama ili preko treće osobe o svom trošku promjeni bravu na ulaznim vratima predmetnog stana i konobe te da ključeve preda protivniku osiguranja ili osobi koju ona odredi.

3. Zabranjuje se protivniku osiguranja svako daljnje ovakvo ili slično smetanje predlagateljice osiguranja u njenom posjedu navedene nekretnine pod prijetnjom novčane kazne.

4. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog sudskog postupka ili do drugačije odluke suda."

6. Svaka stranka snosi svoj trošak.""

              Protiv točke 1., 2., 3. i 6. izreke gornjeg rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se rješenje preinači ili ukine.

Na žalbu nije odgovoreno.     

              Žalba nije osnovana.                           

              Sud prvog stupnja svoju odluku obrazlaže time:

- da tužiteljica ovom tužbom podnesenom dana 20. siječnja 2017. traži da sud utvrdi da je tuženik počinio smetanje posjeda kuće u R., na adresi  P. kod  24, a za što je doznala 21. Prosinca 2016 i to na način što je promijenio brave na stanu i konobi u prizemlju iste kuće i onemogućio joj ulazak u iste. Tuženik pak taj zahtjev osporava ističući prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužiteljice jer da ista nije bila u posjedu stana i konobe u prizemlju iste kuće, a on da nije ni promijenio brave već tužiteljica nije imala ključeve. Dakle, u ovom postupku trebalo je utvrditi da li je tužiteljica posljednji, faktični i mirni posjednik odnosno suposjednik stana i konobe u prizemlju kuće u R., na adresi P. kod kb. 24 a, te da li je samovlasno smetana. Predmet raspravljanja i odlučivanja u ovoj pravnoj stvari jest samo ima li tužiteljica pravo na zaštitu svojeg posjeda putem suda. Sud se prilikom raspravljanja o tužbi zbog smetanja posjeda ograničio na raspravljanje i dokazivanje odlučnih činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Sud nije raspravljao o pravu na posjed, uključujući i pravo na poduzimanje posjedovnih čina, o pravnom temelju posjeda, poštenju posjeda, korisnosti čina smetanja posjeda sa  stajališta  kakvog javnog ili sličnog interesa sukladno odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje ZVDSP) i čl. 441. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP),

- da  je na temelju provedenih dokaza utvrdio sljedeće činjenice: da su tužiteljica i tuženik živjeli u izvanbračnoj zajednici negdje do kraja ljeta 2016. u kojem periodu je i izgrađena kuća u R., na adresi P. kod br. 24, kao dvojna kuća čija polovina pripada S. i L. T., a druga polovica po sadašnjem stanju u zemljišnim knjigama ovdje parničnim strankama. Nije sporno da se kuća o kojoj je riječ sastoji od stana na katu te stana i konobe u prizemlju. Nesporno je da su stranke za vrijeme izvanbračne zajednice koristile stan na katu za zajednički život jer je stan u prizemlju bio neuređen. Nije sporno niti da je tuženik odnio kuhinju sa kata u prizemlje i obratno te da je nakon prekida izvanbračne zajednice uredio sebi stan u prizemlju za život i koristi stan u prizemlju. Nesporno je da tužiteljica može koristiti i koristi stan na katu. Iz provedenih dokaza, a ponajprije iz iskaza samih stranaka sud je utvrdio da stranke nisu postigle dogovor niti oko podjele ove kuće budući tuženik smatra da je ista njegovo isključivo vlasništvo radi čega je podigao i tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, a niti oko korištenja premda je trenutno stanje stvari da tužiteljica koristi kat, a tuženik prizemlje, da ne bi trebalo biti sporno da su tužiteljica i tuženik s obzirom na zajednički život u stanu na katu bili suposjednici istog. Sporno je da li su bili i suposjednici stana u prizemlju i konobe što tuženik osporava. Iako se u sporu o smetanju posjeda ne raspravlja o vlasništvu stranke ovog spora upisane su u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini u jednakim dijelovima,

