Broj: Gž-789/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari predlagatelja V. B. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z. i protustranke M. M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. P. S., odvjetnici iz Z., radi uređenja međa, rješavajući žalbu protustranke podnesenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 39 R1-404/15-31 od 8. travnja 2016., 16. listopada 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 39 R1-404/15-31 od 8. travnja 2016. u točkama I, II i III izreke, te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke uređena je međa između katastarskih čestica 2843/2 upisane u zk.ul. 3486 k.o. S. N. u vlasništvu i posjedu predlagatelja i katastarske čestice 2841/2 upisane u zk.ul. 3043 k.o. S. N. u vlasništvu i posjedu protustranke M. M. prema pravičnoj ocjeni suda na način da se linija međe proteže od točke A koja u naravi predstavlja drveni kolčić zabijen u zemlji na tromeđi k.č.br. 2842, k.č.br. 2841/2 i k.č.br. 2843/2 na zapadnoj strani pravocrtno u dužini od 6,91 m do točke D koja u naravi predstavlja željeznu šipku obojanu plavom bojom koja je postavljena u procijep naslaganih ciglenih blokova okomito do zemljine površine na jugozapadnoj strani, te ide dalje pravocrtno u dužini 4 m do točke C koja u naravi predstavlja drveni kolčić zabijen u zemlji na jugoistočnoj strani.

 

              Nadalje je u točki II izreke odlučeno da svaka stranka može u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti ovog rješenja pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja jačeg prava na međi, odnosno prava vlasništva na spornoj površini i u točki III izreke je odlučeno da je protustranka dužna naknaditi predlagatelju troškove postupka u iznosu od 4.425,04 kn u roku od 15 dana.

 

              Pravovremenu žalbu protiv citiranog rješenja podnosi protustranka 13. ožujka 2018., a koja je prvostupanjsko rješenje primila 1. ožujka 2018. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.

 

              U žalbi protustranka navodi da pitanje međe nije pravično riješeno jer da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir sve relevantne okolnosti predmetnog slučaja, a to su da je nekretnina protustranke ograđena sa sve četiri strane, a sporni dio parcele da je ograđen betonskim zidom i da se na njemu nalazi željezna ograda visine od 1,5 m i da takva ograda postoji od kada je protustranka kupila nekretninu od 1995. Navodi da je ograda dijelila predmetne nekretnine te da je 2015. predlagatelj stavio na nekretnini protustranke 4-5 kolaca dok se on nalazio u bolnici.

 

              Navodi da sud prvog stupnja nije ocijenio navode protustranke da postoji ograda između predmetnih nekretnina te da je protustranka i stekla pravo vlasništva dosjelošću na spornom dijelu gdje je sud prvog stupnja utvrdio među te da o postojanju ograde kao relevantne činjenice u ovom postupku sud ne daje razloge.

 

              Protustranka nadalje u žalbi navodi da je došlo do geodetske greške ili je riječ o greški prilikom pisanja u odnosu na uređenu među i udaljenost od točaka A-C i D-C te da je sud prvog stupnja odbio prijedlog da se saslušaju svjedoci P. T. i S. Ć. koji su susjedi i potpisnici ugovora kada je protustranka kupila kuću i vrt, a sve na okolnosti što je svjedoku P. T. poznato tko je bio u posjedu predmetnog dijela nekretnina, jer da je P. T. kosio travu i brinuo se o kući do dolaska podstanara protustranke te da su navedeni svjedoci imali saznanja o tome tko i na koji način koristi sporni dio vrta, a što je sve moglo rezultirati do donošenja drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari. Navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da se ne može utvrditi posljednji posjed i odrediti međa prema posljednjem posjedu jer da svjedok B. koji je saslušan u ovom postupku gradio kuću koja se nalazi na susjednoj parceli protustranke, da i danas održava tu kuću, kosi travu te da je pomagao u prenošenju ciglenih blokova i rušenju stare kuće protustranci te da je to osoba koja dobro poznaje stanje stvari u odnosu na pitanje međa pa da je ostalo nejasno iz kojih je razloga sud prvog stupnja odbio povjerovati iskazu navedenog svjedoka. Smatra da su i troškovi postupka previsoko određeni.

 

              U odgovoru na žalbu predlagatelj u cijelosti osporava navode iz žalbe protustranke predlažući da se ista odbije kao neosnovana i rješenje suda prvog stupnja potvrdi navodeći da je sud prvog stupnja na potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Naime, iz stanja spisa proizlazi da predlagatelj traži uređenje međa između katastarskih čestica 2843/2 upisane u zk.ul. 3486 k.o. S. N. i nekretnine k.č.br. 2841/2 k.o. S. N. upisane u zk.ul. 3043 u vlasništvu protustranke navodeći da je međa bila obilježena međašnim znacima i kolcima po čitavoj dužini koji su bili u zabijenoj zemlji koje je protustranka 27. ožujka 2015. iščupala iz zemlje pa da se stoga međa više ne raspoznaje, dok iz odgovora protustranke proizlazi da je međa uređena jer da su predmetne nekretnine ograđene željeznom ogradom pa da među nije potrebno ponovno utvrditi.

 

              Očevidom na licu mjesta sud prvog stupnja utvrđuje da se među nije moglo obnoviti niti ispraviti prema katastarskom nacrtu jer da stranke nisu pristale da se međa obnovi i ispravi na taj način. Nadalje utvrđuje da je tijekom postupka radi utvrđenja relevantnih činjenica iz članka 103. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV) provedeno saslušanje svjedoka I. C. i B. B. pa da se sa sigurnošću nije moglo utvrditi tko je niz godina izvršavao nesmetani posjed na predmetnom dijelu nekretnine. Pri tome navodi da je svjedok I. C. istakao da je na dijelu nekretnine protustranke od ograde i zida vidio samo podstanara da vrši posjed, dok da je svjedok B. B. istakao da prijepor posjeduje protustranka i podstanar protustranke.

