Broj: Gž-1605/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci OIB: 22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja A. P. iz D., OIB: …, zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda C. R. i I. P. iz D. i II-tužitelja S. V. iz D., OIB: …, protiv I-tuženika D. M., OIB: …i II-tuženice Z. M., OIB: …, oboje tuženika iz D., zastupani po punomoćnici B. S.-R., odvjetnici iz D., radi zabrane uznemiravanja, rješavajući žalbe tužitelja izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 18 P-2269/15-24 od 12. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Uvaženjem žalbi tužitelja ukida se presuda u točkama I. i II. izreke i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 18 P-2269/15-24 od 12. lipnja 2017. te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženicima da u roku od 15 dana uklone dio AB ploče koji pokriva glavu zajedničke septičke jame zgrade čest.zgr. 3031 k.o. G. na dijelu čest.zem. 537/13 k.o. G. tj. dio AB ploče koja je na nivou stana tuženika te vrate predmetno zemljište na kojem je izgrađena ta AB ploča u prvobitno stanje te da u istom roku vrate zajedničku septičku jamu u prvobitno stanje i funkciju podobnu za upotrebu te da im se zabrani daljnje pačanje u zajedničku septičku jamu višestambene zgrade čest.zgr. 3031 k.o. G. izgrađene na dijelu čest.zem. 537/13 k.o. G. (stavak prvi), te da se naloži tuženicima da u roku od 15 dana oslobode pristup zajedničkoj septičkoj jami, uklone sve prepreke (ograde, vrata, vrtni namještaj, itd.) svim suvlasnicima i svim firmama pozvanim za njeno saniranje/održavanje i njeno predviđeno priključenje na gradsku kanalizaciju te da im se naloži da ni na koji način ne ometaju slobodan pristup moru i pomorskom dobru, kao i svemu što se nalazi na zajedničkoj cjelokupnoj okućnici/dvorištu zgrade čest.zgr. 3031 k.o. G. i da se pridržavaju kućnom redu propisanom od upravitelja zgrade (stavak drugi) te da tužiteljima plate parnični trošak (stavak treći).

 

Točkom II. izreke presude naloženo je tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi tuženicima troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn dok je u točki III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka za iznos od 3.750,00 kn.

 

              Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke sud se oglasio (apsolutno) nenadležnim u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se naloži tuženicima da u roku od 15 dana  uklone dio nelegalne dogradnje koja se dira osnovne zgrade čest.zgr. 3031 k.o. G., a koja prelazi na susjednu čest.zem. 537/14 k.o. G. a u točki II. izreke rješenja je odlučeno da se ukidaju radnje provedene u postupku u vezi s tim dijelom tužbenog zahtjeva te se u tom dijelu tužba odbacuje.

 

              Točkom III. izreke rješenja odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere kojim je traženo da se zabrani tuženicima poduzimanje bilo kakvih građevinskih radova na čest.zgr. 3031 i na čest.zem. 537/13 i 537/14 k.o. G., sve do pravomoćnog okončanja ove parnice, te da im se zabrani da ometaju ostale suvlasnike zgrade i sve firme pozvane od upravitelja zgrade zbog većinski odlučenih radova na septičkoj jami zgrade tj. za njeno saniranje/održavanje i njeno predviđeno priključenje na gradsku kanalizaciju, koja privremena mjera bi trajala do pravomoćnog okončanja ove parnice.

 

Protiv presude (točke I. i II. izreke) i rješenja tužitelji podnose dvije pravovremene žalbe koje su u pretežnom dijelu podudarne - jednu putem zajedničkog punomoćnika (prije nego mu je II-tužitelj S. V. otkazao punomoć) a drugu osobno, pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje ZPP).

 

Žalbama predlažu pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje podredno preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev i prijedlog za osiguranje te potražuju troškove sastava žalbe.

 

Tuženici nisu odgovorili na žalbe tužitelja.

 

Žalbe tužitelja su osnovane.

