Broj: Gž-135/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac, kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Srđana Kuzmanića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. K. iz B., 77 000 B., B. i H., OIB…, i 2. O. A. iz P., 23 233 P., R. H., OIB…., koje zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., 23 000 Z., protiv tuženika: 1. Š. B. žene F. iz B., 77 000 B., B. i H., OIB….., koju zastupa punomoćnica A. S. Z., odvjetnici u Z., 23000 Zadar, 2. F. B. iz B., 77 000 B., B. i H., OIB……, kojeg zastupa punomoćnica A. S. Z., odvjetnici u Z., 23000 Z. 3. M. R. iz P., 23 233 P., OIB…kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u R., 51 000 R., 4. S. R. žene M. iz P., 23 233 P., OIB…., koju zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u R., 51 000 R., 5. F. T., 77 000 B., B. i H. i 6. J. M., 77 000 B., B. i H., OIB…., koju zastupa punomoćnica A. S. Z., odvjetnici u Z., 23000 Z., radi utvrđenja postojanja i zaštite prava stvarne služnosti prolaza i provoza, odlučujući o žalbama tuženika: 1. Š. B., 2. F. B., i 6. J. M., koje zastupa punomoćnica A. S. Z., odvjetnica u Z., 3. M. R. i 4. S. R., koje zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u R., i 5. F. T. izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru broj P-2019/14 od 27. listopada 2016., 10. listopada 2018. 

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

Žalbe se djelomično uvažuju, a djelomično odbijaju kao neosnovane, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-2019/14 od 27. listopada 2016. u pobijanom dijelu (točke I. i II. izreke presude i točka II. izreke rješenja):

 

              a) preinačuje u dijelu točaka I. i II. izreke presude u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. 8226/2 k.o. P., tako da se tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava služnosti i uknjižbu tog prava u zemljišne knjige odnosno na tu nekretninu (dio točke I. izreke presude), kao i zahtjev za poštivanje prava služnosti u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. 8226/2 k.o. P. (dio točke II. izreke presude) odbija kao neosnovan, u dijelu točke II. izreke presude u odnosu na zahtjev za uklanjanje vrata koja vode sa javnog puta na predmetni put, tako da se taj dio zahtjeva odbija kao neosnovan, te u odluci o parničnim troškovima (točka II. izreke rješenja) tako da glasi:

              "Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

 

              b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I. i II. izreke presude.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

 

"I Utvrđuje se da, u korist svagdašnjih vlasnikâ čest. zem. 8226/2 k.o. P. i čest. zem.  8218 k.o. P., kao povlasnih nekretnina, postoji pravo služnosti prolaza pješice i vozilima preko dijela čest. zem. 8223 k.o. P. omeđenog dužinama A-B-C-D-A i obojanog žutom bojom te dijela čest. zem. 8221 k.o. P. omeđenog dužinama D-E-F-C-D i obojanog rozom bojom, kao poslužnih nekretnina, kako je prikazano na Skici sudskog očevida vještaka mjernika F. V., dipl. ing. geod. od 22. srpnja 2015. godine, koja Skica je sastavni dio ove Presude, te se nalaže tuženicima trpjeti uknjižbu prava služnosti tužiteljâ prolazom pješke i provozom preko naprijed označenih dijelova čest. zem. 8223 k.o. P. i čest. zem. 8221 k.o. P., u korist čest. zem. 8226/2 k.o. P. i čest. zem.  8218 k.o. P..

 

II Nalaže se tuženicima omogućiti ostvarenje sadržaja prava stvarne služnosti prolaza pješice i vozilima preko u točki I označenih dijelova čest. zem. 8223 k.o. P. i čest. zem. 8221 k.o. P., kao poslužnih nekretnina, u korist čest. zem. 8226/2 k.o. P. i čest. zem.  8218 k.o. P., kao povlasnih nekretnina i to na način da uklone vrata na ulazu sa javnog puta na predmetni put, po dužini A-B na istoj Skici ili predajom ključa istih omoguće tužiteljima prilaz predmetnim poslužnim nekretninama te se tuženicima ubuduće zabranjuje ometanje ili oduzimanje tužiteljima navedenog prava stvarne služnosti zatvaranjem prolaza, parkiranjem vozila ili postavljanjem drugih sličnih zapreka, u roku od 15 dana."

 

              Ujedno je naloženo tuženicima platiti parnične troškove tužitelju (točka II. izreke rješenja).

 

              Protiv presude i točke II. rješenja tuženici Š. B., F. B. i J. M. su izjavili žalbu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se presuda i točka II. rješenja Općinskog suda u Z. broj…od 27. listopada 2016. ukine i odbije tužbeni zahtjev.

 

              Tuženici M. R. i S. R. su također izjavili žalbu protiv presude i točke II. rješenja zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu uvaži i preinači presudu i rješenje o troškovima, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tuženik pod 5. F. T. je izjavio žalbu protiv presude i točke II. rješenja s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, da im se naloži plaćanje parničnih troškova. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP).

 

              Na žalbe nije odgovoreno.

 

              Žalbe su djelomično osnovane.

