Broj: Gž-847/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i Ivice Botice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz S., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. R., odvjetniku u S., protiv tuženika1.L. Š. iz S., OIB: … i 2. M. Š. iz M., A, OIB: …, zastupana po punomoćniku V. S., odvjetniku u S., radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužene pod 2. protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-20/14 od 26. siječnja 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 6. rujna 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužene pod 2. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-20/14 od 26. siječnja 2018.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o darovanju zaključen dana 20. lipnja 2013. god., između tuženika pod 1 kao darovatelja i tuženika pod 2 kao daroprimatelja, ovjeren u potpisu darovatelja od javnog bilježnika T. K. M. u S., dana 20. lipnja 2013. god., pod br. OV-4619/13.

 

II. Nalaže se zemljišnoj knjizi za K.O. S., koja se vodi kod Općinskog suda u Splitu, brisanje uknjižbe prava vlasništva za 2/24 dijela čest. zem. 5247/10, Z.U. 14149, K.O. S. sa imena tuženika pod 1 na ime tuženika pod 2 izvršene Rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. br. Z-7083/13 od 21. lipnja 2013. god., a temeljem ugovora o darovanju od 20. lipnja 2013. god., te se time uspostavlja ranije zemljišnoknjižno stanje.

 

III. Dužni su tuženici pod 1 i pod 2, solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.825,00 kn."

 

Tužena pod 2. pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je neosnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tužena 2. u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetan Ugovor o darovanju zaključen dana 20. lipnja 2013. između tužene pod 1. kao darovateljice i tužene pod 2. kao daroprimateljice te da se nalaže brisanje uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi za k. o. S. za 2/24 dijela čest. zem. 5247/10 ZU.14149 k.o. S. s imena tužene pod 1. na ime tužena pod 2.

 

U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio da je između tužene pod 1. kao primateljice uzdržavanja i tužitelja kao davatelja uzdržavanja sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 31. siječnja 2012. a kojim je tužena pod 1. zauzvrat za pruženu pomoć i skrb obvezala prenijeti u vlasništvo tužitelju dio nekretnine označene kao čest. zem. 5247/10 ZU. 14149 k.o. S. što u naravi predstavlja stan neto površine 91 m2, da je između tužene pod 1. kao darovateljice i tužene pod 2. kao daroprimateljice sklopljen Ugovor o darovanju nekretnine od 20. lipnja 2013. a kojim je tužena pod 1. darovala gore navedeni stan, te da je tužena pod 2.na temeljem tog Ugovora o darovanju ishodila uknjižbu prava vlasništva. Nadalje, sud prvog stupnja je utvrdio da je tužena pod 1. u ovjerovljenoj izjavi od 3. srpnja 2017. navela da je sa svojim sinom dana 11. travanja 2012. zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju a kojim je svojem sinu za slučaju svoje smrti prenijela u vlasništvo svoj suvlasnički dio od 3/12 dijela cjeline nekretnine označena kao 5247/10 ZU 14149 k.o. S., da se njena kći M. Š. nakon što je od nje saznala za zaključenje istog Ugovora tome usprotivila s obzirom da joj nije isplatila 12.000,00 EUR iz Ugovora o darovanju od 20. siječnja 2011. da je na njen zahtjev potpisala prijedlog radi raskida predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, te da je nakon što je njen sin M. Š. odbio sporazumno raskinuti predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, na nagovor i traženje svoje kćerki M. Š. s istom potpisala i ovjerila Ugovor o darovanju 2/24 dijela čest. zem. 5247/20 ZU 14149 k.o. S. iako je bila svjesna da je predmetnim suvlasničkim dijelom već raspolagala u korist svojeg sina M. Š.. Tužena pod 2. je priložila izjavu tužene pod 1. koju je ista vlastoručno napisala a u kojoj je tužena pod 1. navela da povlači priznanje koje je iznijela u podnesku od 3. srpnja 2017. te da ta izjava nije izjava njene stvarne volje i da nije bila svjesna sadržaja kojeg je potpisala.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev te smatra da tužena pod 2. nije u mogućnosti s uspjehom se pozivati na činjenicu da je postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu u dobroj vjeri stekla predmetni stan od tužene pod 1. i to iz razloga što joj je u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine od 20. lipnja 2013. i donošenja priloženog rješenja o uknjižbi prava vlasništva od 1. srpnja 2013. zasigurno bilo poznato da između tužene pod 1. kao primateljice uzdržavanja i tužitelja kao davatelja uzdržavanja sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju 31. siječnja 2012. a kojim je tužena pod 1. zauzvrat za pruženu pomoć se obvezala prenijeti vlasništvo tužitelju predmetnog stana.