 

U provedenom postupku je utvrđeno da su stranke, uz treću osobu koja nije sudionik postupka, suvlasnici višestambene zgrade u D., i to čest.zgr. 3031 izgrađene na dijelu čest.zem. 537/13 upisanih u zk.ul. 941 k.o. G. te da su ujedno vlasnici posebnih dijelova odnosno stanova u toj zgradi, da se stanovi tužitelja nalaze na višim etažama dok je stan u suvlasništvu tuženika - supružnika D. i Z. M. smješten u suterenu te izlazi na zajedničko zemljište na kojem je zgrada sagrađena.

 

Dalje je utvrđeno da između stanaka traju višegodišnje nesuglasice i sukobi vezani za poduzimanje građevinskih radova izgradnje i uređenja terasa i spremišta, koje radove su tuženici poduzeli na prostoru ispred svoga stana i ispod terase, u svezi čega je po prijavi drugih suvlasnika upravnim rješenjima građevinske inspekcije (11. studenog 2004. i 23. studenog 2010.) I-tuženiku D. M. kao investitoru naloženo ukloniti nezakonito izgrađene građevine zbog nepostojanja potrebne građevinske dokumentacije za gradnju, koja rješenja nikada nisu izvršena.

 

Nije sporno da je I-tuženik D. M. 2013. pokrenuo upravni postupak ozakonjenja gradnje u kojem je ishodovao pravomoćno Rješenje o izvedenom stanju Grada D., Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-361-03/12-08/603 od 25. travnja 2013. (dalje Rješenje o izvedenom stanju) kojim je ozakonjena nezakonita završena rekonstrukcija dogradnje spremišta zahtjevne zgrade s pripadajućim prohodnim terasama, izgrađene na čest.zem. 537/13 i čest.zem. 537/14, sve k.o. G. u D.. Iz spisa proizlazi da je Rješenje o izvedenom stanju potvrđeno drugostupanjskim rješenjem nadležnog Ministarstva Republike Hrvatske od 1. srpnja 2013 a upravni spor kojeg je protiv tog rješenja pokrenuo II-tužitelj S. V. završen je donošenjem presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-968/16 od 21. travnja 2016. kojim je potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj Usl-1777/13 od 18. studenog 2015. kojim je tužbeni zahtjev ovdje II-tužitelja S. V. odbijen.

 

Nadalje, utvrđeno je da su sukobi između stranaka kao suvlasnika zgrade kulminirali prilikom pokušaja dogovora oko priključenja zgrade na gradski sustav kanalizacije budući da su tužitelji predlagali da se u tu svrhu iskoristi postojeća septička jama nalazeća ispod terasa izgrađenih po tuženicima uz ugradnju odgovarajućih tlačnih pumpi (obzirom na prostorni smještaj zgrade na okomitom zemljištu) dok je prijedlog tuženika bio postavljanje nepropusnog spremnika na drugoj lokaciji unutar zajedničkog dvorišta. Utvrđeno je da se tužitelji nisu složili s prijedlogom tuženika, smatrajući da isti neovlašteno svojataju prostor iznad septičke jame i poduzetim radovima narušavaju njezinu funkciju. Kako je prema tvrdnjama tužitelja došlo do verbalnog sukoba 2015. prilikom pokušaja predstavnika upravitelja zgrade i osoba angažiranih za izvođenje radova na spajanju na kanalizaciju, kada su tuženici spriječili ostale suvlasnike i izvođače radova da pristupe septičkoj jami, to su tužitelji ustali predmetnom tužbom s naprijed navedenim sadržajem tužbenog zahtjeva koji je prvenstveno usmjeren na omogućavanje dostupnosti zajedničkoj septičkoj jami predmetne stambene zgrade.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da bi tužiteljima kao suvlasnicima zgrade pripadalo pravo na zaštitu od uznemiravanja suvlasništva od drugih suvlasnika prema odredbi članka 167. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst - dalje ZV) u vezi s člankom 46. stavak 1. ZV-a.

 

Međutim, uvažavajući utvrđenu činjenicu da su radovi rekonstrukcije i dogradnje koje su izvršili tuženici kao suvlasnici stana u suterenu zgrade, ozakonjeni pravomoćnim Rješenjem o izvedenom stanju a da suvlasnici čest.zem. 537/13 i čest.zem. 537/14, sve k.o. G., susjednih nekretnina i jedinica lokalne samouprave, iako uredno pozvani, pozivu se nisu odazvali niti istaknuli primjedbe u postupku ozakonjenja, to sud prvog stupnja smatra da traženjem da se ukloni dio AB ploče u razini stana u suvlasništvu tuženika, tužitelji zahtijevaju da se ukloni dio ozakonjene dogradnje.

