Broj: Gž-773/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. d.o.o., M. OIB:… kao punomoćnik zastupa I. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, distribucijsko područje …, OIB:, te umješača na strani tuženika H. M. d.d., M., OIB:…, radi činidbe i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj broj P-1135/15 od 7. lipnja 2016., u sjednici održanoj 19. rujna 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj broj P-1135/15 od 7. lipnja 2016.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

              " I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

             

              „1. Tuženi HRP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, dužan je ukloniti trafostanicu i to TS G. 0,40 kV širine 3,93 m i dužine 6,02 m u površini od 24 m2, položena u jugoistočnom dijelu prizemlja zgrade položene u U. Z. M. točnije dio kat. zem. …, K.O. M. –M. (novi premjer) odnosno cijela zk. čest. zgr. …, K.O. M. –M. označena na skici mjerenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju N. B. od 22. Kolovoza 2011. godine, a koja je sastavni dio ove presude, slovima: C-D-E-G-C pri čemu je predmetna trafostanica položena u jugoistočnom dijelu prizemlja zgrade zk oznake čest. zgr. … K.O. M. –M., zk. ul…., K.O. M. –M. u kojoj je položen restoran (sjevernije od trafostanice) i trgovina „dm“ (zapadnije od trafostanice) dok je ulaz u trafostanicu položen istočnije sa ulice kralja Z. m., to sve označeno na skici mjerenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju N. B. od 22. 08. 2011. godine, a koja je sastavni dio ove presude, slovima C-D-E-G-C, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik je dužan tužitelju na ime naknade za korištenje predmetne nekretnine isplatiti iznos od 705.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose od 5.000,00 kn dospijevajući prvog dana u mjesecu za tekući mjesec teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate i to sukladno ZOO i Zakonu o zateznim kamatama za pojedine mjese4čne iznose dospjele do 31. 12. 2007. godine, a od 01. 08. 2008. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak uzrokovan ovom parnicom sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena teče od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

              Protiv navedene presude žali se tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ista ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. istog Zakona.

 

              Posebno, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati jer razlozi koji su navedeni o odlučnim činjenicama  u obrazloženju prvostupanjske presude, a na kojima je zasnovana pobijana odluka, nisu nejasni, a utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni su na raspravnom gradivu, a ujedno nije prekoračen tužbeni zahtjev, a nije  počinjena bitna povreda na koju ukazuje tužitelj iz članka 354. stavak 2. toč. 11. i 12. ZPP-a. Neutemeljeno tužitelj ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 7. i 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na činjenicama i dokazima o kojima je strankama dana mogućnost izjašnjavanja, a o tome  koje će činjenice uzeti kao dokazne odlučio je prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog  dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženika obveže da ukloni  trafostanicu i to TS G. 0,40 KV širine 3,93 m i dužine 6,02 m u površini od 24 m2, a koja se nalazi  u jugoistočnom dijelu prizemlja zgrade položene u U. K. Z. M. točnije dio kat. zem. … k.o. M. –M. (novi premjer) odnosno cijela zk. čest. zgr. … k.o. M. –M. kako je  označeno na skici mjerenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju N. B. od  22. kolovoza 2011., a koja je sastavni dio  presude te da se obveže tuženika  da tužitelju na ime naknade za korištenje predmetne nekretnine isplati iznos od 705.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

 

              Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka (uvida u priloženu dokumentaciju i imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka) utvrdio da tuženik upravlja trafostanicom od njene izgradnje, a najkasnije od 1966-1967 godine od kada se predmetna  trafostanica vodi u popisu osnovnih  sredstava tuženika, kao i da od tada bez naknade koristi dio zgrade i na kojoj  je tada pravo korištenja pripadalo predniku tužitelja a koja zgrada je sada u suvlasništvu tužitelja za 1/3 dijela dok je čest. zem. … k.o. M. M. upisana sada kao vlasništvo tužitelja za  cijelo. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je upravo tuženik vlasnik trafostanice i da se dio zgrade gdje je ona smještena ne koristi  bez pravnog temelja već da ju je bez plaćanja naknade tuženik koristio uz izričitu ili makar prešutnu suglasnost  prednika tužitelja, čime je stekao pravo služnosti korištenja dijela predmetnih nekretnina označenih pod toč. I tužbenog zahtjeva odnosno dijela nekretnine označene kao čest. zem. … k.o. M. –M. i zk. čest. zgr. … k.o. M. –M. kao nepravilnu služnost odnosno stvarnu služnost ustanovljenu u korist osobe – pravno pravilo iz Paragrafa 479. OGZ-a, a sada članak 189. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV). Imajući u vidu navedeno prvostupanjski sud je zaključio i da tužitelju ne pripada pravo od tuženika zahtijevati isplatu naknade štete za korištenje predmetne nekretnine, te je tužbeni  zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan.

 

              Odredbom Paragrafa 479. Općeg građanskog zakonika propisano je da i služnosti koje su po sebi služnosti zemljišne, mogu se dati samoj osobi (nepravilna služnost).

 

              Člankom 189. stavak 1. ZV-a propisano je  da služnosti koja je po svojoj naravi stvarna može se osnovati na poslužnoj nekretnini i u korist određene osobe (nepravilna služnost).

             

              Imajući u vidu sve rezultate provedenog dokaznog postupka, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik upravlja trafostanicom od njezine izgradnje (1966.-1967.) da u tu svrhu bez naknade koristi dio čest. zem. … (nova izmjera) odnosno zk. čest. zgr. … k.o. M. –M. te obzirom na navedene činjenice zaključio da je tuženik vlasnik trafostanice i da se dio zgrade gdje je ona smještena se ne koristi bez pravnog temelja već da je bez plaćanja naknade tuženik koristi uz izričitu ili makar prešutnu suglasnost prednika tužitelja, čime je stekao pravo služnosti korištenja dijela predmetnih nekretnina kao nepravilnu služnost, stvarnu služnost ustanovljenu u korist određene osobe (Paragraf 479 OGZ-a, članak 189. ZV).

 

              Dakle, iz svega navedenog proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u smislu naprijed citiranih odredbi kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

              Stoga je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Dubrovnik, 19. rujna 2018.