- da iz iskaza svjedoka V. B., K. P., Ž. P., L. T. i S. T. slijedi da su i tužiteljica i tuženik imali pristup stanu i konobi u prizemlju predmetne kuće. Tako svjedokinja V. B. iskazuje da su stranke bile prisutne i na katu i u prizemlju, šetali su gore dole što je ona kao susjeda vidjela; u prizemlju kuće da nije bila no vidjela je kuhinju i dnevni boravak jer imaju veliku staklenu stijenu u prizemlju. Svjedokinja K. P. iskazala je da su stranke zajedno živjele u stanu na katu, da je stan u prizemlju uređen unatrag godinu dana i sada ga koristi tuženik, a za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice započeto je njegovo uređenje; u prizemlju postoji i konoba kao svojevrsno spremište što je vidjela kada je bila otvorena, a tamo je znao prespavati i rođak tužiteljice. Tužiteljica i tuženik su joj zajedno dali ključeve prije četiri godine i to komplet od tri ključa (stan na katu, stan u prizemlju i konoba), a kako bi ih mogla dati majstorima za vrijeme dok su oni u Š.. Ona da ne zna ništa o promijenjenim bravama. Svjedokinja je izričito iskazala da stranke nisu živjele u stanu u prizemlju, ali je vidjela tužiteljicu da ulazi u taj stan jer su ona i tuženik pomagali majstorima u radovima za stan.  Svjedok  Ž. P. iskazao je da stranke nisu živjele u prizemlju već na katu, u prizemlju su vjerojatno držali svoje stvari, u prizemlju da je i konoba u kojoj je bio alat i određene stvari, viđao je tužiteljicu i tuženika kako ulaze i izlaze iz stana u prizemlju ali on osobno u tom stanu nije nikada bio odnosno bio je dok je još bio građevina- cigle i sl., a kasnije nikada. Svjedokinja L. T. iskazala je da je stan u prizemlju bio neuređen jer su stranke živjele na katu, a konoba u prizemlju je bila kao ostava s grabljama, lopatama i alatom; ne zna da li je tužiteljica imala ključeve od prizemlja no navodi da vjerojatno jest, moguće je da bi ljeti netko prespavao u prizemlju jer se ljeti može spavati bilo gdje. Svjedok S. T. u bitnom je iskazao da su stranke živjele na katu jer stan u prizemlju nije bio potpuno uređen pa se tamo nije moglo živjeti, u tom stanu je bio par puta dok su trajali radovi koje su radili majstori, ljeti se moglo prespavati u prizemlju i tamo bi znala prespavati kći tužiteljice a i drugi gosti stranaka. On da vjeruje da su svi imali sve ključeve dok su bili zajedno ali nije to provjeravao  niti o tome  pitao. Normalno je da je viđao tužiteljicu kako ulazi u prizemlje i u konobu. Svjedok D. B. iskazao je da su njegovi djelatnici prije tri godine montirali kuhinju u prizemlju predmetne  kuće, on je bio tamo samo pet minuta radi provjere svojih djelatnika i tamo je zatekao tuženika a detalja se ne sjeća. Svjedok J. B. je iskazao da je ovlašteni serviser Š. P. d.o.o. gdje je tužiteljica kupila špinu koju je on montirao u kuhinji u prizemlju predmetne kuće i to prije otprilike dvije godine. Sjeća se da ta špina nije odgovarala pa je poslao tužiteljicu da kupi drugu i ventile što je ona i učinila pa je nakon par dana ponovno došao montirati tu špinu na sudoper. Koliko se sjeća pozvonio je pri dolasku u stan u prizemlju i otvorila mu je tužiteljica,

