Broj: Gž-339/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz N. B., S., kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. J., M. B., D. B. i T. H. iz K., protiv tuženice S. Š. iz S., OIB…, koju kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & partneri iz S., radi utvrđenja i po protutužbi tužene - protutužiteljice S. Š. iz S., OIB…, koju kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & p. iz S., protiv tužitelja - protutuženika M. B. iz N. B., S., kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. J., M. B., D. B. i T. H. iz K., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu broj IIP-1269/08 od 5. veljače 2018., u sjednici održanoj 12. rujna 2018.

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

              Žalba tužitelja-protutuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično usvaja, dok se žalba tuženice- protutužiteljice usvaja u cijelosti te se presuda Općinskog suda u Splitu broj IIP-1269/08 od 5. veljače 2018.:

 

-          potvrđuje u točki I. izreke

-          ukida u točkama II. i IV izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

 

Točka III. izreke presude nije bila predmet raspravljanja u ovom postupku.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika M. B. koji glasi:

 

'1. Utvrđuje se da je Kupoprodajni ugovor od 15. listopada 1999. sklopljen između M. B., zastupanog po punomoćniku N. Š., JMBG …kao prodavatelja i S. Š. iz S., kao kupca, otuđenjem k.č.br…., ukupne površine 1200 m2, upisane u z.k. uložak …, K.O.V. ništav i ne proizvodi nikakve pravne učinke, što je tužena dužna priznati, a sve to u roku od 15 dana. 

 

              2. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisana u Z.U…., K.O.V. i to na k.č.br…., pašnjak od 1200 m2, a sada po novoj izmjeri k.č.br…. pašnjak od 218 m2, k.č.br…. put od 107 m2, k.č.br…. pašnjak od 301 m2, k.č.br…. pašnjak od 186 m2 i k.č.br…. kuća od 202 m2 te dvor od 186 m2, koja je uknjižba izvršena na temelju Kupoprodajnog ugovora od 15. listopada 1999. pravno nevaljana te se na tim nekretninama uspostavlja zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Kupoprodajnog ugovora od 15. listopada 1999., a sve to u roku od 15 dana.

 

              3. Tuženoj se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 15 dana.'

 

II. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika M. B. koji glasi:

 

'Nalaže se tuženoj- protutužiteljici S. Š. da tužitelju-protutuženiku isplati iznos od 200.000,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 26. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, time da se u slučaju promjene stope ista ima odrediti za svako polugodišnje uvećanje eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.'

 

Za više traženo na ime zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 15.  srpnja 2008. do 25. srpnja 2011. tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika odbija se kao neosnovan.

 

              III. Odbija se protutužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice S. Š. koji glasi:

 

              'Utvrđuje se da je tužena - protutužiteljica vlasnica nekretnina označenih kao k.č.br…. u naravi pašnjak površine od 218 m2, k.č.br…. u naravi put površine od 107 m2, k.č.br…., u naravi pašnjak površine od 301 m2, k.č.br…. u naravi pašnjak površine od 186 m2 i k.č.br…. u naravi kuća površine od 202 m2 i dvor površine od 186 m2, sve Z.U…., K.O.V. te se nalaže Odjelu za zemljišne knjige Općinskog suda u S. izvršiti upis  prava vlasništva na ime tužene - protutužiteljice na nekretninama označenim kao k.č.br…. u naravi pašnjak površine od 218 m2, k.č.br…. u naravi put površine od 107 m2, k.č.br…., u naravi pašnjak površine od 301 m2, k.č.br…. u naravi pašnjak površine od 186 m2 i k.č.br…. u naravi kuća površine od 202 m2 i dvor površine od 186 m2, sve Z.U…., K.O.V. uz brisanje sa imena tužitelja - protutuženika.'

 

              IV. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka."

 

              Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj-protutuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se pobijana presude preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka sastava žalbe podredno da se pobijana presuda  ukine i vrati prvostupanjskom  sudu na ponovno suđenje.

 

              Tuženica-protutužiteljica podnijela je pravovremenu žalbu protiv dijela navedene presude i to u dijelu pod točkom II. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a predlažući da se u pobijanom dijelu presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka tuženici-protutužiteljici.

 

              U odgovoru na žalbu tužitelj-protutuženik osporava žalbene navode tuženice-protutužiteljice i predlaže da se žalba odbaci kao nepravovremena podredno da se odbije kao neosnovana.

 

              Žalba tužitelja-protutuženika nije osnovana glede glavne stvari dok je djelomično osnovana glede točaka II. i IV. izreke, dok je žalba tuženice – protutužiteljice osnovana.

 

              Predmet ovog postupka po glavnom tužbenom zahtjevu tužitelja je utvrđenje da je Kupoprodajni ugovor od 15. listopada 1999. ništav i da ne proizvodi nikakve pravne učinke te zahtjev da je uknjižba prava vlasništva  predmetne nekretnine pravno nevaljana kao i da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje u odnosu na nekretninu koja je predmet ugovora, a kakvo je stanje bilo prije zaključenja navedenog ugovora, a podredni tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren je na isplatu 200.000,00 kn koji iznos tužitelj potražuje kao naknadu tržišne vrijednosti u odnosu na kat. čest. zem. … k.o. V..

