Broj: Gž-1645/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Tihane Pivac kao predsjednice vijeća, Marka Pribisalića kao sudca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja I. C. pok. A. iz S., kojeg zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u H., protiv tuženika C. d.o.o. S., kojeg zastupa punomoćnica R. P. I., odvjetnica u S., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne služba u Starom Gradu poslovni broj 81P-3775/15 od 23. prosinca 2015., u sjednici vijeća  održanoj 19. rujna 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne služba u Starom Gradu, poslovni broj 81P-3775/15 od 23. prosinca 2015.

 

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev te je odlučeno kako slijedi:

 

" Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 3203 k.o. V., stoga je ovlašten tužitelj po pravomoćnosti ove presude ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime u cijelosti, na nekretnini označenoj kao čest. zem. 3203 k.o. V., uz prethodni izbris istog prava sa imena tuženika, te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 50.075,00 kn, sve u roku od 15 dana."

 

Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pobijajući presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 3203 KO V. i zahtjev na ovlaštenje na uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na tužiteljevo ime.

 

U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

 

- kako je predmetna nekretnina označena kao čest. zem. 3203 upisana u zemljišnoj knjizi za KO V. u ZU 1631 te da je pravo vlasništva te nekretnine upisano na tvrtku tuženika C. d.o.o. S. za cijelo,

 

- kako je pregledom zemljišne knjige, zemljišno knjižnih spisa i isprava utvrđeno da su nekretnine čest. zem.3202, čest. zem. 3203 i čest. zem. 3205 KO V. do 1928. godine bile upisane u ZU 445 KO V., da su te godine upisane u ZU 896 tijelo 12 KO V., kako je čest. zem. 3202 imala površinu 2030 m2, čest. zem. 3203 površinu od 345 m2, a čest. zem. 3205 površinu od 5496 m2, te da su bile upisane na ime M. C. pok. I. za cijelo,

 

- kako se stanje u zemljišnim knjigama mijenjalo i to temeljem prijavnog lista od 12. ožujka 1983. zaprimljenog pod brojem Z-345/84, na način što su od navedenih nekretnina formirane čest. zem. 3202 površine 3935 m2 te čest. zem. 3203 površine 3936 m2, sve KO V., s tim što je čest. zem. 3205 KO V. u cijelosti brisana i poništena radi pripajanja prethodno navedenim nekretninama,

 

- kako je pregledom prerisa katastarskog plana u mjerilu 1:2880 koji je priložen spomenutom prijavnom listu utvrđeno da je sadašnja čest. zem. 3203 KO V., a za koju je kao posjednik naveden A. C. pok. A., ranije bila u pretežitom dijelu čest. zem. 3205 KO V., dok je sadašnja čest. zem. 3202 KO V. nastala od negdašnje čest. zem. 3202 u cijelosti, čest. zem. 3203 u cijelosti te također od manjeg dijela čest. zem. 3205 KO V.,

 

- kako je temeljem presude zbog izostanka prvostupanjskog suda poslovni broj P 330/95 od 17. ožujka 1997. I. C. pok. Ive uknjižen kao vlasnik u cijelosti između ostalih nekretnina i na čest. zem. 3202 i 3203 KO V.,  nasljednici sada pokojnog I. C. da su prema rješenju o nasljeđivanju broj O-196/98, bili I. F. C. pok. I. i V. V. S. C., a koji su dostavili u spis izjavu zaprimljenu pod brojem Z-1762/03 kojom ovlašćuju V. V. na uknjižbu prava vlasništva u određenom suvlasničkom dijelu, između ostalog i na spornim nekretninama te da je nakon provedbe tog prijedloga, pravo vlasništva bilo upisano na ime V. V. S. C. za ¼ dijela, I. F. C. pok. I. za ¼ dijela i V. V. rođ. C. pok. I. za 2/4 dijela prava vlasništva,

 