 

              Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da u korist svagdašnjih vlasnika nekretnina oznake čest. zem. 8226/2 k.o. P. i čest. zem. 8218 k.o. P., kao povlasnih nekretnina, postoji pravo služnosti prolaza pješice i vozilima preko dijela čest. zem. 8223 k.o. P. omeđenog dužinama A-B-C-D-A i obojanog žutom bojom u skici sudskog vještaka mjernika F. V., dipl. ing. geod. od 22. srpnja 2015., koja skica je sastavni dio presude, te dijela čest. zem. 8221 k.o. P. omeđenog dužinama D-E-F-C-D i obojanog rozom bojom na istoj skici, te zahtjev da tuženici trpe uknjižbu prava služnosti na svojim nekretninama. Pored toga tužitelji traže da im se omogući ostvarenje sadržaja prava stvarne služnosti prolaza pješice i vozilima na način da se naloži tuženicima ukloniti vrata sa ulaza javnog puta na predmetni put, po dužini A-B na istoj skici vještaka ili predajom ključa vrata, te im se na taj način omogući prilaz nekretninama, a također traže da se tuženicima ubuduće zabrani ometanje ili oduzimanje navedenog prava stvarne služnosti zatvaranjem prolaza, parkiranjem vozila ili postavljanjem drugih sličnih zapreka.

 

              Protivno shvaćanju žalitelja, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud izvedene dokaze valjano analizirao i cijenio, te je na temelju takve ocjene dokaza pravilno utvrdio relevantno činjenično staje. Dokaze je cijenio po slobodnoj ocjeni, ali je stečeno uvjerenje opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima. Dakle, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a na koju se ukazuju u žalbama tuženika.

 

              Isto tako, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Naime, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji proturječje između izreke presude i njenog obrazloženja.

 

              Parnični postupak je pokrenut 16. rujna 2014., a tužba je bila prvotno podnesena protiv tuženika Š. B., F. B., M. R. i S. R..

 

              Na ročištu održanom na licu mjesta 22. srpnja 2015. sud je dopustio proširenje tužbe na tuženike F. T. i J. M.. Tom ročištu nije bio prisutan tuženik F. T., a na njemu su saslušani svjedoci I. Z., Z. J., R. G., J. K., I. K., M. M., E. M., te su saslušani tužitelj i tuženici Š. B., F. B., M. R., kao parnične stranke.

 

              J. M. se protivila proširenju tužbe, a sud je usprkos tome dopustio proširenje. Tužitelju su 27. kolovoza 2015. podnijeli posebnu tužbu protiv tuženika F. T. i J. M., a sud je na ročištu od 29. listopada 2015. donio odluku o spajanju postupaka. Na tom ročištu glavna rasprava je zaključena, a prvostupanjski sud ju je preotvorio 22. prosinca 2015.

 

              Tuženik F. T. je ukazivao na postojanje bine povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a tvrdeći da mu nije omogućeno raspravljati u postupku.

 

              Međutim, ne može se prihvatiti ta tvrdnja žalitelja F. T. jer iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud u dva navrata obnavljao dokaze izvođene tijekom prvostupanjskog postupka, i to na ročištu održanom do 29. listopada 2015., te ponovno na ročištu za glavnu raspravu održanom 29. rujna 2016., a žalitelj nije imao primjedbi na čitanje iskaza svjedoka saslušanih na licu mjesta niti je tijekom postupka do zaključenja glavne rasprave tvrdio da mu je uskraćeno pravo na raspravljanje, a nije ni sadržajno ukazivao na neke nelogičnosti i netočnosti u iskazima saslušanih svjedoka, a to ne čini ni u žalbi, već općenito govori da mu nije omogućeno raspravljanje u parnici. Stajalište je ovog suda da na ovaj način nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

 

              Iz provedenih dokaza proizlazi:

 

- da su tužitelji suvlasnici nekretnine oznake čest. zem. 8218 k.o. P., na kojoj su izgradili stambeni objekt;

- da su gradnju objekta započeli 1971.-1972. godine;

- da su prilikom gradnje objekta, a i nakon toga cijelo vrijeme koristili sporni dio nekretnina tuženika i to dio čest. zem. 8223 i dio čest. zem. 8221 k.o. P. za prolaz pješice i vozilom do nekretnine na kojoj su izgradili stambeni objekt;

- da su tužitelji 2005. godine kupili nekretninu oznake čest. zem. 8226/2 k.o. P. na kojoj se nalazi kamp-kućica i šator;

- da su tužitelji i neki od tuženika na nekretnini oznake čest. zem. 8226/2 k.o. P. parkirali svoja osobna vozila prije nego što su tužitelji kupili ovu nekretninu;

- da su tužitelji na ulazu na sporni prolaz iz javne ulice P. B. postavili vrata bijele boje, da su ta vrata počeli zaključavati;

- da se tuženici nisu protivili prolaženju tužitelja pješke i vozilom do svoje nekretnine;

- da je svjedok M. parkirao svoje osobno vozilo uz nekretninu izgrađenu na čest. zem. 8223 k.o. P. i to uz kuću Š. i F. B. neposredno uz sporni prolaz;

- da su tužitelji počeli braniti tuženicima parkiranje na nekretnini oznake čest. zem. 8226/2 k.o. P., a među strankama je sporno jesu li to uradili prije ili nakon što su tuženici postavili lokot na ulazna vrata iz ulice P. B. i time onemogućili prolaz automobilom tužiteljima do svojih nekretnina, no ova činjenica po stajalištu ovog suda nije odlučna za donošenje zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari;

- da su tuženici ad 3. i 4. postavili željezne stupiće između svoje nekretnine (čest. zem. 8221 k.o. P.) i nekretnine drugih tuženika oznake čest. zem. 8223 k.o. P..

