Broj: Gž-717/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Igora Delina, predsjednika vijeća, Franke Zenić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz P., K. D. D. 27, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. N., odvjetniku iz N., P. br. 2., protiv tuženika B. K. iz P., T. A.. S. 19, OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. D., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-409/13 od 31. prosinca 2014., u sjednici vijeća održanoj dana 28. rujna 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe tužitelja S. K. i tuženika B. K. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-409/13 od 31. prosinca 2014.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              "I. Utvrđuje se da je tužitelj S. K. iz P., K. D. D. 27., vlasnik  k.č.br. 833/2 k.o. P., upisane u zk.ul. br. 2572 k.o. P. za ¼ dijela  i za 4/80 dijela, pa je tuženik dužan trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, ishodi u zemljišnim knjigama upis navedene nekretnine na svoje ime kao njegovo vlasništvo, u udjelima za ¼ dijela i za 4/80 dijela, a sve to u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe, dok u preostalom dijelu preko dosuđenog dijela za ¼ dijela i 4/80 dijela zahtjev tužitelja se odbija kao neosnovan.

 

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 4.362,50 kuna."

 

              Protiv citirane presude u odnosu na odbijajući dio pod toč. I. i II. izreke žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troškova postupka, podredno da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev jer iz povijesti zemljišnoknjižnog upisa slijedi da je predmetna nekretnina od 1937., dakle od osnivanja zemljišne knjige, upisana kao vlasništvo P. K. pok. M. koji je djed tužitelja i nije pravni prednik tuženika. Nakon njegove smrti a temeljem rješenja o nasljeđivanju ista se upisuje na ime I., A., Š. i T., koji su se međusobno dogovorili i podijelili da ta nekretnina pripadne ocu tužitelja Š. K., što su potvrdili svi svjedoci pa tako i tuženik. Iz iskaza svjedoka koje je predložio tuženik slijedi da je otac tužitelja izvršio zamjenu sa djedom tuženika te da su tuženik i njegovi prednici bili u posjedu iste nekretnine. Upravo suprotno iz cijelog dokaznog postupka slijedi da su tužitelj i njegovi prednici bili u posjedu sporne nekretnine, unatoč činjenici da predmetna nekretnina nije godinama obrađivana. Tužitelj je 1998. upozorio tuženika da je sporna nekretnina njegovo vlasništvo i da ih prestane uznemiravati. Nadalje, u ispravnom postupku tuženik je spominjao samo oca tužitelja, a ne njegovu braću, što potvrđuje činjenicu da je vlasnik i posjednik bio upravo otac tužitelja. Prema posjedovnoj evidenciji također slijedi da je kao posjednik bio upisan P. K. pok. M. da bi 1955. bez ikakvog posebnog dokumenta otac tuženika bio upisan kao posjednik za 140 m².    

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

U odnosu na dosuđeni dio pod toč. I. izreke žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se žalba uvaži i preinakom presude u dosuđujućem dijelu odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troškova postupka, podredno da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer iz provedenih dokaza i to iskaza svjedoka slijedi da su prednici stranaka izvršili zamjenu nekretnina na način da je predniku tuženika u posjed i vlasništvo pripala sporna nekretnina, što znači da je tuženik kvalificirani posjednik, navod tužitelja da je upozoravao tuženika da se radi o njegovoj nekretnini nije dokazan, a sud prvog stupnja nije uzeo u obzir iskaz svjedoka M., koji je po nalogu i za račun tuženika na prijepornoj nekretnini obrađivao masline 1988. i 1989. prije Domovinskog rata, a potom 1997., 1998. i 2000.  

 

U odgovoru na žalbu tužitelj je istakao neosnovanost žalbenih navoda i razloga, te predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu. Tužitelj je u svom stranačkom iskazu naveo da je upozorio tuženika da njegovu nekretninu ne ore, što je ovaj i poslušao, pa stoga nije imao nikakve potrebe da poduzima bilo kakve pravne radnje za zaštitu posjeda. Pozivanje na iskaz svjedoka M. da je on za tuženika obrađivao masline ne stoji, ali upozorava da je taj svjedok obrađivao masline koje su na nekretnini u vlasništvu tuženika i koja graniči sa zapadne strane sa prijepornom nekretninom. Isto tako ne spori da su pravni prednici na toj nekretnini imali dvije masline koje su imali pravo koristiti i obrađivati te sukladno tadašnjem običajnom pravu koristiti te masline dok nisu nestale, ali nisu imali pravo iste obnavljati. Očevidom na licu mjesta je utvrđeno, a o tome su iskazivali i svjedoci da su te dvije masline nestale jer su odrezane do korijena.    

