Broj: Gž-963/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Franke Zenić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. pok. M. iz M., P… OIB: … zastupanog po punomoćniku S. P. L., odvjetniku iz M., O…, protiv tuženika: 1) M. Č. iz M., K…, OIB: … kao nasljednika J. Č., 2) N. R. iz M., S … OIB: …, 3) N. B. rođ. R. iz M., K …, OIB: … 4) I. E. iz M., D …, OIB: …i 5) D. P. iz R. S., B …, S. Đ…, OIB: …, tuženici pod 1), 4) i 5) zastupani po punomoćniku A. N., odvjetniku iz M., S…, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika pod 1), 4) i 5) protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, poslovni broj P-10761/15 od 29. ožujka 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 5. listopada 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, poslovni broj P-10761/15 od 29. ožujka 2018. u odnosu na tuženike pod 1) M. Č., 4) I. E. i 5) D. P. pod toč. I. izreke i sudi:

 

1. "Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Ž. B. koji glasi:

 

Utvrđuje se da je tužitelj Ž. B. jedini i isključivi vlasnik nekretnina koje su označene sa čest. zem. 810 zk. ul. 912, k.o. M.M., te čest. zem. 1190/2 vinograd sa 625 m², čest. zem. 1190/4 vinograd sa 1119 m² i čest. zem. 1151/8 pašnjak sa 851 m² zk. ul. 4052 k.o. M.M, pa je tužitelj ovlašten ishoditi u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na prethodno navedenim nekretninama na svoje ime za cijelo uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika pod 1) M. Č., 4) I. E., 5) D. P. i J. Č. u roku od 15 dana."

 

2. Dužan je tužitelj Ž. B. naknaditi tuženicima pod 1) M. Č., 4) I. E. i 5) D. P. parnični trošak u visini od 11.281,25 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenom presudom i presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja, suđeno je:

 

"I/ Utvrđuje se da je  tužitelj jedini i isključivi vlasnik nekretnina koje su označene sa čest. zem. 810, ZU 912, K.O. M.M., te čest. zem. 1190/2 vinograd sa 625 m2 čest. zem. 1190/4 vinograd sa 1119 m2 i čest. zem. 1151/8 pašnjak sa 851 m2 ZU 4052, k.o. M.M. pa je tužitelj ovlašten ishoditi u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na prethodno navedenim nekretninama na svoje ime za cijelo uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika i J. Č. u roku od 15 dana.

             

              II/ Nalaže se tuženicima ad/1, 4 i 5 naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 17.725,00 kn (sedamnaest tisuća sedamsto dvadeset pet kuna), a sve u roku od 15 dana."

 

Protiv citirane presude žalbu su izjavili tuženici pod 1), 4) i 5), dalje: tuženici, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložili da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude u odnosu na te tuženike odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova postupka, podredno da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističu da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 - dalje ZPP), jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Smatraju da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja budući se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Da bi se moglo smatrati da je neka nekretnina stečena dosjelošću, potrebno je da se ispune zakonom propisane pretpostavke, a to su protek zakonom propisanog perioda i pošten posjed. U konkretnom slučaju posjed tužitelja i njegova pravnog prednika oca M. B. pok. J. nije imao zakonom propisanu kvalitetu odnosno njihov posjed je bio nepošten, jer je otac tužitelja bio staratelj zakonskih vlasnika predmetnih nekretnina a to su prednici tuženika M. – M. B. pok. N. i M. – J. B. pok. N.. Prema podacima iz katastarske evidencije vidljivo je da su sporne nekretnine 1950-tih godina bile upisane na J. B. pok. N., da bi na temelju zaključka Kotarskog suda u Makarskoj broj O-169/57 posjed prešao na M. i M. B. pok. N. obojicu u inozemstvu kojima je staratelj otac tužitelja M. B.. Stoga je pravni prednik tužitelja još od 1958. jako dobro znao da nije vlasnik predmetnih nekretnina zbog čega i na tužitelja nije mogao prenijeti više prava nego što je sam imao, drugim riječima da u spisu ne postoji nikakav dokaz da bi ovaj starateljski odnos prerastao u vlasnički. Tužitelj, kao ni po njemu predloženi svjedoci, nije znao objasniti kako je ovo zemljište postalo vlasništvo oca tužitelja odnosno od kada je u vlasništvu njihove obitelji. Ako je sporno zemljište djedovina tužitelja zbog čega nitko ne spominje djeda tužitelja kao eventualnog obrađivača, već se odjednom i to 1975. pri izradi nove katastarske izmjere kao posjednik upisuje otac tužitelja. Notorna je činjenica da se nova katastarska izmjera i evidencija na području ovih katastarskih općina vršila nakon avionskog snimanja, pri čemu bi se kao posjednik bez da je proveden ikakav upravni postupak, upisao onaj tko se na terenu i takvim deklarirao. Tuženici su dostavili u spis rješenje Porezne uprave klasa: UP/I-410-20/99-01/703 od 13. ožujka 2003. kojim je predniku tuženika J. Č. razrezan porez na nasljedstvo temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-169/57, kao i rješenje Porezne uprave kojim je predniku tuženika također razrezan porez na nasljedstvo prema rješenju o nasljeđivanju broj O-55/98 i O-56/98. Navedeno se ističe da su tuženici u dobroj vjeri prihvatili vlasništvo ovih nekretnina koje su naslijedili iza svojih prednika jer da ove nekretnine nisu smatrali svojima u upravnim postupcima bi istakli prigovor. Također ističu da sud u odnosu na tuženike pod 2) i 3) nije mogao donijeti presudu na temelju priznanja.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženici ukazuju u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik čest. zem. 810 koja je upisana u zk. ul. 912; čest. zem. 1190/2 u naravi vinograd u površini od 625 m²; čest. zem. 1190/4 u naravi vinograd u površini 1119 m² i čest. zem. 1151/8 u naravi pašnjak površine 851 m² koje su upisane u zk. ul. 4052 k.o. M., a da je vlasništvo stekao na temelju usmenog ugovora o darovanju koji je u cijelosti izvršen 1980-tih godina.

