Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-1418/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Josipa Frajlića, kao predsjednika vijeća, Marijane Žigić, kao suca izvjestitelja i Dubravke Vučetić, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja F. P. iz R., …, OIB …, koga zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz N., protiv tužene R. H., OIB …, koju zastupa ODO u O., Stalna služba u N., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Našicama od 12. listopada 2018., broj P-786/18-6, u sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2018.
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Našicama od 12. listopada 2018., broj P-786/18-6.
Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbe.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"Utvrđuje se da je tužitelj F. P. F., OIB … iz R., …, vlasnik nekretnina upisanih u z.k.ul.br. … k.o. R. i to kčbr. … Vinogradi oranica površine 2672 m², što je tužena RH, OIB …, dužna priznati i trpjeti brisanje svojih prava vlasništva u zemljišnoj knjizi uz istodobni upis tih prava u korist tužitelja, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.950,00 kn u roku od 15 dana."
Protiv te presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. i 89/14., dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtjeva trošak žalbe.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga ovaj sud nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a na druge bitne povrede tuženik u žalbi ne ukazuje.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva spornih nekretnina (kč.br. …), brisanje prava vlasništva sa imena tuženika i upis tih prava u korist tužitelja u zemljišnoj knjizi.
U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:
- da je kč.br. … prijašnje oznake kč.br. …, a katastarske oznake …, upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika,
- da je prije upisa tuženika, kao vlasnika u zemljišne knjige tj. prije 4. lipnja 2008. ista kč.br. bila upisana u zemljišnim knjigama kao općenarodna imovina i to od 7. studenog 1961., a od 24. rujna 1901. kada datira prvi upis vlasnik predmetne kč.br. bila je Zemljišna zajednica sela R.,
- da se u posjedu predmetne nekretnine nalazi tužitelj sa svojim pravnim prednikom -djedom od 1935. do danas,
- da je glede sporne nekretnine vođen postupak obnove i preoblikovanja zemljišne knjige i to 2008. kada je tužitelj najkasnije saznao da nekretnine koje posjeduje sa svojim pravnim prednicima nisu njegovo vlasništvo,
- da se predmetna nekretnina nalazi izvan građevinskog područja P.,
- da je tužba u ovom predmetu podnesena 28. svibnja 2012.
Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev prihvaća uz zaključak da su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
Naime, do ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12. i 152/14., dalje ZV), odnosno do 17. studenog 1999. u rok za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računalo se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana tj. prije 8. listopada 1991.
U konkretnom slučaju, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno čl. 159. st. 4. ZV ispunile su se još 1975., dakle prije donošenja odluke Ustavnog suda, kada je prošlo 40 godina od kada se tužitelj sa svojim prednicima nalazi u samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina, te su samim time i nastupili pravni učinci dosjelosti, jer upisi u zemljišne knjige nemaju konstitutivni učinak, i jer Odluka Ustavnog suda od 17. studenog 1999. djeluje ex nunc, tj. nema retroaktivni učinak na stjecanje prava vlasništva dosjelošću na vrijeme dok je kč.br. … bila u režimu društvenog vlasništva.
Isto pravno shvaćanje zauzeo je Europski sud za ljudska prava u predmetu Radomilija i drugi protiv Hrvatske (zahtjev br. 37685/10) od 28. lipnja 2016.
Osim toga, i u smislu par. 1472. OGZ dosjelošću se moglo steći pravo vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedom od 40 godina (vrijeme izvanredne dosjelosti), pa je tužitelj i po tom propisu stekao pravo vlasništva dosjelošću, i to prije nego je Ustavni sud RH ukinuo odredbe čl. 388. st. 4. ZV, pa ima legitimno pravo očekivati da će ga sud utvrditi vlasnikom nekretnine.
Stoga, činjenična utvrđenja i ispravnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju.
I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonito donesena primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP i važeće Odvjetničke tarife.
Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP.
Temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je donijeti odluku kao u izreci ove presude.
Osijek, 22. studenog 2018.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.