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju stranke ukazuju u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik čest. zem. 833/2 k.o. P. u naravi vrt površine 326 m² koja je upisana u zk. ul. 2572, temeljem nasljeđivanja iza smrti svog oca Š. K. pok. P., a ovaj usmenom diobom sa nasljednicama iza smrti oca P. K..

 

Pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:               

 

- iz povijesti zemljišnoknjižnog upisa za prijepornu česticu P. od 7. veljače 2013. (l.s.4-6) razvidno je da je čest. zem. 833/2 kao dio tijela jedinog, u naravi vrt površine 326 m², bila upisana u zk. ul. 693 k.o. P. na temelju pravomoćne presude pod poslovnim brojem: Agr-271/31 od 10. studenoga 1935. i prijavnih listova katastarske Uprave u Benkovcu, u korist P. K. pok. M.. Potom, na temelju pravomoćne dosudnice Kotarskog suda u Zadru pod brojem O-394/48 od 31. srpnja 1948. knjiži se prijenos prava vlasništva sa P. K. pok. M. u korist I. K. pok. P. za ¼ dijela, A. K. pok. P. za ¼ dijela, Š. K. pok. P. za ¼ dijela i D. K. pok. T. za ¼ dijela. Rješenjem o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-143/58 od 30. siječnja 1959. izvršila se uknjižba prijenosa prava suvlasništva ¼ - 20/80 dijela sa D. K. pok. T. u korist A. K. pok. P. za 4/80 dijela, Š. K. pok. P. za 4/80 dijela, L. Ž. žene J. za 4/80 dijela, I. B. žene N. za 4/80 dijela, M. K. pok. I. za 1/80 dijela, M. Z. žene B. za 1/80 dijela, I. K. pok. I. za 1/80 dijela, Š. K. pok. I. za 1/80 dijela. Na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem R1-231/72 od 26. rujna 1972. uknjižen je prijenos prava suvlasništva ¼ - 6/24 dijela sa I. K. pok. P. u korist M. K. ud. I., A. K. pok. I., M. K. pok. I., I. K. pok. I., Š. K. pok. I. i M. K., svakog za po 1/24 dijela. Temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem O-431/69 od 6. siječnja 1970. uknjižen je prijenos prava suvlasništva za ¼ - 6/20 dijela sa A. K. pok. P. u korist M. K. ud. A. za 4/20 dijela, N. K. pok. A. i S. K. pok. Ante svake za po 1/20 dijela. Poslije smrti M. K. ud. A., a temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem O-692/78 od 22. rujna 1982. uknjižio se prijenos prava suvlasništva 4/20 dijela - 6/30 dijela u korist I. Š. žene G. i D. K. svake za po 2/30 dijela, te J. i M. K. pok. I. svakog za po 1/30 dijela. Temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem O-386/85 od 26. lipnja 1985. i rješenja pod poslovnim brojem O-1003/85 od 23. prosinca 1985. uknjižio se prijenos prava suvlasništva 1/80 dijela sa Š. K. pok. I. u korist I. K. pok. I. za 1/80 dijela. Iza smrti L. Ž. pok. P., a temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem O-1145/95 od 10. svibnja 1992., izvršena je uknjižba prijenosa prava suvlasništva 4/88 dijela u korist Z. Ž. sina A. za 4/80 dijela. Potom, temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem O-1309/01 od 23. kolovoza 2004. izvršena je uknjižba prijenosa prava suvlasništva 1/24 dijela - 10/240 dijela sa A. K. pok. I. u korist Š. K. pok. B. za 4/240 dijela, A. i J. K. pok. B. svakog za po 2/240 dijela, te A. D. pok. S. za 1/240 dijela, I. K. pok. S. za 1/240 dijela.