 

Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je isti prihvatio u odnosu na tuženike pod 1), 4) i 5), jer je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da su se ispunili uvjeti iz čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZV), a kako su tuženici pod 2) i 3) priznali tužbeni zahtjev to je u odnosu na te tuženike donio presudu na temelju priznanja.

 

Pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:

 

- uvidom u zapisnik od 26. svibnja 2010. utvrđeno je da je čest. zem. 1190/2 u naravi borova šuma u sjevernom dijelu, a maslinik u južnom dijelu, da je položena u smjeru sjeveroistok i jugozapad, da je sjevernije put označen kao čest. zem. 5412, k.o. M.M. Utvrđeno je da se u južnom dijelu nalaze 4 masline stare više desetaka godina, dok je u sjevernom dijelu borovina stara 20 i više godina, a istočnu parcelu čini vrt u posjedu I. B.. Nadalje, za čest. zem. 1190/4 utvrđeno je da je ista u naravi gusta borova šuma položena sjevernije od kuće J. B. u duljini od oko 40 m i širine 10 m i na istoj se nalaze borovi visoki oko 10-20 metara i stari više desetaka godina, dok se na istočnoj strani nalazi nekretnina J. B. koja je privedena namjeni i iskrčena.

 

- u odnosu na čest. zem. 1151/8 k.o. M.M. utvrđeno je da je neravnomjernog oblika tako da je istočni dio širok oko 25 m i dug oko 25 m gdje se sužava u zapadnom dijelu na širinu od oko15 m i dužinu oko 15 m, da je kaskadnog oblika i u istočnom dijelu se nalazi pet pristava, dok su u zapadnom dijelu tri pristava, da su zasađene masline stare više desetaka godina (12 maslina), koje su obrađene, da je trava pokošena i da su iznikle mladice koje se redovito održavaju.

 

- u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. 810, k.o. M.M. utvrđeno je  da je trokutastog oblika sa dva pristava sa 10 višegodišnjih maslina, da je ograđena i obrađena te da se nalazi uz put koji dijeli nekretninu od izvora zv. V. iz nalaza i mišljenja vještaka mjernika N. B. slijedi da su predmet ovog postupka nekretnine čest. zem. 1190/2 S. pašnjak u površini od 625 m2 , čest. zem. 1190/4 S. pašnjak u površini od 1119 m2, čest. zem. 810 V. oranica u površini od 271 m2, sve tri upisane u posjedovni list 86 na ime Ž. B., G. R., J. B. i I. R. za po ¼ dijela, dok je nekretnina označena kao čest. zem. 1151/8 Z. u površini od 851 m2, od čega se na maslinik odnosi 400 m2, a na pašnjak 421 m2 upisana u posjedovni list broj 2298 na ime Ž. B. za cijelo. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da se na čest. zem. 1190/2, maslinik u površini od 625 m2 u naravi nalaze četiri masline raspoređene na tri pristava-laza prikazano na skici slovima K-O-P-R-K; čest. zem. 1190/4 borova šuma u površini od 1119 m2 sa devet nepravilnih pristava na kojima su samonikli borovi stari preko 20 godina prikazana na skici slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-A, čest. zem. 1151/8 Z. maslinik u površini od 851 m2, položena u smjeru sjeverozapad-jugoistok od koje je južni dio u širini od 23,91 m i dužini oko 28,82 m sa pet pristava na kojima se nalazi 10 maslina, prikazana na skici mjerenja slovima D-E-F-G-H-I-J-D, a na sjevernom dijelu iste da su položena tri pristava sa dvije masline stare preko 20 godina, prikazana na skici slovima A-B-C-D-J-A; te čest. zem. 810 V. (kat. čest. 3611) maslinik sa 10 maslina, položena uz asfaltni put koji dijeli izvor V. i predmetnu nekretninu, prikazana na skici slovima A-B-C-D-E-F-A .