- da kada se analiziraju iskazi saslušanih svjedoka utvrđuje da su tužiteljica i tuženik bili u suposjedu prizemlja i to stana u prizemlju i konobe jednako kao što su suposjednici stana na katu iste kuće. Tužiteljica je kao suposjednica imala na raspolaganju ključeve od stana u prizemlju i od konobe u prizemlju što indirektno slijedi i iz iskaza saslušanih svjedoka s izuzetkom svjedoka B. i B. koji su majstori kratkotrajno angažirani na pojedinom radu u predmetnoj kući. Svjedoci koji su susjedi parničnih stranaka u odnosu na kuću koja je predmet spora su iskazali da je i tužiteljica viđena u prizemlju i konobi, kako ulazi i izlazi iz nje, a logično je da svjedoci neće pitati ovdje parnične stranke imaju li ključ od svake pojedine prostorije u kući. Svjedoci bračni par T. pretpostavljaju i logično zaključuju da su vjerojatno za vrijeme trajanja izvanbračne  zajednice i tužiteljica i tuženik imali sve ključeve u kući što je prihvatljivo i ovom sudu. Naime, nije za očekivati da bi tužiteljica bila u vanbračnoj zajednici sa tuženikom, živjela sa njim, a nije imala ključ od svih prostorija u kući koja je građena za vrijeme trajanja te vanbračne zajednice već bi morala pitati tuženika za dozvolu ili za ključ ako bi primjerice htjela ući u konobu ili prizemlje kuće. Tužiteljica je osim toga suvlasnica predmetne kuće. Suprotno navodima tuženika da je samo on imao ključeve i jedan primjerak dao K. P. za potrebe ulaska majstora dok je on u Š., sama K. P. saslušana kao svjedok iskazala je da ima ključeve već četiri godine i to komplet od tri ključa koje su joj dale parnične stranke zajedno. Bez obzira što se u prizemlju kuće nije živjelo, činjenica što je tužiteljica imala ključ i mogla doći u prizemlje znači da je ista bila u suposjedu prizemlja tj. i stana u prizemlju i konobe. Posjed znači imati faktičnu vlast nad stvari što se ne ostvaruje samo na način da je nužno potrebno spavati i boraviti cijeli dan u stanu a da bi imao posjed istog. Tužiteljica je imala ključ i mogla je ući u stan u prizemlju kada želi jednako kao i u konobu koja služi za odlaganje određenih stvari. U postupku je utvrđeno i da je u konobi znao prespavati rođak tužiteljice a i njezina djeca ljeti što znači da je i tužiteljica bila u suposjedu prizemlja gdje je držala i svoje stvari. Nitko od saslušanih svjedoka nije iskazao da bi bila potrebna dozvola tuženika kako bi netko prespavao u prizemlju kao to sugerira tuženik u svom iskazu. Nesporno je da je tuženik premjestio određeni namještaj sa stana na katu u stan u prizemlje, kuhinju i dr. što i sam priznaje u svom iskazu kada kaže da je uzeo ono što mu se sviđalo i što je on platio. Iako tuženik osporava navode tužiteljice da je promijenio brave na ulaznim vratima u stanu u prizemlju i na konobi, očito tužiteljica više ne može ući u prizemlje što je ustanovila kada je stigla u H., u R. 21. prosinca 2016. S obzirom da je ista saznala za čin smetanja 21.12.2106. i da je tužba je podnesena 20.1.2017. slijedi da je tužba podnesena u roku pa je prigovor tuženika kako to tužiteljica mora dokazati neosnovan. U postupku nije utvrđeno niti proizlazi iz bilo kojeg dokaza da bi tužiteljica bila upoznata s promjenom brave prije 21.12.2016. Sud utvrđuje da je tuženik bilo sam bilo preko druge osobe koja je radila po njegovom nalogu (majstora ili sl.) promijenio brave na ulaznim vratima u prizemlju, na stanu i konobi u prizemlju i na taj način samovlasno smetao suposjed tužiteljice. Tuženik je u biti sam izvršio diobu i odredio da bi tužiteljica trebala koristiti stan na katu a on u prizemlju dok se ne okonča parnica oko utvrđenja prava vlasništva, no tužiteljica očito nije suglasna sa takovom diobom.  S obzirom na navedeno sud je usvojio tužbeni zahtjev ali  samo u odnosu na suposjed tužiteljice jer tužiteljica nije bila u isključivom posjedu prizemlja (stana i konobe u prizemlju) nego u suposjedu sa tuženikom. Isto se odnosi i  na kat međutim stan na katu nije predmet ovog spora. Stoga je temeljem odredbe čl. 24. ZVDSP-a tužbeni zahtjev djelomično usvojen. Tužiteljica je kao suposjednica ovlaštena štititi svoj suposjed putem suda od tuženika kao drugog suposjednika ako ju je on potpuno isključio iz suposjeda ili joj bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Tuženik je promjenom brave na ulaznim vratima stana u prizemlju i konobe onemogućio tužiteljicu u ulasku u te prostorije te joj je ograničio dotadašnji način posjedovanja. Iako nitko od saslušanih svjedoka nije imao saznanja o promjeni brave u prizemlju ako tužiteljica više ne može ući sa svojim ključem onda je jasno da je brava promijenjena. Ukoliko tuženik i dalje tvrdi da nije promijenio bravu onda može postupiti po nalogu iz izreke ove presude i predati tužiteljici postojeće ključeve kojim će ista moći ući u stan u prizemlje i konobu.

Po ocjeni ovog suda pobijano rješenje nije opterećeno niti jednom apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u svezi čl. 381. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onom iz točke 11. na koju se upire u žalbi, jer presuda nema proturječnosti ili nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa ni u pogledu utvrđenja da je tužiteljica kritične prigode bila u suposjedu prijepora.