- kako je tuženik dana 21. studenoga 2003. kao preddruštvo, sklopio Ugovor o prodaji, s prodavateljima V. V., V. V. S. C. i I. F. C., koji su u tom trenutku bili upisani kao vlasnici sporne nekretnine u zemljišnim knjigama, bez ikakvih upisanih drugih tereta ili zabilježbe,

 

- kako je upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na ime tuženika izvršen pod poslovnim brojem Z-1360/04, s tim što je kod prvostupanjskog suda dana 25. studenoga 2003. zaprimljen prijedlog za uknjižbu predlagatelja C. d.o.o. protiv predloženika V. V., V. V. S. C. i I. F. C. temeljem Ugovora o kupoprodaji od 21. studenoga 2003. i da je uz prijedlog dostavljen predmetni Ugovor koji je sklopljen između prodavatelja V. V., V. V. S. C. i I. F. C., s jedne strane te  L. B., F. F. i Ž. D. P., s druge strane, u ime i za račun C. d.o.o. kao preddruštva,

 

- kako je navedeni Ugovor potpisan od strane prodavatelja, odnosno punomoćnika te od strane navedenih osoba u ime i za račun preddruštva C. d.o.o., međutim da nisu bili ovjereni potpisi stranaka, da je sud rješenjem broj Z-1788/03 od 28.studenoga 2003. odbio prijedlog u cijelosti, ali da je Županijski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Gž-700/04 od 9. srpnja 2004. ukinuo navedeno rješenje od 28. studenoga 2003. i predmet vratio na ponovno odlučivanje, kao i da je u tom predmetu 30. kolovoza 2004. zaprimljen prijedlog predlagatelja C. d.o.o. uz koji prijedlog je dostavljen izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu, kao dokaz da je u međuvremenu predlagatelj registriran u sudskom registru rješenjem od 12. prosinca 2003. te je dostavljen navedeni Ugovor o prodaji od 21. studenoga 2003., koji je sada ovjeren od javnog bilježnika dana 21. srpnja 2004., s tim što je dostavljen novi Ugovor o prodaji od 21. studenoga 2003., istog sadržaja i u odnosu na iste nekretnine, sklopljen između prodavatelja V. V. pok. I., V. V. S. C. ud. I. i I. F. C. pok. I. i društva C. d.o.o., a na kojem su ovjereni potpisi stranaka kod javnog bilježnika dana 21. srpnja 2004.,

 

- kako je zemljišnoknjižni sud 2. prosinca 2005., pod poslovnim brojem Z-1360/04, donio rješenje kojim se udovoljava prijedlogu te je tuženik uknjižen kao vlasnik sporne nekretnine,

 

- kako je 26. studenoga 2003. zaprimljen prijedlog I. C. pok. A., a po kojem je, na temelju tužbe poslovni broj P-16/86, upisana zabilježba spora na čest. zem. 3203 KO V., da je pod brojem Z-1808/03 dana 28. studenog 2003. na temelju tužbe tužitelja I. C. pok. A. protiv tuženika V. V. S. C., I. F. C. i V. V. broj P-494/03 upisana zabilježba spora na čest. zem. 3203 KO V., kao i da je nakon uknjižbe prava vlasništva na ime tuženika, pod brojem Z-424/09 dana 10. ožujka 2009., na temelju tužbe broj 2 P-660/08 od 7. studenoga 2008. upisana zabilježba spora na čest. zem. 3203 KO V. predlagatelja I. C. protiv C. d.o.o. S.,

 

- kako je uvidom u spis broj Z-549/05 utvrđeno da je dana 8. travnja 2005. zaprimljeno rješenje istog suda broj Ovr-513/04 od 31.ožujka 2005. kojim rješenjem se po prijedlogu predlagatelja osiguranja I. C. pok. A. zabranjuje protivniku osiguranja I. C. pok. I. otuđenje i opterećenje čest. zem. 3203 ZU 1631 KO V., da je sud rješenjem broj Z-549/05 odbio prijedlog za zabilježbu privremene mjere u zemljišnim knjigama protiv kojeg prijedloga je I. C. pok. A. podnio žalbu koja je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gžp-127/10 od 22.veljače 2010. odbijena kao neosnovana, 