 

- iz posjedovnog lista broj 2298 slijedi da je kao posjednik nekretnine označene kao čest. zem. 1151/8 "Zabrđe", maslinjak upisan Ž. B. M. za cijelo.

 

- iz posjedovnog lista broj 86 za čest. zem. 1190/2, čest. zem. 1190/4, čest. zem. 3611 i čest. zem. 5371 slijedi da su kao posjednici upisani Ž. B., J. B., I. R. i G. R., svaki za po ¼ dijela.

 

- iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u M. broj O-169/57 iza smrti N. B. utvrđeno je da su njegovim nasljednicima proglašeni J. Č., P. R., I. E. i D. P..

 

- iz Ugovora o darovanju od 1. travnja 1999. slijedi da su istog zaključili J. Č. kao darovatelj i M. Č. kao daroprimac, a da su predmetom Ugovora između ostalih i čest. zem. 1190/4, čest. zem. 1190/2 i čest. zem. 1151/8 sve k.o. M.M. upisane u zk. ul. 1149.

 

- iz rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Makarskoj broj O-169/57 iza smrti N. B. utvrđeno je da su njegovim nasljednicima proglašeni sinovi M. B. i M. B. oba nepoznata boravišta.

 

- iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. 810 V. u. v. slijedi da su kao suvlasnici upisani J. Č., P. R., I. E. i D. P., a kao suvlasnici čest. zem. 1190/2, čest. zem. 1190/4 i čest. zem. 1151/8 zk. ul. 4052, k.o. M. M., upisani su I. E., D. P., M. Č., N. R. i N. B..

 

- iz povijesnog izvatka iz katastra slijedi da su od revizije katastra 1950-tih godina prošlog stoljeća čest. zem. 1151/8, čest. zem. 1190/2 i čest. zem. 1190/4 upisane u posjedovni list 502 na posjednika J. B. pok. N., a 1960. temeljem zaključka Kotarskog suda u Makarskoj broj O-169/57 prelazi na posjednike M. B. pok. N. i M. B. pok. N., u inozemstvu, pa im je postavljen staratelj M. B. pok. J. Novom izmjenom 1975. te čestice se upisuju u posjedovni list 86 na ime M. B. pok. J., a 1992. temeljem rješenja broj O-31/90 se na ovim česticama upisuju Ž. B., I. R., J. B. i G. R. svaki za ¼ dijela, dok se na čest. zem. 1151/8 upisuje Ž. B. u posjedovnom listu broj 2298.

 

        - iz zapisnika Kotarskog suda u Makarskoj od 23. studenog 1957. u predmetu broj O-169/57 iza smrti N. B. slijedi da je I. Č. ud. M. izjavila da je N. B. pok. J. njen otac, koji je imao nešto nepokretne imovine u M., da oporuku nije ostavio, njegova supruga je umrla prije njega, a od nasljednika da su pored nje ostali još J. B. pok. N., sin koji živi u P., zatim pok. M. B., iza kojeg su ostala žena i djeca, ali kako je umro u A… da ne zna njihova imena i adrese. Nadalje, da je imao sina pok. M. B. pok. N., koji je također bio oženjen ali je otišao davno u A. i da ne zna kako su mu se zvala žena i djeca, dok je sin M. B. poginuo u D., te se odrekla nasljedstva nakon smrti oca.

 

Imajući u vidu navedeno sud prvog stupnja ocjenjujući i iskaze u postupku saslušanih svjedoka utvrđuje da su sporne nekretnine bile u posjedu pok. M. B. sve do 1979. kada je usmenim ugovorom o darovanju te nekretnine darovao tužitelju koji je u posjedu istih, pa je na takav način tužitelj stekao vlasništvo sporne nekretnine dosjedanjem budući je njegov posjed pošten i kontinuiran 20 godina, zbog čega su se ispunile pretpostavke iz čl. 159. st. 1. i 2. i čl. 160. st. 1., 2. i 3. ZV.

 

Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takav zaključak suda prvog stupnja je pogrešan.  

 

Naime, da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. ZV).  

Odredbom čl. 18. st. 1. ZV propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, ostaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (st. 2.). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3.).    

