Broj: Gž-590/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zlatka Pirc člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika G. V., V., (OIB: …), zastupan po punomoćnicima G. P. i N. P., odvjetnicima iz P., protiv tuženika - protutužitelja M. B. iz Z., (OIB:…) i B. (B.) B. iz Z.,  (OIB: …), zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda E. i Š. iz Z., radi izdavanja tabularne isprave i upisa u zemljišnu knjigu, rješavajući žalbu tuženika - protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola od 15. prosinca 2016., poslovni broj: 13 P-785/2013-57. i žalbu tuženika – protutužitelja M. B. protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola od 13. ožujka 2017., poslovni broj 13 P-785/2013-64., u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

                              I. Odbija se žalba tuženika  - protutužitelja M. B. i B. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola od 15. prosinca 2016., poslovni broj: 13 P-785/2013-57.

 

                            II. Odbija se žalba tuženika – protutužitelja M. B. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola od 13. ožujka 2017., poslovni broj 13 P-785/2013-64.

 

                            III. Odbijaju se tuženici – protutužitelji sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe protiv presude.

 

Obrazloženje

 

                              Presudom suda prvog stupnja tuženicima – protutužiteljima je naloženo da tužitelju – protutuženiku izdaju ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva nekretnine kč.br. 479/342 šuma površine 1636 m², upisana u z.k. ul. broj 4871 k.o. V. sa imena tuženika – protutužitelja na ime tužitelja – protutuženika, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ta presuda kao i naknaditi tužitelju – protutuženiku parnični trošak u iznosu od 53.875,00 kn; odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika –protutužitelja kojim su tražili da se utvrdi ništavim nagodba zaključena između E. PZ i protutužitelja 16. veljače 1988., kao i izjava protutužitelja o prodaji zemljišta kč.br. 479/342 u posjed i korisništvo općine P.

 

                            Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika – protutužitelja M. B. protiv rješenja o sudskoj pristojbi prvostupanjskog suda od 15. prosinca 2016., poslovni broj: P-785/2013-59.

                           

                            Protiv presude tuženici – protutužitelji (dalje: tuženici) su pravovremeno podnijeli žalbu zbog razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlažu da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže trošak sastava žalbe.

 

                            Protiv rješenja žalbu je pravovremeno podnio tuženik – protutužitelj M. B. (dalje: tuženik M. B.) zbog razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točka 1-3. ZPP-a. Predlaže da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

                            Tužitelj – protutuženik (dalje: tužitelj) nije podnio odgovor na žalbu protiv presude.

 

                            Žalba nije osnovana.

 

O žalbi protiv presude

 

                            Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su dovoljno jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

                            Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

                            Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

                            Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženicima naloži da mu izdaju tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva nekretnine kč.br. 479/342 šuma površine 1636 m² sa imena tuženika na ime tužitelja, i protutužbeni zahtjev tuženika da se utvrde ništavim Nagodba zaključena između tuženika i E. PZ i Izjava tuženika o predaji zemljišta kč.br. 479/342 u posjed i korištenje općini P.                                                       

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su tuženici i PZ E. zaključili Nagodbu kojom je točkom I. utvrđeno da tuženici imaju svaki u ½ dijela pravo korištenja kč.br. 479/342 k.o. V., da je PZ E. na većem dijelu predmetnog zemljišta izgradio cestu za naselje B., te da se na preostalom dijelu nekretnine ne može vršiti ekonomična poljoprivredna obrada, kao ni druga namjena, da pravo korištenja predmetne nekretnine tuženicima nikad nije oduzeto niti ograničeno; točkom II. da se E. obvezuje isplatiti tuženicima na ime naknade za kč.br. 479/342 k.o. V. iznos od 6.544.000,00 dinara odmah po sklapanju Nagodbe; točkom III. Nagodbe da su tuženici prihvatili isplatu iz točke II. Nagodbe i odrekli se bilo kakvih daljnjih potraživanja s osnova naknade; točkom IV. da su se tuženici obvezali predati posjed predmetnog zemljišta Općini P.; da su Izjavom od tuženici izjavili da su korisnici svaki u ½ dijela zemljišta u društvenom vlasništvu kč.br. 479/342 k.o. V. površine 1636 m², te da neopozivo predaju posjed navedene nekretnine Općini P. i dozvoljavaju Općini P. da uknjiži pravo korištenja navedenog zemljišta na svoje ime i u svoju korist bez njihovog daljnjeg pitanja i privole, kao i da im je naknadu za predano zemljište isplatio PZ E., prema posebnoj Nagodbi, tako da od Općine P. ne potražuju nikakvu naknadu; da se u Izjavi navodi da istu potpisuje osobno M. B. za sebe, te za B. B. kao punomoćnik i to temeljem punomoći Grada Z., Općine M. br. 1412., a potpis M. B. na Izjavi ovjeren je kod Općinskog sekretarijata za opću upravu i zajedničke poslove tadašnje Općine P.; da je temeljem Sporazuma o preuzimanju nekretnine bivše općine P. (dalje: Sporazum), nekretnine dosadašnje Općine P. koje se nalaze u k.o. V., preuzela tadašnja općina V., čiji je tužitelj slijednik.