 

Isto tako, navedena činjenična utvrđenja, njihovu ocjenu i primjenu materijalnog prava ovaj sud prihvaća, u smislu čl. 375. st. 5. u svezi čl. 381. ZPP-a, s time da žalitelju valja odnosu na žalbene prigovore, u bitnom, odgovoriti da je sasvim prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljica kritične prigode bila u suposjedu cijele kuće pa i spornog njezinog prizemnog dijela, da je tuženik pasivno legitimiran i da valja pružiti zatraženu posjedovnu zaštitu u smislu čl. 24.st.1. ZVDSP-a jer ju je tuženik u potpunosti isključio iz dotadašnjeg načina suposjedovanja prizemnog dijela kuće.

 

Naime, nije točno da iz iskaza svjedoka ne proizlazi da tužiteljica nije imala primjerak ključa ulaznih vrata i prijepornog prizemlja kuće te da je za prekarističko suposjedovanje trebala odobrenje tuženika kako se to vrlo široko obrazlaže i sugerira u žalbi jer svjedokinja V. B., inače susjeda stranaka, navodi da prodaje sanitarije i pločice te da su stranke zajedeno kupovale pločice za kat i prizemlje kuće, da je viđala da su oboje slobodno koristili cijelu kuću, kako kat tako i prizemlje i okućnicu, a svjedokinja K. P. navodi da dok su stranke bile zajedno stan u prizemlju se uređivao i da su joj tri ključa od kuće, tj. od kata, prizemlje i konobe dale stranke zajedno, koji potonji iskaz se u žalbi neutemeljeno pokušava prikazati nevjerodostojnim tvrdeći da tuženik ne bi promijenio brave na konobi i stanu u prizemlju jer da je svjedokinja navela da i danas ima ključeve iako bi prije 3-4 mjeseca dala majstoru ključeve koji da ih je potom vratio, a da li se radi o istim ključevima ili ne da ne zna, iz čega se po ocjeni ovog suda ne može zaključiti da ključ prizemlja od strane tuženika nije promijenjen, uostalom nije sporno da su stranke bile u dugogodišnjoj izvanbračnoj zajednici i nesmetano zajednički koristili cijelu kuću što samo po sebi indicira na siguran zaključak da je tužiteljica raspolagala ključevima i koristila po naravi stvari cijelu kuću o čemu govore i svjedoci Ž. P., L. i S. T. koji i ne moraju znati sve osobne odnose stranaka već samo za njihovu vanjsku manifestaciju, ovdje u vidu suposjeda kuće što je bilo sasvim dovoljno za razrješenje pravne stvari.

 

Naime, treba istaći da i sam tuženik u stranačkom iskazu navodi da je poslije ljeta 2016. nakon poremećenih odnosa i prestanka zajednice života stranaka te odlaska, odnosno povratka tužiteljice u Š., očito iskoristivši njezinu odsutnost, opremio i sa stvarima kompletno uredio prizemlje (dijelom i sa stvarima s kata) koje prizemlje od tada koristi te da s katom ne želi imati ništa dok se ne riješi pokrenuti vlasnički spor čime je tužiteljici ostavio kat, a sebi prizemlje.

 

Dakle, nije sporno da je tada bez njezine suglasnosti podijelio posjed kuće po realnim dijelovima (etažama) što bjelodano ukazuje na čin oduzimanja suposjeda dijela kuće promjenom ključa na vratima prizemnog dijela od strane tuženika, pri čemu je nebitno za njegovu pasivnu legitimaciju da li je to učinio osobno ili putem treće osobe.

 

Za čin oduzimanja tužiteljica je saznala 21. prosinca 2106. kako joj sud opravdano vjeruje, a kako je tužba podnesena 20. siječnja 2017. neutemeljeno se i u žalbi ističe prigovor prekluzije iz čl. 21.st.3. ZVDSP-a.

 

Kako je tuženik samovlasno, odnosno protupravno isključio tužiteljicu iz suposjeda prizemnog dijela kuće jer se stranke nisu sporazumjele (izričito ili prešutno) da ubuduće kuću koriste (posjeduju) na način da svatko od njih koristi određene posebne dijelove zgrade (određene stanove) kao posjednik, tj. tužiteljica na katu, a tuženik u prizemlju, niti je donesena odluka (izvan)parničnog suda u tom pravcu, zbog čega tužiteljica ima pravo na nepodijeljeni suposjed cijele stvari, pa i sporne konobe i stana u prizemlju, slijedom čega je valjalo žalbu tuženika odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje, temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a, zajedno s odlukom o trošku koja je zbog polovičnog uspjeha stranaka pravilno donesena u smislu čl. 154.st.2. ZPP-a, dok je odluka o trošku žalbenog postupka donesena temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a.

 

U Zadru, 3. rujna 2018.