 

- kako iz spisa prvostupanjskog suda poslovni broj P-462/06 (ranije broj 16/86) proizlazi da je u tom predmetu I. C. pok. A., tužitelj u ovom postupku, podnio tužbu protiv više tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na čest. zem. 3203 KO V., tom predmetu da je pripojen radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja predmet broj P-255/90 koji se vodio po tužbi prof. dr. A. C. i T. C. pok. J. protiv istih tuženika radi utvrđenja prava vlasništva u odnosu na susjednu čest. zem. 3202 KO V., da je tužitelj u tom predmetu uz tužbu priložio težačku pogodbu J. 30. septembra 1894." potpisanu od strane I. C. pok. J., A. C. pok. T. te dvojice svjedoka, a kojom I. C. pok. J. daje na težačku obradu A. C. pok. M. T. iz S. više nekretnina, pored ostalih i čest. zem. 3205 naziva B., upisanu u z.ul. 445 KO V., da je pogodbom težak A. C. pok. M. T. obvezan na zemljištu nasaditi vinograd u roku od 3 godine, tj. do proljeća 1900. godine, a stranke su ugovorile i obvezu težaka vlasniku zemljišta davati trećinu plodova od loze i od drugih stabala,

 

- kako nije sporno da je A. C. pok. M. T. bio tužiteljev djed, da ga je naslijedio tužiteljev otac A. C. u pogledu predmetne nekretnine, kojeg je naslijedio tužitelj, kao i da su u skladu s obiteljskim dogovorom, prednik tužitelja s jedne strane te s druge strane dr. A. C. i T. C., oboje pok. J., zatražili i ishodili izradu prijavnog lista Ureda za katastar od 12. ožujka 1973. pod brojem Z-345/84, a u kojem se izričito navodi kako je prednik tužitelja A. C. pok. A. bio posjednik u cijelosti novoformirane čest. zem. 3203 KO V.,

 

- kako je iz zemljišne knjige razvidno da je pod stavkom 8 u vlasničkom listu zabilježena agrarna prijava na ime tužiteljevog oca A. C. pok. A. zv. M. iz S. pod br. Agr. … i to 10. veljače 1932., a kojom navedeni traži vlasništvo u cijelosti čest. zem. 3205, kao dio tijela 12 i da je 10. travnja 1937. ta agrarna prijava brisana uslijed zaključka pod br. Agr. 7368/31 od 03. travnja 1937.,

 

- kako navedena agrarna odluka nije priložena spisu, ali da je uvidom u spis broj 2 P- 462/06 i presudu broj P-16/86 od 22. travnja 1991., utvrđeno kako je spisu priložena fotokopija agrarnog upisnika od 1931. godine iz koje je razvidno da je zavedena agrarna prijava težaka A. C. pok. A. zv. M., protiv M. C. pok. I. pod br. Agr. … koja je prikazana 3. ožujka 1931.,  pod rubrikom "dan rasprave" naveden je datum 17. srpnja 1936., a pod rubrikom "uspjeh",  nalaze se dvije podrubrike i to" sporna presuda" i "drugi", da je pod rubrikom "drugi" navedeno kako je presuda ustegnuta dana 16. srpnja 1936., a iz rubrike "opaske" proizlazi kako je 18. kolovoza 1936. podnesena žalba, da su spisi vraćeni 15. veljače 1937., da žalba nije uvažena te  je spis stavljen "ad acta",

 

- kako iz navedenih podataka nije moguće zaključiti da bi agrarni postupak bio okončan u korist vlasnika te da bi bila odbijena agrarna prijava, a kako je i neprijeporno agrarni obrađivač odnosno njegov slijednik ostao u posjedu spornih nekretnina,

 

- kako je u postupku, pored ostalog, izveden dokaz očevidom na predmetnoj nekretnini 31. listopada 2013. uz sudjelovanje sudskog vještaka mjeritelja P. G., da je očevidom utvrđeno kako je posjed spornog zemljišta definiran sa svih strana i utvrđeno postojanje 4-5 buseva stare lavande, a u preostalom dijelu da je zemljište obraslo niskom makijom i ružmarinom te pokojim borom,