 

Osim toga, sud uvažava navode komunalnog društva V. D. d.o.o. iz 2015. upućene II-tužitelju S. V. vezano za obvezu priključenja građevine na komunalnu vodnu građevinu za odvodnju otpadnih voda i mogućih rješenja toga pitanja koja su isključivo izbor vlasnika septičke jame pri čemu se mora poštivati obveza da septička jama nakon rekonstrukcije ili sanacije bude apsolutno vodonepropusna, konstruktivno stabilna i da ne ugrožava režim rada sustava javne odvodnje.

 

              Prvostupanjski sud uvažava sadržaj članka 85. stavak 4. ZV-a prema kojoj suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s time da međusobne odnose mogu urediti pisanim sporazumom - međuvlasničkim ugovorom kojim se prema članku 375. stavak 1. ZV-a utvrđuju međusobni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine, kao i odredbu članka 3. Uredbe o održavanju zgrada ("Narodne novine" broj: 64/97.) koja propisuje da se zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, ako suvlasnici zgrade međuvlasničkim ugovorom ne urede drukčije, smatraju i septičke jame.

 

              Sud prvog stupnja smatra da tužitelji nisu dokazali da je donesena odluka o načinu izvršavanja vlasničkih ovlasti čija se zabrana uznemiravanja u ovom postupku traži u skladu s odredbom članka 42. ZV-a niti je način korištenja dijela nekretnine za koji tužitelji tvrde da je zajednički svim suvlasnicima zgrade u Dubrovniku odnosno zajedničke septičke jame utvrđen u izvanparničnom postupku prema pravilima Zakona o sudskom izvanparničnom postupku („Službene novine“ broj 178/34.) pa smatra da nisu ostvarene pretpostavke za ostvarenje zaštite sadržane u odredbi članka 167. stavak 1. ZV-a te u konačnici odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

U pogledu dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže da se naloži tuženicima ukloniti "dio nelegalne dogradnje koja se dira osnovne zgrade čest.zgr. 3031 k.o. G., a koja prelazi na susjednu čest.zem. 537/14 k.o. G.", sud nalazi da je taj zahtjev u nadležnosti upravnog tijela, pa pozivom na odredbu članka 16. i članka 33. ZPP-a, oglašava se nenadležnim, ukida provedene radnje u postupku i odbacuje tužbu u tom dijelu.

 

Uz zaključak da tužitelji tijekom postupka nisu učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine kao jedne od pretpostavki predviđene odredbom članaka 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16. - dalje OZ), sud prvog stupnja odbija kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere.

 

Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

 

U donošenju pobijane presude i rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju u žalbama upiru tužitelji.

 

Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega ovaj sud ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

Tužitelji postavljenim tužbenim zahtjevom kao vlasnici stanova u višestambenoj zgradi te kao suvlasnici cijelog objekta i zemljišta na kojem je objekt sagrađen, traže vlasničku zaštitu u pogledu septičke jame kao zajedničkog dijela predmetne zgrade.   

 

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da bi u takvoj situaciji tužiteljima pripadala zaštita prava suvlasništva od uznemiravanja koje poduzimaju drugi suvlasnici sukladno odredbi članka 167. stavak 1. ZV-a u vezi s člankom 46. stavak 1. ZV-a jer svaki suvlasnik ima pravo štititi svoje suvlasništvo od ostalih suvlasnika u skladu sa veličinom svog suvlasničkog dijela te ima pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja od drugih suvlasnika odnosno ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

 

Pogrešan je, međutim, pravni stav suda da u konkretnom slučaju pravo na takvu vlasničku zaštitu predviđenu odredbama ZV-a onemogućava činjenica ozakonjenja gradnje poduzete po tuženicima u upravnom postupku te činjenica što tuženici nisu donijeli odluku o međusobnoj podjeli posjeda stvari /ili izvršavanja vlasničkih ovlasti glede nje sukladno članku 42. ZV-a odnosno što o poslovima redovite i izvanredne uprave nisu donijeli pisane odluke odnosno uredili međusobne odnose pisanim sporazumom (međuvlasničkim ugovorom) prema članku 85. stavak 4. ZV-a.

