Broj: Gž-1015/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Osijeku, po sucu mr. sc. Krunoslavu Baranu, u pravnoj stvari tužiteljice A. L. iz R., C…, OIB: …, zastupane po punomoćnicima G. M. i L. P., odvjetnicima iz R. protiv I-tuženice I. L. iz R., …, OIB: … i II-tuženika E. L. iz R., …, OIB: 7…, oboje zastupani po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu I-tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 6. travnja 2018., broj Psp-131/2017-23, dana 6. studenog 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Žalba I-tuženice se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 6. travnja 2018., broj Psp-131/2017-23, u pobijanom dijelu točkama 1. i 2. izreke.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

              "1. Utvrđuje se da je tužena I. L. iz R., …, OIB: … smetala tužiteljicu A. L. iz R., …, OIB: … u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu stana broj 5 koji se nalazi na trećem katu zgrade u R., … koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i drvarnice, ukupne površine 95,90 m2 i koji je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u R. upisan u knjizi PU R., poduložak … z.k.ul. … i to samovlasnim oduzimanjem suposjeda stana tužiteljici na način da je promijenila bravu na ulaznim vratima predmetnog stana,pa se prvotuženoj nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stana na način da tužiteljici vrati suposjed predmetnog stana odnosno da joj omogući ulaz u isti predajom ključeva od ulaznih vrata broj 5 nalazećeg na trećem katu zgrade na adresi u R., …, te se prvotuženoj zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

              2. Nalaže se prvotuženoj da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u visini od 2.900,00 kuna (slovima: dvije tisuće devetsto kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

              3. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na drugotuženika koji glasi:

 

              "1. Utvrđuje se da je tuženik E. L. iz R., … smetao tužiteljicu A. L. iz R., …, OIB: … u posljednjem mirnom i faktičnom (su)posjedu stana broj 5 koji se nalazi na trećem katu zgrade u R., … koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i drvarnice, ukupne površine 95,90 m2 i koji je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u R.. upisan u knjizi PU R., poduložak …/z.k.ul. …. i to samovlasnim oduzimanjem (su)posjeda stana tužiteljici na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima predmetnog stana, pa se tuženiku nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stana na način da tužiteljici vrati (su)posjed predmetnog stana odnosno da joj omogući ulaz u isti predajom ključeva od ulaznih vrata broj 5 nalazećeg na trećem katu zgrade na adresi u R., …, te se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Nalaže se drugotuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

4. Nalaže se tužiteljici da drugotuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 2.000,00 kuna (slovima: dvije tisuće kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja ovog rješenja pa do namirenja tuženika po promjenjivoj stopi koja trenutno iznosi 7,09% godišnje odnosno u slučaju promjene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

              Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom u točkama 1. i 2. izreke pobija I-tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i  25/13, dalje:ZPP). U žalbi navodi da je pogrešno utvrđena činjenica da je tužiteljica bila suposjednik predmetnog stana na adresi … u R., da je bila samo punomoćnik u posjedovanju, te da je tužiteljica iselila iz stana, kao i da je bilo nužno raspravljati o pravnom odnosu među strankama. Predlaže žalbenom sudu da žalbu I-tuženice uvaži na način da preinači prvostupanjsku odluku na način da odbije tužbeni zahtjev a tužiteljicu obveže na plaćanje troška, odnosno podredno da žalbu uvaži i predmet vrati na ponovni postupak. I-tuženica traži trošak sastava žalbe u iznosu od 600,00 kn uz sudsku pristojbu po odluci suda.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

U postupanju prvostupanjskog suda nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ovaj sud  dužan paziti po službenoj dužnosti, niti na koje ukazuje I-tuženica, jer pobijano rješenje ima valjane razloge o odlučnim činjenicama koje sud navodi u obrazloženju, koji nisu u suprotnosti s činjenicama utvrđenim u postupku, kao i dokaze koje je izveo i kako ih je ocijenio.

 

Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, valjano utvrdio činjenično stanje te donio pravilnu i zakonitu odluku.

 

              Predmet ovoga spora stanaka odnosi se na tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži sudsku zaštitu suposjeda nekretnine, stana broj 5 koji se nalazi na trećem katu zgrade u R. u ulici …., sastojeći od 4 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i drvarnice ukupne površine 95,90 m2, upisan u knjizi položenih ugovora R., poduložak …/zk. ul. …. .

 

              Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je I-tuženica vlasnica stana, a da tužiteljica od svog rođenja, dakle od 1991. živi u stanu i koristi ga za vlastito stanovanje, a da je I-tuženica promijenila bravu na ulaznim vratima stana 7. rujna 2017., a novi ključ nije predala tužiteljici.