 

- kako iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je po pričanju oca poznato da je na zemljištu bilo vinove loze, a kasnije da se brao ružmarin, da je još u njegovu djetinjstvu u jednom dijelu bila stara vinova loza do Drugoga svjetskog rata, a na drugom dijelu zemljišta da je bila šuma s ružmarinom kojeg da je on redovito žnjeo svake četiri godine,

 

- kako je agrarni odnos postojao u odnosu na nekretninu čest. zem. 3205 KO V., da je predmeta čest. zem. 3203 KO V. nastala u postupku cijepanja u katastarskom operatu u cijelosti od čest. zem. 3205 KO V. i da za postojanje i razrješenje agrarnog odnosa nema značaja naknadno provedena parcelacija temeljem koje je čest. zem. 3205 KO V. cijepana te poništena i pripojena drugim parcelama,

 

- kako iz iskaza svjedoka I. F. C., V. V. C. ud. I., te M. V. C. proizlazi da su u svemu postupali u dobroj vjeri, s tim što svjedok I. F. C. navodi kako su njihovi odvjetnici tada pregledali sve dokumente i utvrdili da je "sve u redu" i da nema nikakvih zapreka sklapanju ugovora o prodaji, a njih da je zastupao odvjetnički ured P., u trenutku sklapanja ugovora da je vidio vlasnički list gdje nije bilo nikakve zabilježbe,

 

- kako svjedokinja V. V. C. u svom iskazu navodi da se u postupak prodaje uključila u završnoj fazi, kako je sve "vodio" njezin sin I. F. i nećakinja M. B., da joj nije bilo poznato kako se pred sudom vodi postupak po tužbi tužitelja I. C. pok. A. radi utvrđenja prava vlasništva na spornoj nekretnini, a svjedokinja M. V. C. navodi kako je kod kupoprodaje zastupala svoju majku V. V., da je odvjetnik V. K. u ime njezine majke u parničnom postupku napisao samo jedan podnesak, odgovor na tužbu, da su znali kako je tužitelj zajedno sa svojim rođakom vodio više sporova, kako su imali više pokušaja da se utvrdi njihovo vlasništvo temeljem agrara, kako su podnijeli agrarnu prijavu, ali da je njihov zahtjev bio odbijen i da je bila uvjerena kako su svi sporovi gotovi, a na zemljištu nije bilo nikakvih tragova obrade u trenutku kada su kupcu pokazivali nekretninu,

 

- kako je navedena svjedokinja na izričit upit je li joj bilo poznato da su tužitelj i njegov rođak  vodili postupak radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine navela da joj je to poznato i da je njezinu majku i brata zastupao V. P., ali da su bili uvjereni da je postupak završen,

 

- kako je uvidom u spis predmeta poslovni broj 2 P-462/06 (ranije broj P-16/86) utvrđeno da su tom postupku između ostalih osoba na strani tuženika sudjelovali i prednik prodavatelja I. C. te V. V., a nakon smrti I. C. u postupku da su sudjelovali i preostali prodavatelji nekretnine, I. F. C. i V. V. S. C., da je u tom predmetu sud 22. travnja 1991. pod brojem P-16/86 donio presudu kojom je utvrdio da je tužitelj I. C. pok. A. slijedom svojih prednika stekao u vlasništvo po osnovi razrješenja agrarnih odnosa čest. zem. 3203 KO V., ali predmet nije pravomoćno okončan,

 

- kako je zakonski zastupnik tuženika Ž. D. P. u iskazu naveo da je na spornom zemljištu bio 2002. i 2003. godine, prije sklapanja ugovora, da zemljište nije bilo obrađeno, kako se radilo o šikari i da ništa nije ukazivalo na obradu, prije sklapanja ugovora 2003. godine da su na zemljištu bili zajedno s prodavateljima, s odvjetnicom I. i s geometrom, kako su razgovarali s vlasnicima koji su potvrdili kako je zemlja njihova, da su provjerili stanje u zemljišnoknjižnom odjelu te dobili vlasnički list iz kojeg je bilo vidljivo da zemljište nije opterećeno nikakvim teretima te da su nakon konzultacija s odvjetnikom sklopili ugovor u dobroj vjeri, isplatili kupoprodajnu cijenu i platili porez na promet, kao i da su nakon toga od odvjetnika saznali kako postoji tužba i da neki ljudi "pretendiraju" na zemljište.

