Broj: Gž-1224/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić-Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. S. Š. iz L., OIB:... i 2. B. R. iz L., . OIB:..., oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. K. i D. K. iz I., protiv tuženika S. J. iz L., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K.,  H. i V. iz V., radi zabrane uznemiravanja vlasništva i uklanjanja, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, posl.br. P-93/2015-22 od 17. svibnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, posl.br. P-93/2015-22 od 17. svibnja 2018. u točci II. izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke IV. izreke do iznosa od 4.445,13 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

2.Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačava se prvostupanjska presuda u točci I. izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke IV. izreke iznad iznosa od 4.445,13 kn i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže da se naloži tuženiku da prestane uznemiravati tužitelje u vlasništvu nekretnine k.č. .. k.o. L. na način da sa gospodarske zgrade i nadstrešnice izgrađenih na k.č. ... k.o. L. ispušta oborinske vode.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.862,84 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda u točci I. izreke naloženo je tuženiku da prestane uznemiravati tužitelje u vlasništvu nekretnine k.č. ...k.o. L. na način da sa gospodarske zgrade i nadstrešnice izgrađenih na k.č. .. k.o. L. ispušta oborinske vode. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da odstrani dio krovišta gospodarske zgrade izgrađene na k.č. ...k.o. L., kao i dio nadstrešnice, sve pobliže označeno u skici mjerničkog vještaka, koji dijelovi prelaze međašnu liniju sa nekretninom tužitelja k.č. ... k.o. L. Točkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži prestanak uznemiravanja tužitelja u vlasništvu k.č. .. k.o. L. na način da sa svoje nekretnine k.č. ... k.o. L. navozi na dio nekretnine tužitelja snijeg pomiješan sa šoderom. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 10.307,97 kn.

 

Protiv točke I., II. i IV. izreke navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91,  91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Žalbom se poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da je presuda protivna provedenim dokazima, nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Ističe da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo budući da je glede zahtjeva za zabranu uznemiravanja prestankom ispuštanja oborinskih voda mjerodavna odredba čl. 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99,  22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/06, 38/09, 153/09,  90/10, 143/12 i 152/14,dalje: ZV), a da sud nije utvrdio da li se radi o prekomjernim imisijama s obzirom na narav nekretnine tužitelja. U odnosu na zabranu uznemiravanja zračnog prostora nekretnine tužitelja, navodi da sud nije utvrdio niti liniju međe niti liniju posjedovanja, niti vlasništvo stranaka na predmetnim nekretninama s obzirom da je gospodarska zgrada tuženika građena prije više godina pa da linija međe ne prolazi rubom zida te zgrade već linijom strehe, a osim toga da postavljeni krov ni na koji način ne uznemirava pravo vlasništva tužitelja. Konačno osporava odluku o troškovima postupka jer da tužitelji nisu uspjeli u cijelosti pa da je pravo na naknadu troškova valjalo utvrditi razmjerno uspjehu u sporu. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Suprotno žalbenim navodima, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i nisu proturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, nije utvrđeno da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem prvostupanjske presude bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.

 

Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrđuje da su stranke vlasnici predmetnih nekretnina, da dio krovišta gospodarske zgrade tuženika nadvisuje nekretninu tužitelja, da krovište tuženika nema žljebove niti snjegobrane pa zaključuje da se sa istog ispuštaju oborinske vode na nekretninu tužitelja. Također, utvrđuje da tuženik nije navozio snijeg na nekretninu tužitelja.

 

Imajući u vidu naprijed utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 167. st. 1. ZV-a usvaja tužbeni zahtjev za zabranu uznemiravanja prestankom ispuštanja oborinskih voda i uklanjanjem dijela krovišta gospodarske zgrade tuženika, dok odbija tužbeni zahtjev za zabranu uznemiravanja prestankom navoženja snijega na nekretninu tužitelja.

 

Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 154. ZPP-a pa dosuđuje tužiteljima parnični trošak u cijelosti, pri čemu visinu odvjetničkih troškova odmjerava sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa).

 

Osnovano se tuženik žalbom poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom odlučivanja o zahtjevu za zabranu uznemiravanja ispuštanjem oborinskih voda.

 

Naime, zahtjev za prestanak uznemiravanja ispuštanjem oborinskih voda tužitelji temelje na činjenici da se oborinske vode sa krovišta gospodarske zgrade tuženika slijevaju na njihovu nekretninu, iz čega se može zaključiti da se radi o zahtjevu za prestanak uznemiravanja štetnim imisijama, slijedom čega mjerodavno pravo predstavlja odredba čl. 110. st. 1. ZV-a.

Prema odredbi čl. 110. st.1. ZV-a, nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije). Prema st. 2. istoga članka, vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.

Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pretpostavka za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za zabranu prekomjernih štetnih imisija je utvrđenje postojanja takvih imisija, tj. utvrđenje da se radi o imisijama koje su prekomjerne s obzirom na namjenu nekretnine ili da uzrokuju znatniju štetu ili da su nedopuštene na temelju posebnog zakona.