 

Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilna, a tužena pod 2. ih svojim, žalbenim navodima nije dovela u sumnju.

 

Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan je osima ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo ( članka 322. stavak 1. Zakona obveznim odnosima - "Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO).

 

Kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva (članka 125. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima –"Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, u daljnjem tekstu: ZVDSP).

 

U konkretnom slučaju, radi se o stjecanju vlasništva kada je istu nekretninu pravnim poslovima steklo više stjecatelji i to Ugovorom o doživotnom uzdržavanju i Ugovorom o darovanju. U takvoj situaciji u prednosti je stjecatelj koji je bio savjestan u trenutku stjecanja pravnog posla.

 

Iz stanja spisa proizlazi utvrđenim da tužena pod 2. nije bila savjesna stjecateljica u trenutku zaključenja Ugovora o darovanju od 20. lipnja 2013. Naime, postojale su okolnosti iz kojih bi tužena pod 2. prilikom zaključenja Ugovora o darovanju znala ili morala znati je s nekretninom, a koja je predmet darovanja, tužena pod 1. već raspolagala u korist tužitelja kao davatelja uzdržavanja.

 

Tome u prilog govore činjenice da je upravo tužena pod 2. nakon što je saznala da su tužitelj i tužena pod 1. zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju inzistirala da tužena pod 1. podnese prijedlog kojim je predlagala ovjeru Sporazuma o raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a što je ista navodila u pisanim porukama i razgovorima s tužiteljem a da je isprava tužene od 17. listopada 2017. priložena od strane tužene pod 2., kao što je to sud prvog stupnja analizom provedenih dokaza pravilno utvrdio, vjerojatno napisana pod verbalnim pritiskom kćeri, tužene pod 2. Osim toga, nemoralno je pustiti brata, ovdje tužitelja, da uzdržava majku, ovdje tuženu pod 1., a onda s tom istom majkom zaključiti Ugovor o darovanju, za istu nekretninu.

 

Za navesti je da prema pravnom shvaćanju ovog suda i u ustaljenoj sudskoj praksi postojanje ranijeg ugovora o otuđenju određene stvari (nepokretne) ne čini ništavim kasniji Ugovor o otuđenju te iste stvari, pa ni u slučaju znanja kasnijeg stjecatelja za postojanje ranijeg ugovora ( dakako, izuzev slučaja kad se radi o utvrđenoj zloupotrebi prava).

 

Pitanje znanja odnosno neznanja kasnijeg stjecatelja (pitanje savjesnosti) je relevantno za prosudbu o postojanju jačeg prava u sporu između osoba koje su zaključile posebne pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva, pri čemu savjesni raniji stjecatelj ima jaču pravnu osnovu u odnosu na kasnijeg nesavjesnog, to i u slučaju kad je kasnijem stjecatelju predana nekretnina u posjed kao i onda kad je nesavjesni stjecatelj ishodio upis u zemljišne knjige.

 

Po ocijeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnosti, a niti nezakonitost  pobijane presude.

 

Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužene pod 2. kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove oduke.

 

U Splitu 6. rujna 2018.