 

Imajući u vidu navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je smatrao kako iz izvedenih dokaza, navedene Težačke pogodbe i iskaza svjedoka koji su saslušani u predmetu broj 2 P- 462/06, proizlazi da je tužiteljev prednik stekao pravo vlasništva jer je predmetna nekretnina u ranijem razdoblju obrađivana, da je predstavljala vinograd, a kasnije su na njoj zasađeni lavanda i ružmarin pa da, sukladno praksi agrarnih sudova, nije bilo zapreke pristupiti razrješenju agrarnih odnosa i u odnosu na one nekretnine koje nisu bile obradive u cijelosti, ako je neobradivi dio služio za potrebe poljoprivrednih gospodarstava te da se smatralo kako nije protivno duhu i intenciji agrarnog zakona ako se i takvo zemljište, koje nije obrađeno u cijelosti, dosudi agrarnom obrađivaču. Osim toga, sud je zaključio i kako je nepobitno postojao agrarni odnos na toj nekretnini pa ako taj odnos nije razriješen temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa, da je u svakom slučaju razriješen primjenom Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ("Narodne novine", broj 138/46 i 111/47, dalje: Zakon o ukidanju agrarnih odnosa) prema kojemu je obrađivač zajedno s članovima svoje obitelji stjecao vlasništvo zemljišta izvorno po sili Zakona, kao i da nije odlučno postojanje odluke nadležne agrarne komisije.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je smatrao i kako kupci nisu dužni utvrđivati izvanknjižno stanje, ali i da nije dovoljno izvršiti samo uvid u zemljišnoknjižni izvadak, da su u konkretnom slučaju provjeru za tuženika kao kupca vršili odvjetnici koji su mogli provjeriti vodi li se postupak u odnosu na spornu nekretninu, ovo tim prije što prodavatelji nisu bili u dobroj vjeri, jer su sudjelovali u parničnom postupku koji se vodio po tužbi tužitelja I. C. i znali da se postupak vodi baš u odnosu na spornu nekretninu, da je za pretpostaviti kako je ta činjenica morala biti poznata i tuženikovim punomoćnicima kao stručnim osobama koje su tu činjenicu trebali provjeriti. U tom pogledu je prvostupanjski sud posebno cijenio činjenicu što je predmetni Ugovor predan na uknjižbu, iako nije sadržavao ovjeru potpisa stranaka, a kako bi se sačuvao red prvenstva, da su neposredno nakon predaje na uknjižbu tog neovjerenog Ugovora izvršene dvije zabilježbe spora po prijedlogu tužitelja, da su nakon toga kupci bili upoznati s vođenjem parničnih postupaka radi utvrđenja prava vlasništva i unatoč tomu nisu čekali ishod tih postupaka, nego su nakon upisa tuženika u sudski registar ovjerili potpise na ugovoru i ishodili uknjižbu prava vlasništva pa da ni prodavatelji, a niti kupac nisu postupali u dobroj vjeri jer kupac nije upotrijebio redovitu i uobičajenu dužnu pažnju koju kod takvog pravnog posla treba imati, a kojom bi mogao utvrditi nevaljalost zemljišnoknjižnog upisa njihovih pravnih prednika, prodavatelja. Stoga je prvostupanjski sud smatrao kako na strani kupca postoji nedostatak dobre vjere pa da se tuženik ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige te je tužbeni zahtjev prihvaćen.

 

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženikova žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, tako da se zakonitost i pravilnost pobijane presude može ispitati.

 

Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i ta činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju te ih kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Sukladno odredbi članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

Člankom 123. ZVDSP-a propisano je slijedeće:

 

"(1) Stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.