 

U konkretnom slučaju, provedenim dokazima nije utvrđeno postojanje prekomjernih štetnih imisija, s obzirom da je uviđajem na licu mjesta i mjerničkim vještačenjem utvrđeno samo da krovište gospodarske zgrade tuženika nema žljebove niti snjegobran te da djelomično nadvisuje nekretninu tužitelja, što međutim samo za sebe ne upućuje na nedvojbeni zaključak da su oborinske vode koje se slijevaju s krovišta na nekretninu tuženika prekomjerne s obzirom na njezinu namjenu ili da uzrokuju štetu na istoj. Tužitelji tijekom postupka nisu niti tvrdili da bi se radilo o prekomjernim imisijama i /ili nastanku štete, niti su u tom pravcu predlagali nijednog dokaza, pa kako je teret dokaza postojanja prekomjernih posrednih imisija na tužiteljima, to se primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 223. ZPP-a tužbeni zahtjev u tom dijelu ukazuje neosnovanim.

 

U odnosu na tužbeni zahtjev za uklanjanje dijela krovišta i nadstrešnice gospodarskog objekta tuženika, pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima,  utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo.

 

Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka, utvrdio da određeni dijelovi krovišta i nadstrešnice nadvisuju nekretninu tužitelja, pri čemu se tuženik žalbom neosnovano poziva na propust suda da utvrdi liniju međe, budući da je vještak utvrdio među između nekretnina stranaka na temelju važećeg katastarskog plana, dok tuženik, na kojem je u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a bio teret dokaza da se linija međe ne podudara sa katastarskom linijom, kako to tvrdi,  osim vlastitog iskaza nije pružio nijednog drugog dokaza, a njegov iskaz se kao stranački zainteresiran ne može bezrezervno prihvatiti.

 

Kako je utvrđeno da se dijelovi krovišta gospodarskog objekta te nadstrešnice tuženika nalaze u zračnom prostoru nekretnine tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 167. st. 1. i 2. ZV-a kada je usvojio tužbeni zahtjev za uklanjanje istih.

Žalbeni navodi kojima tuženik upire da postavljeni krov ni na koji način ne uznemirava vlasništvo tužitelja predstavljaju nove činjenice iz odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a koje je tuženik istaknuo tek u žalbi pa kao takve nisu dopuštene. Podredno, ističe se da bi se radilo o navodima koji predstavljaju opće ograničenje u izvršavanju prava vlasništva iz odredbe čl. 31. alineja 3. ZV-a prema kojoj vlasnik nekretnine nije ovlašten braniti tuđe zahvate poduzete na tolikoj visini ili dubini gdje on nema nikakva opravdanoga interesa da ih isključi. Međutim, teret dokaza da tužitelji nemaju opravdanog interesa zahtijevati uklanjanje dijelova krovišta iz zračnog prostora njihove nekretnine je na tuženiku, koji u tom pravcu tijekom postupka nije predložio nijednog dokaza.

              Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 368. st.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u točci II. izreke, kao u točci 1. izreke, a djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika pobijanu presudu primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti u točci I. izreke, kao u točci 2. izreke.

 

              S obzirom na ishod spora valjalo je primjeno odredbe čl. 166.st. 2. ZPP-a odlučiti o troškovima cijelog postupka. Budući da su tužitelji uspjeli samo s dijelom tužbenog zahtjeva i to s 1/3 dijela, to im sukladno odredbi čl. 154. st.2 . ZPP-a pripada naknada troškova postupka razmjerno uspjehu u sporu i to u visini odvjetničkih troškova i troška sudskih pristojbi koje je prvostupanjski sud  ispravno odmjerio u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a i Tarifom, osim u dijelu povišenja od 10% koje ispravno iznosi 431,25 kn i PDV koji ispravno iznosi 1.185,94 kn, dakle u ukupnom iznosu od 6.369,69 kn, tj. razmjerno uspjehu u sporu u iznosu od 2.123,23 kn, dok im trošak vještačenja u iznosu od 2.907,84 kn pripada u cijelosti kao neophodan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, dakle u ukupnom iznosu od 5.031,07 kn. Tuženiku pozivom na odredbu čl. 154. st.2 . ZPP-a pripada trošak žalbenog postupka razmjerno uspjehu od 50% i to za sastav žalbe u iznosu od 937,50 kn (Tbr.11. toč. 1.Tarife) sa PDV-om u iznosu od 234,37 kn (Tbr.42. Tarife) dakle u ukupnom iznosu od 1.171,87 kn, odnosno razmjerno uspjehu u iznosu od 585,94 kn, dok mu ne pripada trošak sudske pristojbe za žalbu jer spisu neprileži dokaz o plaćanju iste. Stoga je prijebojem troškova stranaka, valjalo obvezati tuženika na naknadu troškova postupka tužiteljima u iznosu od 4.445,13 kn, slijedom čega je odlučeno kao u točci 2. izreke.

 

              Točka III. izreke prvostupanjske presude kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 5. rujna 2018.