Izvanredna dosjelost je inačica dosjelosti, za koju vrijedi u načelu ono što i za svaku redovitu dosjelost, ali specifičnost je u tome da se na taj način pravo vlasništva može steći u odnosu na samostalnog posjednika stvari čiji posjed nema sve pozitivne kvalitete, potrebne za dosjelost (redovnu), ako mu je posjed barem pošten, a traje znatno više vremena nego što se to traži za redovitu dosjelost. Poštenje se uvijek predmnijeva, ali ako posjed nije pošten odnosno ako je posjednik znao ili je morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar, ne dolazi u obzir nikakvo stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti, pa niti putem izvanredne.

 

Iz spisa predmeta slijedi kao nesporno da je prednik tužitelja bio upisan kao posjednik 1975., ali nije dokazao na koji način je došlo do promjene vlasništva u odnosu na upisane M. i M. B. pok. N., odnosno na koji način je prednik tužitelja postao vlasnikom sporne nekretnine navedene godine, jer iz sadržaja ostavinskog predmeta broj O-169/57 nesporno slijedi da su nasljednici N. B. njegovi sinovi M. i M. kojima je budući su isti u inozemstvu i nepoznata boravišta, postavljen skrbnik u osobi M. B., oca tužitelja. Dakle, tužitelju nije moglo ostati nepoznato da njegov otac nije vlasnik sporne nekretnine, bez obzira na činjenicu što se upisao posjednikom 1975. s obzirom na katastarske i zemljišnoknjižne podatke iz kojih nesporno slijedi da su kao posjednici i vlasnici upisane osobe kojima je njegov otac bio skrbnik, a potom njihovi nasljednici, i pri tome nije odlučno da li se I. Č. ud. M. odrekla nasljedstva iza svog oca N., jer se u konkretnom slučaju radi o nasljeđivanju njegovih sinova M. i M. B.. Nadalje, u postupku saslušani svjedoci J. B., R. I., I. R. i dr., pa tako brat i sestra tužitelja, kao i sam tužitelj nisu imali saznanja čije su nekretnine, od koga i kada ih je stekao njihov otac M. B.. Jedino što se iz iskaza svjedoka može zaključiti je to da je tužitelj u posjedu spornih nekretnina te da su iste dijelom obrađivane osim čest. zem. 1190/4 i čest. zem. 1190/2 koje su u naravi borova šuma.  

 

Imajući u vidu naprijed navedeno, po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja jer isti nije dokazao pretpostavke iz čl. 159. st. 1. ZV, odnosno da je vlasništvo stekao dosjelošću osobno i putem svojih prednika. Pri tome valja navesti da predmet spora u ovoj pravnoj stvari nije utvrđenje valjanosti upisa tuženika, već utvrđenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na strani tužitelja sukladno čl. 114. st. 1. ZV. 

 

Stoga je žalbu tuženika pod 1), 4) i 5) valjalo prihvatiti i u odnosu na te tuženike preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

Što se tiče prigovora tuženika da sud prvog stupnja u odnosu na tuženike pod 2) i 3) nije mogao donijeti presudu na temelju priznanja jer da se radi o jedinstvenim suparničarima (čl. 201. ZPP) odnosno da se u odnosu na sve tuženike spor mogao riješiti na jednak način, valja navesti da su zemljišnoknjižni suvlasnici obični suparničari (čl. 200. ZPP) tako da je u odnosu na svakoga od njih s obzirom na vlastitu dispoziciju moguće donijeti različite odluke (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1267/93).

 

Budući je preinačena prvostupanjska presuda o troškovima postupka je valjalo odlučiti sukladno čl. 166. s. 2. ZPP te tuženicima koji su zastupani po punomoćniku iz reda odvjetnika priznati parnični trošak sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu 75 bodova (Tbr. 8./1. Tarife), za ročišta održana 11. svibnja 2005., 6. veljače 2008., 3. travnja 2008. po 37,5 bodova (Tbr. 9./2. Tarife), za ročišta od 5. svibnja 2008., 15. travnja 2010. i 26. svibnja 2010. po 75 bodova (Tbr. 9./1. Tarife), za ročišta od 8. srpnja 2011., 2. ožujka 2016., 19. travnja 2016., 14. lipnja 2016. i 29. rujna 2016. po 37,5 bodova (Tbr. 9./2. Tarife), za ročište od 21. studenoga 2016. 75 bodova (Tbr. 9./1. Tarife), za ročište od 4. travnja 2017. 37,5 bodova (Tbr. 9./2. Tarife ) i za ročišta od 7. lipnja 2017. i 26. veljače 2017. po 75 bodova (Tbr. 9./1. Tarife), uvećano za PDV od 25% te zastupanje više osoba (Tbr. 36./1. Tarife) ili ukupno 11.281,25 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadom postupka valjalo odbiti kao neosnovan.        

 

U ostalom nepobijanom dijelu presuda na temelju priznanja ostaje neizmijenjena.

 

U Zadru 5. listopada 2018.