 

(2) Brisanje upisa iz stavka 1. ovoga članka može se zahtijevati zbog neistinitosti (nevaljanosti) prednikova upisa tužbom za brisanje dok ne proteknu tri godine od kad je bio zatražen prednikov upis; ali onaj tko je o neistinitom prednikovu upisu bio uredno obaviješten, može zbog neistinitosti prednikova upisa zahtijevati brisanje upisa samo ako je u roku za žalbu zatražio zabilježbu da je taj upis sporan i odmah, a najkasnije u roku od 60 dana od isteka roka za žalbu, podnio tužbu protiv onih koji su osporenim upisom stekli pravo ili su na temelju njega ishodili daljnje upise u zemljišnu knjigu."

 

Prije svega valja navesti kako je prvostupanjski sud u bitnom pravilno smatrao da se u konkretnom slučaju ne radi o tužbi u smislu članka 123. stavak 2. ZVDSP-a, niti o brisovnoj tužbi u smislu odredaba Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13, 60/13 i 108/17, dalje: ZZK) jer tužitelj, a niti njegov pravni prednik nisu bili upisani u zemljišnim knjigama kao nositelji knjižnog prava pa stoga nisu ovlašteni na podnošenje brisovne tužbe, ali i da je tužitelj kao izvanknjižni vlasnik ovlašten podnijeti tužbu na utvrđenje prava vlasništva u odnosu na tuženika kao knjižnog vlasnika. Pritom valja dodati i kako se, prema stajalištu ovog suda, brisanje upisa prema članku 123. stavak 2. ZVDSP-a odnosi se na stjecatelja koji je postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekao nekretninu, a što ovdje nije slučaj.

 

S obzirom na rezultate dokaznog postupka, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je predmetna nekretnina u ranijem razdoblju (do Drugog svjetskog rata) obrađivana kao vinograd, a kasnije su na njoj zasađeni lavanda i ružmarin te da je postojao agrarni odnos na toj nekretnini i kako je taj agrarni odnos razriješen primjenom spomenutog Zakona o ukidanju agrarnih pa i da u tom smislu nije odlučno postojanje odluke nadležne agrarne komisije.

 

Naime, prema odredbama članka 1. i 3. spomenutog Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja, ukidaju svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na navedenim područjima Republike Hrvatske i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, s tim što pod odredbe tog zakona dolaze i livade, pašnjaci i strane koje su bile dane na uživanje povodom osnivanja težačkih odnosa i s posjedom obrađivača čine jednu gospodarsku cjelinu, a predmetne nekretnine su nedvojbeno činile jedinstvenu gospodarsku cjelinu kao zemljište koje je koristio tužiteljev prednik, kako to utvrđuje i sud prvog stupnja.

 

Očitujući se o žalbenim navodima valja istaći kako žalitelj osporava činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, opširno iznosi svoju ocjenu utvrđenih činjenica te ističe da bi prvostupanjski sud pogrješno primijenio odredbe materijalnog prava, ali gubi iz vida da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice sukladno članku 8. ZPP-a te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio naprijed navedene zakonske odredbe.

 

Žalitelj ukazuje na sadržaj navedene Težačke pogodbe ističući kako je zemlja dana na obradu dok "traje jedno lozje", ali prema shvaćanju ovog suda, upravo takva ugovorna odredba, uz činjenicu posjedovanja zemljišta od strane obrađivača i u duljem razdoblju, odnosno nakon prestanka obrađivanja vinograda, upućuje na zaključak o postojanju agrarnog odnosa feudalnog karaktera u smislu spomenutog Zakona o ukidanju agrarnih odnosa. Dakle, tužiteljev prednik je po sili zakona stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine pa nisu odlučni niti žalbeni navodi koji se odnose na to da tužiteljev otac nije ishodio agrarnu odluku u navedenom postupku broj Agr …

 