 

Upravo je na tuženicima bio teret dokaza da su suvlasnici eventualno međuvlasničkim ugovorom odnosno posebnim odlukama dogovorili poduzimanje zahvata koje su tuženici poduzeli na suvlasničkoj nekretnini u korist samo njihovog stana kao posebnog dijela. Izostanak podjele izvršavanja posjeda i vlasničkih ovlasti suvlasnika u pogledu suvlasničke nekretnine te izostanak odluke suvlasnika o poduzimanju pojedinih poslova redovite ili izvanredne uprave, ukazuje na zaključak da među strankama ovog spora nije postignut dogovor da tuženici poduzmu poslove na zajedničkim dijelovima zgrade i suvlasničkoj nekretnini a da su tužitelji tome iskazali protivljenje nedvojbeno proizlazi iz provedenog postupka i pokrenutih nadzora građevinske inspekcije.

 

Što se pak tiče postupka ozakonjenja gradnje koju su tuženici poduzeli na suvlasničkoj i susjednoj nekretnini te nesporne činjenice da je u upravnom postupku doneseno pravomoćno Rješenje o izvedenom stanju, treba reći da se taj postupak provodi sukladno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj: 86/12., 143/13. i 65/17.; - dalje ZPNIZ). Radi se o posebnom propisu kojim se uređuju uvjeti, postupak i pravne posljedice uključivanja u pravni sustav nezakonito izgrađenih zgrada odnosno ozakonjenje zgrada (članak 1. stavak 1. ZPNIZ-a) donošenjem rješenja o izvedenom stanju koje u upravnom postupku uređenom tim zakonom donosi nadležno upravno tijelo jedinice lokalne samouprave (članak 8. ZPNIZ-a).

 

Odredba članka 32. ZPNIZ-a, koja regulira pravne posljedice ozakonjenja zgrade, propisuje da rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojem je ta zgrada izgrađena.

 

Stoga, prema stajalištu ovoga suda činjenica da je u upravnom postupku legalizirana gradnja koju su poduzeli tuženici, sama po sebi ne isključuje pravo tužitelja na zaštitu suvlasništva predviđenu odredbama ZV-a, na što se osnovano ukazuje žalbama tužitelja.

 

Budući da spisu prileži preslika neverificiranog zk. izvatka, u postupku je ostalo neraspravljeno je li na nekretnini uspostavljeno etažno vlasništvo u smislu članka 43. ZV-a, jesu li suvlasnici eventualno svoje odnose uredili međuvlasničkim ugovorom te jesu li definirani zajednički dijelovi zgrade što je bitno radi prosudbe da li bi u primjenu došla opća pravila o suvlasništvu ili posebne odredbe glave četiri ZV-a.

S obzirom da svaki suvlasnik ima istodobno sve suvlasničke ovlasti (pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja (članak 30. stavak 2. ZV-a) te da prema članku 39. stavak 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima, to bi o tužbenom zahtjevu valjalo prosuđivati kroz navedene odredbe koje reguliraju međusobne odnose suvlasnika, na koje upućuje i odredba članka 85. stavak 1. ZV-a kojom je uvedeno osnovno pravilo da suvlasnici etažirane nekretnine upravljaju nekretninom po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari.

 

Po obimu poduzetih poslova za sada bi proizlazilo da se radi poslu izvanredne uprave koji premašuju okvir redovitog upravljanja stvarju jer bi se radilo o dogradnji, nadogradnji i preuređenju za koje je prema odredbi članka 41. stavak 1. ZV-a u vezi s odredbom članka 87. stavak 1. ZV-a potrebna suglasnost svih suvlasnika jer su poslovi poduzeti na zajedničkom dijelu zgrade - septičkoj jami.

 

Kroz navedene odredbe bi trebalo prosuđivati o postupku tuženika da „svojevoljno“ odluče da se postojeća septička jama kao zajednički dio nekretnine  ne koristi u priključivanju na gradski sustav kanalizacije i da se pritom na glavu iste postave betonske ploče jer bi u donošenju takve odluke trebali sudjelovati i drugi suvlasnici a odluka bi trebala biti donesena suglasnošću svih suvlasnika, u protivnom tužiteljima bi pripadala zahtijevana zaštita.