 

              Prvostupanjski sud je pružio posjedovnu zaštitu tužiteljici jer smatra utvrđenim da je I-tuženica samovlasno smetala tužiteljičin suposjed predmetnog stana time što je promijenila bravu ulaznih vrata, dok u odnosu na II-tuženika tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan jer nalazi da isti nije sudjelovao u promjeni brave na ulaznim vratima stana.

 

              U smislu odredbe čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj:91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, - dalje: ZV) sud posjedovnu zaštitu pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda ili poštenje posjednika, pri čemu odredbe čl. 24. st. 1. toga Zakona reguliraju pravo i svakog suposjednika za zaštitu suposjeda putem suda od samovlasnog smetanja, među ostalima i od drugog suposjednika i to jedino ako je potpuno isključen od dotadašnjem suposjeda ili mu je bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

 

              U postupku za smetanje posjeda nema mjesta utvrđivanju činjenica relevantnih za vlasništvo, odnosno prava na posjed. Naime, pravni institut posjeda (faktično stanje zaštićeno pravom) uključujući i sudsku zaštitu suposjeda uređen je odredbama čl. 19. do 27. ZV-a u okviru kojih odredbi s obzirom da sud odlučuje o ovom postupku o osnovanosti zahtjeva isključivo na temelju utvrđenja u posljednjem mirnom posjedu ili suposjedu – izvršavanju konkretne vlastite faktične vlasti, te nastalom samovlasnom smetanju, činu kojem je taj posjed oduzet ili uznemiren, odnosno suposjed bitno ograničen ili potpuno isključen.

 

              Kako iz rezultata postupka proizlazi da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom suposjedu predmetnoga stana, što sama I-tuženica navodi u prvom stavku žalbe, "Činjenica da je tužiteljica živjela u predmetnom stanu od rođenja, ne znači da bi ista imala pravo na suposjed.", stoga se ukazuje suvišnim u tome smjeru analizirati iskaze svjedoka o korištenju predmetnog stana od strane tužiteljice, a kako je I-tuženica doista zamijenila bravu od stana pravdajući to neplaćenim režijama za stan, pa je tužiteljica isključena iz posjedovanja stana (faktične vlasti na stanu), pa joj pripada pravo na posjedovnu zaštitu, uspostave prijašnjeg posjedovnog stana na način da se tužiteljici vrati suposjed predmetnog stana, odnosno da joj I-tuženica omogući ulaz u isti predajom ključeva od ulaznih vrata uz zabranu I-tuženici svako takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

              Posjedovnu zaštitu zakonodavac pruža svima, samo ne vicioznom posjedniku koji je posjed stekao na nedopušten način (silom, prijevarom, zlouporabom povjerenja), što ovdje nije slučaj.

 

              U odnosu na žalbene navode I-tuženice treba reći da prema stavku 2. čl. 24. ZV-a suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svog suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu.

 

              U konkretnom slučaju nije razvidno o kakvom pravnom odnosu tužiteljice i I-tuženice bi trebalo raspravljati, jer tužiteljica svoju faktičnu vlast na stanu nije temeljila na pravnom odnosu s I-tuženicom davateljice-primateljice uzdržavanja, pa stoga naknadno stjecanje toga prava tužiteljice nakon smrti svoga oca (pokojnog sina I-tuženice) kao i postojanje parnice o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između pokojnog sina i I-tuženice, uopće nije od značaja za rješenje ove pravne stvari.

 

              Suprotno žalbenim navodima I-tuženice, tužiteljica nije iselila iz stana (tek je počela iseljavati) jer u stanu i nadalje ima svojih stvari što je vidljivo iz Zapisnika javnog bilježnika o posvjedočenju od 7. rujna 2017., a I-tuženica ne bi imala razloga sprječavati tužiteljicu u korištenju stana mijenjanjem brave ulaznih vrata da tome nije tako. Tužiteljica nije pomoćnica u posjedovanju jer ne izvršava tuđu faktičnu vlast na stanu, već je predmetni stan koristila za vlastito stanovanje i od veljače 2017. živi sama u stanu (I-tuženica iselila tjedan dana nakon smrti sina) od kada tužiteljica sama posjeduje stan.

 

              Kako žalbeni navodi I-tuženice nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu I-tuženice i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, u točkama 1. i 2. izreke.

 

              U nepobijanom dijelu u točkama 3. i 4. izreke u kojem je zahtjev tužiteljice odbijen u odnosu na II-tuženika, te tužiteljici naloženo da II-tuženiku naknadi parnični trošak, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

 

Osijek, 6. studenog 2018.