 

              Sud prvog stupnja nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka B. B. uz obrazloženje da isti ne živi na susjednoj nekretnini pa da nije životno ni uvjerljivo da bi eventualnim slučajnim prolazom u blizini nekretnine sa sigurnošću mogao znati tko je niz godina vršio nesmetani posjed, a da iz iskaza svjedoka I. C. se ne može utvrditi tko je bio posljednji mirni posjednik prijepornog dijela nekretnine.

 

              Stoga sud prvog stupnja utvrđuje da kako se nije mogao utvrditi posljednji mirni posjed da bi se na takav način obnovila i ispravila međa, odlučeno je da se utvrdi međa prema pravičnoj ocjeni sukladno članku 103. stavak 3. ZV-a, pri čemu je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl.ing. A. Š. koji je izvršio mjerenja i spornu površinu je podijelio na dva jednaka dijela te je utvrđeno da međa ide točkama A, D i C i da je u točki A zabijen drveni kolčić na tromeđi katastarske čestice 2842, 2841/2 i 2843/2 k.o. S. N., koja na zapadnoj strani pravocrtno ide do točke D na jugozapadnoj strani u duljini 6,91 m, koja u naravi predstavlja željeznu šipku obojanu plavom bojom, koja je postavljena u procijep naslaganih ciglenih blokova s time da micanjem cigli ide točka D okomito te pravocrtno u duljini od 4 m do točke C na jugoistočnoj strani. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na paragrafu 275. Zakona o izvanparničnom sudskom postupku, a koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 53/91) te obvezuje protustranku da predlagatelju nadoknadi jednu polovinu troškova tj. ukupno 4.425,04 kn.

 

              Osnovani su žalbeni protustranke da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer sud prvog stupnja ne daje relevantne razloge o tome da li je među moguće urediti prema posljednjem mirnom posjedu. Naime, sud prvog stupnja je saslušao dva svjedoka susjede stranaka pri čemu ne prihvaća iskaz svjedoka B. B. smatrajući da isti nije vjerodostojan te navodeći za svjedoka I. C. da se ne može utvrditi tko je bio u posljednjem mirnom posjedu, te pri takvom utvrđenju da nije moguće utvrditi posljednji mirni posjed na nedvojbeni način, ne ocjenjuje utvrđenja na očevidu na licu mjesta i navode protustranke da je u posjedu predmetnog dijela nekretnine bila protustranka jer da je njegova nekretnina ograđena, niti utvrđuje na koji je način predlagatelj bio u posjedu predmetnog dijela nekretnine kad je nekretnina u vlasništvu protustranke, kako je utvrđeno tijekom postupka, ograđena žičanom ogradom. Stoga se zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može ispitati pravilnost primijenjenog materijalnog prava u okviru odredbe članka 103. stavak 3. ZV-a kada je sud prvog stupnja utvrdio među prema pravičnoj ocjeni.

 

              U odnosu na žalbene navode protustranke da je predlagao tijekom postupka saslušanje svjedoka P. T. i S. Ć. i da je sud prvog stupnja takav prijedlog odbio navodi se da iz stanja spisa ne proizlazi da je protustranka predložila saslušanje navedenih svjedoka niti da je sud prvog stupnja odbio prijedlog da se saslušaju ti svjedoci.

 

              Stoga će sud prvog stupnja na nedvojbeni način provođenjem dokaza koje stranke predlože tijekom postupka utvrditi da li se međa može utvrditi prema posljednjem mirnom posjedu pri čemu će cijeniti odlučnu činjenicu za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a to je na koji način je predlagatelj koristio predmetnu nekretninu na kojoj je uređena međa, da li je protustranka i na koji način posjedovala predmetni dio nekretnine te dati razloge o tome zašto se iz iskaza svjedoka I. C. ne može utvrditi tko je bio u posljednjem mirnom posjedu kada navedeni svjedok navodi da nije vidio stranke da posjeduju predmetni dio nekretnine već samo podstanara (vjerojatno se misli podstanara protustranke). Sud prvog stupnja će u ponovljenom postupku utvrditi navedene relevantne činjenice temeljem stanja u spisu i provođenjem dokaza koji stranke predlažu te će odlučiti o potrebi dopunskog saslušanja navedenih svjedoka u odnosu na saznanje o posljednjem mirnom posjedu stranaka. Tek ukoliko bi se u nastavku postupka utvrdilo da se ne može utvrditi posljednji mirni posjed, međa će se urediti prema pravičnoj ocjeni pri čemu će sud prvog stupnja imati u vidu žalbene razloge protustranke da se radi o vjerojatno greški matematičke prirode u oznaci uređenja međa od točke A do C, jer da nije moguće da jedna stranica D-C u manjem trokutu je duža i iznosi 4 m u odnosu na veći trokut gdje je stranica B-C i iznosi 3,45 m.

 

              Nakon što sud prvog stupnja utvrdi relevantne činjenice ponovno će odlučiti o prijedlogu predlagatelja za uređenje međa između predmetnih nekretnina.

 

              Slijedom obrazloženog žalbu protustranke je trebalo prihvatiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti, pa je stoga primjenom odredbe članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14) odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Rijeci 16. listopada 2018.