             

                            Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev zaključivši da nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji ističu tuženici, budući su se navedenom Nagodbom i Izjavom tuženici obvezali prenijeti pravo korištenja kč.br. 479/342, a danas pravo vlasništva, na općinu P. čiji je pravni slijednik tužitelj, da je općina P. imala pravo korištenja kč.br. 479/342 iako isto nije upisala u zemljišne knjige jer osim što su se Izjavom tuženici obvezali predati posjed nekretnine općini P., dozvolili su joj i uknjižbu prava korištenja na svoje ime, da se sukladno članku 361. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17– dalje: ZV) pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, koje nije prestalo do donošenja tog Zakona, pretvorilo njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja tog prava ili njegova pravnog slijednika, pa je pravo korištenja Općine P. pretvoreno u pravo vlasništva, bez obzira na činjenicu što isto nije bilo upisano u zemljišne knjige, da nije osnovan prigovor zastare glede izdavanja tabularne isprave budući tužitelj taj zahtjev temelji na stečenom pravu od svog pravnog prednika, pa se ne radi o obvezno pravnom već o stvarno pravnom zahtjevu koji ne zastarijeva, a odbio protutužbeni zahtjev zaključivši da tuženici zahtjev za utvrđenje ništavom Nagodbe ne mogu podnijeti protiv tužitelja jer općina P. kao pravni prednik tužitelja nije sudjelovala u sklapanju Nagodbe, pa nije niti pasivno legitimirana u odnosu na taj zahtjev, da je Izjava sastavljena sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18) i Zakona o građenju ("Narodne novine" broj 77/92, 82/92, 26/93, 33/95), a za potpisivanje Izjave, kao punomoćnik tuženice B. B., tuženik M. B. je imao valjanu punomoć, pa je navedena Izjava pravovaljana.

 

                            Tuženici žalbom osporavaju navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda, ponavljaju prigovore iznesene tijekom prvostupanjskog postupka i to nedostatka aktivne legitimacije, jer je tužitelj Ugovorom o nagodbi vlasništvo nekretnine koja je predmet ovog spora prenio na pravne slijednike PZ E. i jer nije dokazao da je pravni slijednik općine P., obzirom da Sporazum na koji se tužitelj poziva, nije priložen u izvorniku već je dostavljen nacrt Sporazuma, bez popisa katastarskih čestica, na kojem nije predmetna nekretnina, jer se radi o šumi, a ne o građevinskom zemljištu, pa nije niti mogla postati vlasništvo prednika tužitelja, nadalje, da tužitelj nije dokazao da je tuženica B. B. dala valjanu punomoć tuženiku M. B. za zaključenje Nagodbe i Izjave obzirom da u spisu nije priložena punomoć, da je tužbeni zahtjev u zastari, obzirom da se radi o obvezno pravnom zahtjevu na izdavanje tabularne isprave, koji zastarijeva u općem zastarom roku od 5 godina, te da se o tužbenom zahtjevu nije moglo riješiti primjenom odredbi čanka 361. stavka 1. ZV već članka 362. ZV jer su tuženici u vrijeme stupanja na snagu tog Zakona upisani u zemljišnoj knjizi kao korisnici kč.br. 479/342, kao niti primjenom odredbi Zakona o građevinskom zemljištu, jer Izjava ne može zamijeniti ugovor iz članka 9. tog Zakona, kako pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

 

                            Ti žalbeni navodi su neosnovani.

 

                            Prvostupanjski sud je pravilno odbio prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je tužitelj slijednik općine P. temeljem Sporazuma, iz kojeg proizlazi da općina V. (pravni prednik tužitelja) preuzima nekretnine dosadašnje općine P. položene u granicama svog područja. Navedeni Sporazum je donijela Istarska županija na sjednici Županijske skupštine i objavljen je u Službenim novinama županije I. broj 4/96., pa tuženici neosnovano ističu u žalbi da je prvostupanjska odluka utemeljena na preslici nacrta tog Sporazuma.

 

                            Okolnost što je tužitelj Ugovorom o Nagodbi predmetno zemljište prepustio pravnom slijedniku PZ E., u ovoj pravnoj situaciji ne utječe na aktivnu legitimaciju tužitelja jer nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego sam ima, pa je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj parnici dokazivati da je vlasnik predmetne nekretnine.

