Broj: Gž-275/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

                                                                                                                                           

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Blanke Pervan, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Tante, kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja D. H. iz D. Z. ., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. H., odvjetnik iz Z., .  protiv tuženice M. Š. iz D. Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik iz Z., . radi zabrane uznemiravanja, činidbe i naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 11. prosinca 2017. poslovni broj P-245/16, u sjednici vijeća održanoj dana 27. rujna 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

1. Uvažava se žalba tuženice M. Š. te se djelomično preinačuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 11. prosinca 2017. poslovni broj P-245/16 u točki I njezine izreke tako da se odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na uklanjanje kamenog tampona (šodera) nasut na sjeveroistočni zid garaže tužitelja D. H. izgrađene na čk. br. 240/21 k.o. Š. iznad razine horizontalne hidroizolacije temelja zida te zabrane takvog  uznemiravanja prava vlasništva tužiteljeve nekretnine, dok se u preostalom dijelu koji se odnosi na nalog tuženici da prema pravilima građevinske struke izgradi sustav odvodnje oborinskih voda sa čkbr. 240/4 k.o. Š. i onemogući slijevanje oborinskih voda na nekretninu tužitelja čk. br. 240/21 k.o. Š. prvostupanjska presuda ukida bez vraćanja na ponovno suđenje.

2. Preinačuje se odluka o trošku sadržana u točki III izreke tako da se nalaže tužitelju da tuženici u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.812,50 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

3. U nepobijanom dijelu pod točkom II izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom suđeno je:

„I Tuženici M. Š. iz D. Z., OIB: … se nalaže da ukloni kameni tampon nasipan na sjeveroistočni zid gospodarske zgrade, garaže tužitelja D. H. iz D. Z. 164, OIB: … izgrađene na čkbr. 240/21 dvorište od 133 čhv upisane u zk.ul. 1120 k.o. Š., iznad razine horizontalne hidroizolacije temelja zida te joj se zabranjuje takvo ili slično uznemiravanje prava vlasništva  tužiteljeve nekretnine, a nalaže joj se da prema pravilima građevinske struke izgradi sustav odvodnje oborinskih voda sa čkbr. 240/4 k.o. Š. i onemogući slijevanje oborinskih voda na nekretninu tužitelja čkbr. 240/21 k.o. Š. i  na sjeveroistočni zid gospodarske zgrade izgrađene neposredno uz među sa čkbr. 240/4 k.o. Š., sve u roku od 15 dana.

II O d b i j a se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja D. H. iz D. Z., OIB: … da mu je tuženica M. Š. iz D. Z., OIB: … dužna isplatiti na ime naknade štete iznos od 3.520,00 kuna  sa zakonskom zateznom kamatom.

III Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka."

Protiv točke I i III gornje presude žali se tuženica iz svih žalbenih razloga, uz prijedlog da se presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj se pak žali protiv odluke o trošku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a sadržajno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se odluka preinači.

              Na žalbe nije odgovoreno.

              Žalba tuženice je osnovana, zbog čega je žalba tužitelja bespredmetna.

Sud prvog stupnja svoju odluku obrazlaže time:

- da je nesporno da je tužitelj vlasnik nekretnine čkbr. 240/21 k.o. Š. u naravi kuća, dvorište i gospodarska zgrada u D. Z., a da je tuženica vlasnica susjedne nekretnine čkbr. 240/4, kuća garaža, dvorište, oranica i put k.o. Š.. Provedenim očevidom na mjestu spora dana 8. ožujka 2017. uz sudjelovanje građevinskog vještaka Ž. R. je vidljivo da na nekretnini tužitelja postoji garaža koja je svojim sjeveroistočnim zidom locirana na međi između nekretnina stranaka, da je uz sjeveroistočnu među nekretnine tužitelja čkbr. 240/21 po nekretnini tuženice čkbr. 240/4 uređivan pristupni put, da je prilikom izvođenja radova na uređenju pristupnog puta na nekretnini tuženice, a radi postizanja potrebne nosivosti kamene podloge za asfalt, došlo do povišenja gornje površine puta za cca 30 cm u odnosu na stanje prije asfaltiranja,da se iznad betonskog temelja izdiže dio koji je nasipan šoderom i taj dio se prostire uz sjeveroistočni zid garaže, da prilikom uređivanja pristupnog puta nisu bili izvedeni radovi na odvodnji oborinske vode s puta, da je ugradnjom kamenog materijala - podloge za asfalt došlo do djelomičnog zatrpavanja sjeveroistočnog  zida garaže iznad kote horizontalne hidroizolacije zida u visini od cca 30 cm i dužini od 7 m, da je navedeni zid garaže izgrađen od blok opeke na betonskom temelju sa izvedenom horizontalnom hidroizolacijom ispod zida i obostrano je ožbukan te da na taj zid garaže tužitelja nije stavljena vertikalna hidroizolacija. Također je prilikom očevida bilo vidljivo da je sjeveroistočni zid garaže djelomično oštećen i na unutarnjem dijelu zida bilo je vidljivo da otpada žbuka te da je dio zida vlažan,

- da je građevinski vještak Ž. R. mišljenja da kod donošenja odluke o gradnji zida garaže na samoj međi investitor nije vodio računa da taj zid mora biti izgrađen od materijala koji garantira mehaničku čvrstoću, vodootpornost i vatrootpornost, koja je potrebna da se spriječi šteta u slučaju izvođenja građevinskih radova sa druge strane međe, da kod izvođenja građevinskih radova na uređenju - asfaltiranju prilaznog puta na nekretnini tuženice čkbr. 240/4 nije riješena odvodnja sa asfaltne površine već se oborinska voda procjeđuje u kameni nasip - bankinu koja je uz sjeveroistočnu među nekretnine tužitelja čkbr. 240/21 pa je potrebno dovršiti radove na uređenju puta na način da se prihvati oborinska voda s asfaltne površine i spoji na postojeću oborinsku kanalizaciju, da na opisani način postoji djelomična odgovornost obje stranke za nastalu štetu,

- da prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka za sanaciju štete potrebno je izvršiti: ručni iskop kamenog nasipa, utovar i odvoz na deponij, zatim otucanje vlažne žbuke sa vanjskog zida garaže i odvoz šute, žbukanje vanjskog zida cementnim mortom od kote temelja  u visini od 60 cm, izrada vertikalne hidroizolacije zida i temelja premazom recitolom i varenom ljepenkom, izrada zaštite vertikalne hidroizolacije stirodurom debljine 5 cm i visine od 60 cm, od kote temelja i ugradnje cementnog ljepila armiranog staklenom mrežicom s vanjske strane stirodura, ugradnja kamenog materijala s deponije te dobava i ugradnja plitke betonske rigole na podlogu od betona, s time da gornji rub rigole na koti asfalta, betonsku rigolicu založiti betonom s vanjske strane do zida garaže i u visini s asfaltom sa padom prema asfaltu, da je vještak sve navedene radove potrebne za sanaciju štete procijenio u ukupnom iznosu od 3.520,00 kn. Tužitelj je prigovorio na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka u dijelu u kojem se vještak upustio u procjenu odgovornosti za nastalu štetu tužitelju, jer je time vještak prekoračio zadatak vještačenja, koji mu je sud postavio te tako prekoračio svoje ovlasti. Građevinski vještak u odnosu na takve primjedbe tužitelja se pisanim putem očitovao da ostaje kod svog nalaza i mišljenja, s time da je naveo da od strane tuženice izvedeni betonski parapet sjeverno od garaže tužitelja, koji je naslonjen na zid garaže ne pogoršava bitno stanje vlage garaže, jer je naslonjen na zid garaže površinom od 0,04 m². Sud ocjenjuje stručnim i nepristranim nalaz i mišljenje građevinskog vještaka na čiji nalaz i mišljenje niti stranke nisu imale bitnih primjedbi pa isti sud prihvaća, jer je vještak jasno i određeno bez kontradiktornosti dao nalaz i mišljenje,