 

- iz povijesti posjedovanja za prijepornu česticu izdanu od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar pod poslovnim brojem klasa: 936-02/13-5/58, Ur. broj: 15-13-1 od 30. siječnja 2013. (l.s. 7),  slijedi da pregledom najstarijih podataka kojima se za k.o. P. raspolaže, a koji datiraju od 1939., predmetna čestica do prve revizije ove katastarske općine 1955. se nalazi evidentiranim posjedom P. K. pok. M.. Spomenutom revizijom 1955., posjednicima iste utvrđeni su i evidentirani Š. K. pok. P. (186 m²) i Š. K. pok. M. (140 m²). Takvo stanje ostaje neizmijenjeno do 1970. kada je prilikom rješavanja godišnjih prijava, a iza smrti Š. K. pok. M. posjednikom njegovog dijela predmetne čestice evidentiran M. K. pok. Š.. Drugom revizijom ove katastarske općine 1976. umjesto M. K. njegovim posjednikom se upisuje M. K. ud. M., odnosno od 1980. na osnovu Ugovora o diobi između M., I., S., Š. i B. K. i drugih, isti dio da je upisan posjedom B. K. pok. M. (140 m²). Godine 2011. na osnovu rješenja Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Rz-30/11 posjednikom čest. zem. 833/2 za cijelo da se upisuje B. K. pok. M..

 

- iz izvoda iz popisa katastarskih čestica izdanog od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar od 31. siječnja 2013. (l.s. 10), slijedi da predmetna čest. zem. 833/2 naziva "Iza ulice", površine 326 m², u naravi voćnjak površine 140 m² i oranica 186 m², odnosno ukupne površine 326 m², je upisana kao posjed za cijelo na ime B. K. pok. M. iz P..

 

- iz preslike rješenja o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O-1175/02 od 20. rujna 2012. (l.s. 11-13) slijedi da je iza smrti Š. K. pok. P. preminulog 26. listopada 2002., vođen ostavinski postupak tijekom kojeg je između ostalog utvrđeno da bi predmetna čest. zem. 833/2 k.o. P., predstavljala ostavinsku masu ostavitelja i to za ¼ +4/80 dijela, na kojoj je tužitelj S. K. pok. Š. proglašen nasljednikom za cijelo.

 

- očevidom na licu mjesta od 13. studenog 2014. vještak mjernik T. Ć. je izradio skicu sudskog očevida (l.s. 41-42) iz koje je razvidno da je sporna nekretnina površine 326 m², na skici označena žutom bojom te likom i točkama A-B-C-D-A, te predstavlja čest. zem. 833/2 za cijelo, a na kojoj se nalaze dvije stare masline (na skici označene brojevima 3 i 4), jedan stari panj sa mladim maslinama (na skici označen brojem 5), dvije divlje mlade voćke (na skici označene brojevima 11 i 12), dok preostali dio nekretnine je zapušten i obrastao travom, niskim raslinjem i dračom. Također, vještak mjernik je na skici sudskog očevida brojevima od 1-10 označio položaj postojećih starih maslina, kao i starih panjeva s mladim maslinama, te utvrdio da su mapalne međe približno označene u odnosu na postojeće stanje prema službenim mapama koje datiraju iz vremena Austro-Ugarske nastale 1890.

 

Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je isti djelomično prihvatio jer je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj suvlasnik čest. zem. 833/2 k.o. P. za ¼ dijela i za 4/80 dijela, jer je navedeni suvlasnički dio stekao temeljem nasljeđivanja svog oca Š. K. pok. P., a ovaj nasljeđivanjem iza smrti oca P. K., imajući u vidu čl. 128. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZV) u svezi čl. 159. st. 1. ZV.

 

Naime, čl. 128. st. 1. ZV propisano je da nasljednik stječe vlasništvo nasljeđivanjem stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drugačije određeno, dok je st. 2. istog članka propisano da je nasljednik ovlašten ishoditi upis svog prava vlasništva u zemljišne knjige, dok je čl. 159. st. 1. ZV nadalje propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako ta ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 2.), dok samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 3.).