             

              Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su tužitelji osobno i preko svojih prednika koristili sporni prolaz na način da su dolazili do svoje nekretnine pješke i vozilima, i to nekretnine oznake čest. zem. 8218 k.o. P., a iz spisa ne proizlazi da bi tužitelji prolazili preko spornog puta zloupotrebom povjerenja tuženika odnosno bivših vlasnika ili posjednika tih nekretnina, ili upotrebom sile i prijevarom, niti proizlazi da bi im služnost bila ustupljena do opoziva.             

             

              S obzirom na vrijeme kroz koje su se tužitelji koristili nekretninama tuženika posve je logičan zaključak prvostupanjskog suda da su stekli pravo služnosti dosjelošću. No, s obzirom su tužitelji započeli koristiti nekretninu tuženika za prolaz pješke i provoženjem vozilom 1971 odnosno 1972. godine, onda su stekli pravo služnosti dosjelošću prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92 – u daljnjem tekstu: ZOVO), jer je odredbom članka 54. tog Zakona propisano da se stvarna služnost dosjelošću stječe ako je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik povlasnog dobra tome se nije protivio. Logičan je zaključak prvostupanjskog suda da se tuženici nisu tome protivili jer su i oni koristili nekretninu oznake čest. zem. 8221 k.o. P. za parkiranje vozila.

 

              Dakle, tužitelji su već po odredbama ZOVO stekli pravo služnosti staze i provoza preko nekretnina tuženika, pa kao ovlaštenici prava služnosti, temeljem odredbe članka 233. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; u daljnjem tekstu: ZV) ovlašteni su postaviti zahtjev za poštovanje prava služnosti.

 

              Tuženici su suvlasnici nekretnina preko kojih prolazi sporni put i, kao takvi, imaju pravo postaviti ulazna vrata na spoju nekretnina i javnog puta. S druge strane, tužitelji kao ovlaštenici prava služnosti, ne mogu zahtijevati od tuženika uklanjanje tih vrata, već mogu postaviti zahtjev za poštovanje prava služnosti, tj. mogu tražiti da im tuženici omoguće nesmetani prolazak, dakle, ako se vrata zaključavaju, da im predaju ključ ulaznih vrata. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu u dijelu kojim se traži utvrđenje prava služnosti, upis tog prava u zemljišnu knjigu i kojim se prihvaća zahtjev za poštovanje prava služnosti i to sve u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. 8218 k.o. P., pa je stoga temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno kao pod točkom b) izreke.

 

              Međutim, tužiteljev zahtjev u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. 8226/2 k.o. P. je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio jer je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

              Naime, tužitelji su postali suvlasnici nekretnine tek 2005. godine, a od tog dana pa do dana podnošenja tužbe nije proteklo vrijeme potrebno za stjecanje prava služnosti u odnosu na tu nekretninu dosjelošću. Naime, tužitelji su, dakle, do tada nekretninu koristili za parkiranje, nisu bili njezini vlasnici, pa nisu mogli stjecati pravo služnosti do 2005. godine, a od tada nije protekao dvadesetogodišnji rok za stjecanje prava služnosti dosjelošću. Pri tom valja navesti da se tužbeno traženje ne zasniva na tvrdnji da su prednici tužitelja dosjedali ovo pravo.

 

              Stoga je žalbu tuženika u tom dijelu valjalo prihvatiti i presudu preinačiti na način da se odbija zahtjev tužitelja za utvrđenje prava služnosti na spornom putu u korist nekretnine čest. zem. 8226/2 k.o. P..

 

              Isto tako, tužitelji kao ovlaštenici prava služnosti ne mogu nalagati tuženicima uklanjanje vrata sa svoje nekretnine, jer tuženici kao suvlasnici nekretnine imaju pravo postaviti ulazna vrata na svojoj nekretnini. Tužitelji kao ovlaštenici prava služnosti mogu tražiti da im se omogući nesmetani prolazak, a u konkretnom slučaju to će se učiniti na način da im tuženici predaju ključ ulaznih vrata.

 

              Stoga je žalbu valjalo prihvatiti u dijelu kojim je naloženo tuženicima da uklone ulazna vrata.

 

              Radi iznesenog na temelju odredbi članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 3. presuđeno je kao u izreci.

 

              S obzirom na djelomični uspjeh stranaka u sporu, ovaj sud je našao da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke da svaka stranka snosi svoje troškove, pa je oslonom na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom b) izreke ove presude.             

 

Dubrovnik, 10. listopada 2018.