- da je tužitelj izjavio da je njegova obitelj  prije 40 godina ogradila nekretninu, koje je vlasnik, a i tada je izgrađena garaža te su tu ogradu i garažu izgradili njegov djed Vilim i teta Zdenka, a i njegov otac je  u tome pomagao. Tužitelj tvrdi da se nitko nije protivio tome da se ogradi dvorište te da se tamo izgradi garaža. Tužitelj navodi da je dugi niz godina trajala izgradnja i uređenje puta od strane tuženice, a to je trajalo od kada je tuženica počela graditi kuću, otprilike prije 30 godina, da se 2011. pokušavao dogovoriti sa tuženicom da se poruši stara garaža, a da bi on na svojoj nekretnini napravio ogradu na što je tuženica pristala, međutim, kada je napravio projekt u svezi predmetne garaže tuženica to nije htjela potpisati već je tražila da se odmakne tri metra, a prvotno je bio dogovor da se ta garaža-gospodarska zgrada pomakne za jedan metar od međe. Osim toga tužitelj tvrdi da je zbog nasipavanja puta šljunkom i pijeskom došlo do toga da je ograda propala i istrunula, a vidljiva su i dva panela do garaže stare ograde te je tuženica izvršila nasipavanja u visini od cca 20 centimetara na zid garaže pa da stoga oborinske vode dolaze sve do njegove garaže, odnosno u garažu i u dvorište, s obzirom da je sada njegovo dvorište niže, da su nekretnine stranaka prije nasipavanja od strane tuženice  bile u istoj razini i tada nije bilo otjecanja oborinskih voda sa nekretnine tuženice na njegovu nekretninu, a tuženica nije ništa učinila da bi spriječila otjecanje oborinskih voda na njegovu nekretninu,

- da je tuženica izjavila da je uredila i asfaltirala predmetni put prije osam do devet godina i tada je postavila u donjem dijelu asfalt na put, a u gornjem dijelu je prije toga to učinila, da je to sve učinila kako bi bilo sve čisto i uredno. Osim toga tuženica tvrdi da je  nasipala šljunak i stavila asfalt tako da je asfalt uzdignut za otprilike deset centimetara, a sve kako bi poravnala svoju nekretninu te je sve to učinila na svojoj nekretnini, a ne na nekretnini tužitelja, da nije točno da bi ona nasipala šljunak tako da bi usmjerila vodu na nekretninu tužitelja, odnosno do njegove garaže, već tužitelj ima na svojem dvorištu šaht i mogao je on urediti odvodnju vode u šaht, a ne da voda ide na njezino dvorište, da je njezin stric prije 50 godina izgradio predmetnu garažu i nitko se nije od strane njezine obitelji tome protivio, a u to vrijeme bili su svi velika obitelj i nisu se svađali pa tvrdi da bi voljela da se sve riješi mirnim putem,

- da prema čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje ZVDSP) ako treća osoba uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem posjeda, vlasnik je ovlašten putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane te vlasnik ujedno može zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete,

 