 

Sud prvog stupnja zaključuje da je sporna nekretnina upisana kao vlasništvo za cijelo na ime tuženika temeljem rješenja prvostupanjskog suda Rz-30/11 od 28. travnja 2011. donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku te da se tuženik na temelju tog rješenja u katastarskoj evidenciji upisao kao posjednik za cijelo iste nekretnine. Međutim, prije navedenog upisa prema priloženim zemljišnoknjižnim podacima nesporno je da je kao vlasnik nekretnine bio upisan djed tužitelja, a nakon njegove smrti otac tužitelja sa ostalim nasljednicima za ¼ dijela, a nakon smrti D. K. pok. T. još je bio upisan i kao suvlasnik za 4/80 dijela, a ovakav upis je ostao neizmijenjen sve do upisa tuženika na spornoj nekretnini. Prema katastarskim podacima od 1955. do 2011. P. K. pok. M. je bio upisan kao suposjednik u površini od 186 m², dok je na preostalom dijelu od 140 m² upisan djed tuženika Š. K. pok. M., a potom otac M. K. a prema naprijed citiranom rješenju tuženik za cijelo.

 

Dakle, sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj mogao postati suvlasnikom navedene nekretnine za naslijeđeni dio iza oca Š. K. i D. K., a da istu nekretninu nije mogao steći dosjelošću jer nije dokazao činjenicu da bi njegov otac u diobi sa ostalim suvlasnicima iza smrti njegova oca bio isključivi vlasnik sporne nekretnine niti da je bio u posjedu cijele nekretnine zakonom određeno vrijeme. Pri tome je imao u vidu iskaz svjedoka J. K. pok. K. koji je naveo da je 1956. do 1958. jedan put vidio svoju sestru da bere grah, a potom ju nije vidio, dok svjedok M. K. pok. A. navodi da ne zna da bi tužitelj na ovom dijelu imao nekretninu, ali da joj se otac tužitelja 1986. žalio da ima problema sa majkom tuženika koja je tvrdila da se radilo o zamjeni. Svjedok M. J. ističe da se znalo govoriti da je sporna nekretnina majke tužitelja ali da se ista nije obrađivala, a niti je vidio da je istu obrađivao tuženik niti njegovi roditelji, osim što je tuženik obnovio svoje masline iza Domovinskog rata. 

 

U odnosu na tvrdnje tuženika da je spornu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca, a njegov djed zamjenom sa djedom tužitelja sud prvog stupnja je na temelju iskaza u postupku saslušanih svjedoka zaključio da navedenu činjenicu tuženik nije dokazao. Pri tome je imao u vidu iskaz svjedoka K. N. sestre tuženika koja je posvjedočila zamjenu između njenog djeda Š. i oca tužitelja, dok je u pojedinačnom ispravnom postupku posvjedočila o zamjeni između djeda i njegova brata P. pa upućuje na nedosljednosti u iskazu tog svjedoka. Š. K. pok. M. brat tuženika je posvjedočio da nije čuo da bi djed tužitelja na tom predjelu imao zemlje da bi potom iskazivao da mu je djed pričao da je došlo do zamjene nekretnina sa djedom tužitelja, dok ostali saslušani svjedoci nisu imali saznanja o izvršenoj zamjeni.

 

Imajući u vidu naprijed navedeno utvrđenje pred sudom prvog stupnja ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje  pravilno primijenio materijalno pravo kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na onaj dio koji je nesporan a to je da je njegov djed P. K. bio upisan kao vlasnik za cijelo sporne nekretnine, da su ga naslijedili sinovi Š., I. i A. te supruga D., da je nekretnina kao suvlasništvo bila upisana u zemljišnim knjigama na njihova imena te da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je postojao usmeni dogovor između nasljednika pok. P. (djeda tužitelja), da je sporna nekretnina isključivo vlasništvo njegova oca Š. K. jer to nije razvidno iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju iza smrti Š. K., odnosno nije dokazao da bi stekao vlasništvo sporne nekretnine za cijelo, sukladno čl. 159. st. 1. ZV već suvlasnički dio koji je prema rješenju o nasljeđivanju stekao njegov otac Š. iza smrti svog oca (djeda tužitelja) P. K. (čl. 128. st. 1. ZV). 

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti obje žalbe kao neosnovane i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja. 

 

U Zadru, 28. rujna 2018.