Osim toga, prvostupanjski sud je pravilno zaključio i kako se tuženik ne može s uspjehom pozivati na to da bi stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, jer tuženik nije upotrijebio redovitu i uobičajenu dužnu pažnju prilikom sklapanja predmetnog Ugovora, a kojom bi mogao utvrditi nevaljalost zemljišnoknjižnog upisa na ime prodavatelja nekretnine. Naime, prvostupanjski sud je pravilno cijenio činjenicu što je predmetni Ugovor predan na uknjižbu istog dana kada je i sklopljen, iako nije sadržavao ovjeru potpisa stranaka, očito kako bi se sačuvao red prvenstva, kao i da su neposredno nakon predaje na uknjižbu tog neovjerenog Ugovora u zemljišnoj knjizi izvršene dvije zabilježbe spora po prijedlogu tužitelja.

 

Tuženik u žalbi izrijekom navodi kako je Ugovor sklopljen dana 21. studenoga 2003. i da je istog tog dana Ugovor predao pošti preporučeno radi dostave zemljišnoknjižnom sudu radi uknjižbe prava vlasništva, kao i da je zemljišnoknjižni sud Ugovor zaprimio 25. studenoga 2003. Dovodeći u svezu činjenicu što je Ugovor istog dana kada je sklopljen i predan pošti radi dostave zemljišnoknjižnom sudu (iako je dan predaje zemljišnoknjižnom sudu odlučan u smislu članka 45. ZZK-a) te kako taj Ugovor nije sadržavao ovjeru potpisa prodavatelja, kao i cijeneći činjenicu što je Ugovor kod suda zaprimljen dana 25. studenoga 2003., a već sljedećeg dana 26. studenoga 2003. je zaprimljen prijedlog I. C. pok. A. temeljem kojeg je, na temelju tužbe poslovni broj P-16/86, upisana zabilježba spora na predmetnoj čest. zem. 3203. KO V., kao i cijeneći da su prodavatelji znali za vođenje postupka u pogledu prava vlasništva prodane nekretnine, potpuno je jasno kako se radi o vremenski vrlo kratkom razdoblju koje upućuje na žurno postupanje tuženika i ukazuje na tuženikovo saznanje da treća osoba polaže pravo na tu nekretninu. Pritom je potrebno imati na umu i kako su za tuženika radnje poduzimali odvjetnici kojima su poznati propisi koji se odnose na upise u zemljišnoj knjizi, kao i da je tek naknadno sačinjen novi Ugovor na kojem su ovjereni potpisi prodavatelja dana 21. srpnja 2004., što također potvrđuje ovakav zaključak o razlozima žurnog postupanja radi predaje predmetnog Ugovora sudu.

 

Dakle, iako u načelu tuženik ne bi bio u obvezi provjeravati izvanknjižno stanje na predmetnoj nekretnini, sve konkretne okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud upućuju na zaključak kako tuženik nije upotrijebio redovitu i uobičajenu dužnu pažnju prilikom sklapanja predmetnog Ugovora jer je znao ili mogao znati da treća osoba ističe pravo na tu nekretninu. (Sličan stav u pogledu provjeravanja izvanknjižnog stanja zauzeo je i Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci Broj:U-III-2643/2005 od 16. siječnja 2008.).

 

Tuženik neosnovano u žalbi ukazuje na zakonske odredbe koje se odnose na postojanje uvjeta za predbilježbu prava vlasništva jer podnošenje ugovora sudu radi predbilježbe vlasništva i možebitna predbilježba tog prava na ime tuženika ne utječe na navedene zaključke kako tuženik nije upotrijebio redovitu i uobičajenu dužnu pažnju prilikom sklapanja predmetnog Ugovora, a kojom bi mogao utvrditi nevaljalost zemljišnoknjižnog upisa na ime prodavatelja nekretnine, odnosno na zaključak da je tuženik u trenutku sklapanja ugovora znao ili mogao znati kako tužitelj ističe pravo na tu nekretninu.

 

Dakle, iz svega navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio.

 

Zbog navedenog trebalo je, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15, dalje OT).

 

Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a, jer tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

 

Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

 

U Splitu 19. rujna 2018.