- da sud ocjenjuje uvjerljivim i logičnim iskaz tužitelja D. H. čiji iskaz je potvrđen očevidom na mjestu spora te prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka Ž. R. pa je utvrđeno da je uz sjeveroistočnu među nekretnine tužitelja čkbr. 240/21 od strane tuženice po njezinoj nekretnini čkbr. 240/4 uređivan pristupni put, da je tuženica prilikom izvođenja radova na uređenju pristupnog puta radi postizanja potrebne nosivosti kamene podloge za asfalt povisila površinu puta za cca 30 cm u odnosu na stanje prije asfaltiranja, da se iznad betonskog temelja izdiže dio kojeg je nasipala šoderom i taj dio se prostire uz sjeveroistočni zid garaže, da prilikom uređivanja pristupnog puta nije izvela radove na odvodnji oborinske vode s puta, da je ugradnjom kamenog materijala - podloge za asfalt djelomično zatrpala sjeveroistočni zid garaže iznad kote horizontalne hidroizolacije zida u visini od cca 30 cm i dužini od 7 m uslijed čega je tuženica usmjerila oborinske vode na tužiteljevu nekretninu te je došlo do vlaženja zida i otpadanja žbuke, da niti tuženica ne osporava da je ona prilikom uređenja puta nasipala šljunak i stavila asfalt tako da je asfalt uzdignut u odnosu na raniju razinu zemljišta pa je na opisani način tuženica uznemirila tužitelja u  vlasništvu njegove  nekretnine pa je sukladno čl. 167. ZVDSP-a osnovan tužbeni zahtjev tužitelja da tuženica ukloni kameni tampon nasipan na sjeveroistočni zid gospodarske zgrade, garaže tužitelja izgrađene na čkbr. 240/21 k.o. Š. iznad razine horizontalne hidroizolacije temelja zida te da joj se zabrani takvo ili slično uznemiravanje prava vlasništva  tužiteljeve nekretnine i da tuženica prema pravilima građevinske struke izgradi sustav odvodnje oborinskih voda sa čkbr. 240/4 k.o. Š. i da onemogući slijevanje oborinskih voda na navedenu nekretninu tužitelja te na sjeveroistočni zid gospodarske zgrade izgrađene neposredno uz među sa čkbr. 240/4 k.o. Š.       

Po ocjeni ovog suda pobijana presuda nije ostvarila niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11 i 25/13 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Međutim, što se tiče ostalih bitnih procesnih povreda treba reći da je odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dakle, sukladno izričitoj zakonskoj odredbi tužitelj može preinačiti tužbu samo do zaključenja prethodnog postupka iz čega slijedi da tužbu nije bilo moguće preinačiti tijekom provođenja glavne rasprave kako je to u konkretnom slučaju učinio tužitelj podneskom od 28. travnja 2017. tako što je nakon nalaza i mišljenja građevinskog vještaka povećao tužbeni zahtjev kumulacijom i na zaštitu od prekomjernih imisija pa iako je pri tom irelevantno ponašanje tuženika, budući se pristanak tuženika traži kada je tužba preinačena do zaključenja prethodnog postupka, ipak treba ukazati da se tuženik odmah na ročištu od 27. rujna 2017. izričito protivio objektivnoj preinaci, ali je to sud prvog stupnja u potpunosti ignorirao.

U tom pravcu je zauzeto i pravno shvaćanje na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018.

Dakle, nakon zaključenja prethodnog postupka tužitelj sukladno odredbi članka 190. ZPP-a  više nije u mogućnosti preinačiti tužbu pa ni povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na glavni zahtjev, što je u ovoj pravnoj stvari bilo moguće do 21. listopada 2016.

Kod takvog stanja stvari, jer preinačenje tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, prvostupanjski sud nije trebao uzeti u obzir niti u tom pravcu donijeti posebnu odluku (jer to nije propisano nijednom postupovnom odredbom), trebalo je žalbu tuženika uvažiti te za taj dio petita pobijanu presudu ukinuti, ali bez vraćanja na ponovno odlučivanje (članak 369.st.5.  ZPP-a) budući je počinjena bitna povreda iz točke 354.st.2. točke 12. ZPP-a na koju se sadržajno upire u žalbi (tako i Županijski sud u Bjelovaru u odluci broj Gž-357/16 i Šibeniku broj Gž-68/15).