 

                            Tuženici su potpisali Izjavu kojom su se obvezali predati općini P. svoju nekretninu jer im je za istu isplaćena naknada, čime je, kako proizlazi i iz iskaza svjedoka N. B. i D. S., provedena eksproprijacija, a da je došlo do predaje nekretnine ukazuje i činjenica da je na istoj izgrađena prometnica.

 

                            Izjavu je kao punomoćnik tuženice B. B., potpisao tuženik M. B. temeljem punomoći Grada Z., općine M. broj 1412, a tom Izjavom je u cijelosti potvrđen sadržaj Nagodbe, čiji je tekst potpisao tuženik M. B.

 

                            Iz Uvjerenja gradskog Ureda za opću upravu Z. proizlazi da je  izvršena ovjera potpisa B. B. na punomoći, te da je punomoć upisana u upisnik Područnog ureda M. pod broj I-1412., pa su neosnovani žalbeni navodi da tužitelj nije dokazao, obzirom da u spis nije dostavio original punomoći, da je tuženica B. B. izdala punomoć tuženiku M. B., jer suprotno proizlazi iz navedenog uvjerenja.

 

                            Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da Izjava nije ništetna iz razloga jer ju nije potpisala tuženica B. B., obzirom da je istu zastupao punomoćnik temeljem valjane punomoći.

 

                            Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i da Izjava nije protivna prisilnim propisima, te da je temeljem iste općina P. mogla steći pravo korištenja nekretnine koja je predmet Izjave jer je ista sastavljena nakon što je tuženicima isplaćena naknada za njihovu nekretninu (a time i provedena eksproprijacija), te su tuženici dopustili uknjižbu prava korištenja općini P. upravo zbog toga, a za valjanost Izjave nije potrebno da je potpisana od strane općina P., obzirom da se ne radi o dvostranom ugovoru.

 

                            Kako tuženici protutužbenim zahtjevom usmjerenim prema tužitelju traže utvrđenje ništetnim Nagodbe koju tužitelj nije zaključio, prvostupanjski sud je pravilno taj zahtjev odbio zbog promašene pasivne legitimacije, čime je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

                            Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno, iako tužitelj - protutuženik nije istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, ispitao da li je u odnosu na protutužbeni zahtjev tužitelj pasivno legitimiran, što je sud ovlašten u okviru zakonske obveze pravilne primjene materijalnog prava, te je, na temelju isprava u spisu, pravilno zaključio da tužitelj nije ugovorna strana, niti pravni slijednik ugovornih strana iz Nagodbe, te stoga niti pasivno legitimiran u odnosu na taj protutužbeni zahtjev.

 

                            Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i da je zahtjev tužitelja stvarnopravni, a ne obveznopravni, pa zahtjev na davanje tabularne isprave ne zastarijeva, jer je na nekretnini proveden postupak eksproprijacije, Općina P. je stekla pravo korištenja iako isto nije upisala u zemljišne knjige, nekretnina je postala društveno vlasništvo, a temeljem članka 361. stavka 1. ZV pravo korištenja pretvoreno je u pravo vlasništva temeljem Zakona, pa kako je tužitelj slijednik općine P., radi se o stvarnopravnom, a ne obveznopravnom zahtjevu.

                           

                            Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

 

                            Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

 

                            Tuženici su odbijeni sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa istom nisu uspjeli, sukladno odredbi članka 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

 

O žalbi protiv rješenja

 

                            Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prigovor tuženika M. B. protiv rješenja o pristojbi kojim je tuženik M. B. pozvan na plaćanje pristojbe na žalbu neprihvaćajući njegove tvrdnje iz prigovora da je neosnovano samo on pozvan na plaćanje cjelokupne pristojbe iako je tu žalbu izjavila i tuženica B. B., i to pozivom na članak 3. stavak 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 26/03-pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13 , 110/15 – dalje: ZSP) kojim je propisano da, kada su prema odredbama tog Zakona dvije ili više osoba obvezane platiti sudsku pristojbu, njihova obveza je solidarna.

 

                            Tuženik M. B. u žalbi iznosi da je prvostupanjski sud morao donijeti rješenje o pristojbi u odnosu na oboje tuženika, pa se tek nakon toga opredijeliti od koga će od njih naplatiti pristojbu.

 

                            Ti žalbeni navodi su neosnovani.

 

                            Prema odredbi članka 3. stavka 1. ZSP pristojbu na žalbu na presudu dužna je platiti osoba koja je žalbu izjavila, a prema stavku 4. istog članka kada su prema tom Zakonu dvije ili više osoba obvezane zajedno platiti pristojbu, njihova obveza je solidarna.

 

                            Obzirom da je i tuženik M. B. izjavio žalbu protiv presude, to je u obvezi platiti sudsku pristojbu na žalbu, a kako je ta njegova obveza solidarna s tuženicom B. B., prvostupanjski sud ga je pravilno pobijanim rješenjem pozvao na plaćanje te pristojbe.

 

                            Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

 

                            Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 15. studenog 2018.