 

              Predmet postupka je i zahtjev tuženice protutužiteljice kojim traži utvrđenje da je vlasnica predmetne nekretnine te da se izvrši upis prava vlasništva iste na njezino ime uz brisanje sa imena tužitelja.

 

              Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja-protutuženika i tuženice- protutužiteljice u dijelu pod točkama I., II. i IV: izreke, kao i po službenoj dužnosti , u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj  drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koji povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povredu iz članka 354. stavak 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženica- protutužiteljica jer suprotno njezinim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev te nije počinio ni povredu iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a.

 

              Na žalbu tužitelja – protutuženika

 

              Prvostupanjski sud je u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je Kupoprodajni ugovor od 15. listopada 1999. ništav i ne proizvodi  nikakve pravne učinke utvrdio da tužitelj nije dao suglasnost  za prodaju zemljišta, te da punomoć koju je navodno izdao tužitelj N. Š. nikada nije bila ovjerena kod nadležnog Suda u B., te da je u postupku zaključenja ugovora dana na uvid izbjeglička legitimacija treće osobe, što ukazuje da tužitelj nije sudjelovao u prodaji zemljišta. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da se uopće ne radi o sklopljenom ugovoru, a slijedom čega taj isti ugovor i ne može biti ništav, već je nepostojeći i bez ikakvih pravnih učinaka, te je odbio tužbeni zahtjev. Prvostuapnjski sud utvrdivši da je tuženica-protutužiteljica pravo vlasništva na zemljištu koje je predmet kupoprodajnog ugovora stekla građenjem odbio je zahtjev tužitelj kojim traži da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje u odnosu na nekretninu koja je bila predmet ugovora.

 

              Za svoja činjenična utvrđenja prvostupanjski sud je iznio valjane i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja-protutuženika pa te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

              S obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio glavni tužbeni  zahtjev tužitelja-protutuženika. Kako  tužitelj nije dao suglasnost za prodaju zemljišta te nije sudjelovao u prodaji zemljišta proizlazi da je Kupoprodajni ugovor od 15. listopada 1999. pravno nepostojeći pravni posao bez ikakvih pravnih učinaka. Kako je tuženica-protutužiteljica nekretnine koje su predmet ugovora stekla građenjem proizlazi da zbiljsko stanje odgovara  zemljišnoknjižnom, pa je zahtjev tužitelja-protutuženika za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja neosnovan.

 

              Stoga je trebalo na temelju članka 368. stavak 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja protutuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika.

 

              Na žalbu tuženice-protutužiteljice

 

              Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II izreke, utvrđeno je da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, međutim osnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              Prvostupanjski sud je u odnosu na podredni tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika za isplatu iznosa od 200.000,00 kn koji iznos tužitelj potražuje kao naknadu tržišne vrijednosti u odnosu na kat. čest.zem. … k.o. V., utvrdio da je tuženica bila uvjerena da gradi na svojoj nekretnini te se može tretirati kao pošteni graditelj, a da je izostalo jasno i nedvojbeno protivljenje tužitelja toj tvrdnji, koje protivljenje je trebalo biti dano bez odgode nakon što je tužitelj kao vlasnik saznao za tu činjenicu pa stoga zaključuje da mu pripada pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta sukladno članku 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV). Obzirom da je rješenjem Porezne uprave od 3. studenog 1999. utvrđena osnovica poreza na promet nekretnine koja je predmet Kupoprodajnog ugovora u iznosu od  222.300,00 kn što čini tržišnu vrijednost nekretnine u trenutku stjecanja, a s obzirom da tužitelj potražuje iznos od 200.000,00 kn prvostupanjski sud je usvojio podredni tužbeni zahtjev i tužitelju protutuženiku dosudio zatraženi iznos.

 

              Takav zaključak prvostupanjskog suda nije prihvatljiv.

 

              Prvostupanjski sud je zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je tržišnu vrijednost zemljišta utvrdio u trenutku stjecanja umjesto u trenutku presuđenja, a ujedno je prvostupanjski sud tržišnu vrijednost utvrdio na temelju Rješenja porezne uprave od 3. studenog  1999. kojim je utvrđena osnovica poreza na cijeloj nekretnini iz Ugovora, a to je čest. zem. … z.u…. k.o. V., koja je kasnije cijepana u podčestice zemlje 3928/4/40/41/42/43, a tužitelj – protutuženik potražuje naknadu tržišne vrijednosti u odnosu na kat. čest. zem…. k.o. V..

 

              Budući je prvostupanjski sud propustio raspraviti i utvrditi činjenično stanje koje je važno za podredni tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u toč. II. izreke i u tom dijelu predmet vratiti prvostuapnjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              U ponovnom postupku prvostupanjski će sud voditi računa o primjedbama ovog suda, raspraviti i utvrditi činjenično stanje koje se odnosi na utvrđenje tržišne vrijednosti u odnosu na čest. zem. … k.o. V., pa će nakon toga ponovno odlučiti o podrednom tužbenom zahtjevu tužitelja- protutuženika.

 

              Što se tiče odluke o parničnom trošku u tom dijelu (točka IV. izreke) valjalo je  uvažiti žalbu tužitelja – protutuženika i tuženice – protutužiteljice i ukinuti odluku o troškovima postupka s obzirom da se za sada ne može ocijeniti ukupan uspjeh stranaka u parnici.

 

Dubrovnik, 12. rujna 2018.