Stoga je trebalo meritorno odlučiti samo o izvorno postavljenom petitu u tužbi na temelju tužbene osnove koja također obvezuje sud i koja bi trebala opravdati taj postavljeni tužbeni zahtjev, a iz koje bjelodano proizlazi da se traži uklanjanje spornog šljunka upravo zbog štetnih imisija, tj. prodora vlage u garažu uslijed slijevanja oborinske vode s asfaltiranog dijela staze na dvorištu tuženice na šljunčani dio, ali i uz onu vodu koja se slijeva i krivnjom tužitelja s betonske ploče njegove predmetne garaže, koja voda kapilarnim efektom penetrira i vlaži zid garaže tužitelja.

Međutim, navedeno uobičajeno ravnanje pristupnog puta, odnosno staze šoderom ili šljunkom u dvorištu tuženice po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju ne može predstavljati samo za sebe radnju uznemiravanja vlasništva vanjskog zida garaže tužitelja u smislu čl. 167. ZVDP-a, kako se to opravdano navodi u žalbi, jer nije problem u tome što šoder lagano tek pri dnu dodiruje vanjski zid tužitelja nego u tome što se na tom dijelu dvorišta tuženice prekrivenog šoderom slijeva oborinska voda s asfaltnog dijela staze u kom pravcu tužitelju stoji na raspolaganju pravna zaštita radi otklanjanja uzroka takvih imisija, u smislu pretpostavki iz čl. 110. ZVDSP-a, jer se uzrok vlaženja prema točki 2.9.4. nalaza vještaka nalazi u neprihvaćanju oborinskih voda s asfaltne površine i ne spajanju na postojeću oborinsku kanalizaciju, što nije, kako je rečeno, tema raspravljanja i odlučivanja u ovoj pravnoj stvari.

Pri tome je za dodati da se otjecanje oborinskih voda na tuđu nekretninu ne smatra štetnim imisijama u smislu odredbe čl. 110. ZVDSP-a ako se radi o otjecanju takvih voda prirodnim silama ili slučajem, o čemu ovdje očito nije riječ, jer se radi o radnjama tuženice koja problem otjecanja oborinskih voda može riješiti na više načina pa i onim u nalazu i mišljenju građevinskog vještaka. Naime, čl. 110 st. 1. i 4. ZVDSP-a ne regulira kao štetnu imisiju otjecanje oborinskih voda, ali samo kada do toga otjecanja dolazi slučajno ili po prirodnim silama pa se niti iste ne sankcioniraju tim zakonskim propisom, međutim, u konkretnom slučaju tužitelj tereti tuženicu za odašiljanje oborinskih voda uređajem (asfaltiranom stazom) sa njezine nekretnine. Odredbom čl. 110. st. 4. ZVDSP-a propisano je da vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnog pravnog temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese, buku i slično (neposredne imisije) pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane što se odnosi i na oborinske vode iako nisu primjerice navedene u čl. 110. st. 4. ZVDSP-a jer su u zakonu navedene primjerice pa to mogu biti i druge radnje („i slično“). Skreće se tuženici pozornost da je u pogledu zahtjeva za zabranu uznemiravanja oborinskim vodama dužna poduzeti sve potrebne mjere da se kišnica ne slijeva s njezine nekretnine na nekretninu tužitelja.

Kraj navedenog stanja stvari valjalo je u tom dijelu temeljem čl. 373. točka 3. ZPP-a uvažiti žalbu tuženice i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, dok je odluka o trošku donesena u smislu čl. 166. st. 2. ZPP-a s time da je tuženici priznat trošak zastupanja putem punomoćnika iz reda odvjetnika i to na ime sastava odgovora na tužbu 100 bodova, kao i zastupanja na četiri ročišta, sastava žalbe 125 bodova ili s PDV-om ukupno 7.812,50 kn, ali ne i trošak sudske pristojbe jer u spisu nama dokaza da je plaćena ili da je naloženo plaćanje.

 

U Zadru, 27. rujna 2018.