 

Sud prvog stupnja je svoju odluku donio samo na temelju činjeničnih navoda stranaka i utvrđenja koja proizlaze iz opsežne dokumentacije u spisu koja se prvenstveno tiče upravnih postupaka i provođenja inspekcijskog nadzora te naloga tuženicima za rušenje pojedinih građevinskih elemenata po prijavi drugih suvlasnika iste zgrade te nastavnog upravnog postupka te s tim u svezi upravnog spora vezanog uz zahtjev tuženika za legalizacijom nadograđenih i rekonstruiranih dijelova zgrade.

 

Prvostupanjski je sud kao suvišne i irelevantne odbio provesti preostale dokaze predložene po tužiteljima - geodetsko i građevinsko vještačenje, uvid u priložen fotografije te saslušanje svjedoka, provođenje kojih dokaza bi dalo odgovor na pitanje jesu li tuženici i u kojem obimu poduzeli radove na suvlasničkoj nekretnini stranaka unatoč protivljenju tužitelja kao suvlasnika te da li i dalje traje onemogućavanje pristupa tužiteljima kao suvlasnicima do zajedničkih dijelova zgrade a što je svako septička jama predmetne višestambene zgrade.    

 

Stoga za sada na temelju tako nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji je posljedica pogrešnog pravnog pristupa, sud prvog stupnja nije mogao odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev, radi čega je pobijanu presudu u točki I. izreke valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje radi upotpunjenja činjeničnog stanja.   

 

Imajuću u vidu gore citirane zakonske odredbe ZV-a koje ovlašćuju suvlasnike da vlasničkom tužbom traže zaštitu od uznemiravanja poduzetog od strane drugog suvlasnika, u sklopu kojeg zahtjeva su ovlašteni tražiti uklanjanje onoga što je taj suvlasnik bez potrebne suglasnosti drugih suvlasnika izgradio na zajedničkim dijelovima zgrade ili suvlasničkoj nekretnini te uvažavajući dalje odredbu članka 32. ZPNIZ-a prema kojoj rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojem je ta zgrada izgrađena, to nije pravilan zaključak suda prvog stupnja da postoji apsolutna sudska nenadležnost redovnog suda za odlučivanje o dijelu tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se naloži tuženicima ukloniti "dio nelegalne dogradnje koja se dira osnovne zgrade čest.zgr. 3031 k.o. G., a koja prelazi na susjednu čest.zem. 537/14 k.o. G.".

 

Prema stajalištu ovoga suda u tom dijelu tužbeni zahtjev je neodređen i nerazumljiv pa bi u nastavku postupka trebalo pozvati tužitelje na ispravak istog u smislu odredbe članka 109. ZPP-a u vezi s člankom 186. stavak 1. ZPP-a u smislu određivanja onoga što su tuženici dužni ukloniti. Osim toga, sud će voditi računa o postojanju aktivne legitimacije tužitelja u traženju zaštite vlasništva u pogledu nekretnine čest.zem 537/14 k.o. G. jer spisu ne prileži zemljišnoknjižni izvadak za navedenu nekretninu iz kojeg bi bilo vidljivo da su tužitelji suvlasnici i navedene čestice.

 

Budući da je sud prvog stupnja prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere odbio već iz razloga što je našao da tužitelji nisu učinili vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, to će u nastavku postupka biti potrebno ponovno odlučiti jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni kumulativni uvjeti za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine predviđeni odredbom članka 346. OZ-a. 

 

Nakon što utvrdi relevantne činjenice na koje mu je ukazano ovom odlukom, isključivo u okviru dokaznih prijedloga stranaka, sud prvog stupnja će donijeti novu, zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu i prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom a u konačnoj odluci će odlučiti i o troškovima postupka sukladno članku 166. stavak 3. ZPP-a.

 

              Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja pozivom na odredbu članka 370. ZPP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a.

 

Presuda suda prvog stupnja u točki III. izreke, kako nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 25. listopada 2018.