Broj: Rev 2050/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Š. d.d. sa sjedištem u Z., protiv I-ovršenice I. S. iz Z., II-ovršenika M. d.o.o. sa sjedištem u D. Z., III-ovršenika D. T. i IV-ovršenice B. T., oboje iz Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-916/ 11-2 od 13. prosinca 2011., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-872/08 od 23. svibnja 2009., u odnosu na III-ovršenika D. T. i IV-ovršenicu B. T., a ukinuto u odnosu na II-ovršenika M. d.o.o., u sjednici održanoj 27. rujna 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-916/11-2 od 13. prosinca 2011. u dijelu pod točkom II izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja određena je predložena ovrha te trošak ovrhovoditelja u iznosu od 5.000,00 kn.

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba III-ovršenika D. T. i IV-ovršenice B. T. kao nesonovana i u odnosu na njih potvrđeno rješenje suda prvog stupnja (točka I izreke). Žalba II-ovršenika M. d.o.o. je prihvaćena te je u odnosu na njega ukinuto rješenje o ovrsi suda prvog stupnja i odbačen prijedlog za ovrhu (točka II izreke).

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je pravodobno podnio reviziju iz članka 382. stavak 2. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijanog rješenja na način da se žalba II-ovršenika M. d.o.o. odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje i u dijelu koji se odnosi na II-ovršenika, podredno ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija ovrhovoditelja je osnovana.

 

Odredbom članka 12. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena samo revizija iz članka 382. stavak 2. ZPP-a. Nadalje, odredbom članka 19. stavak 1. OZ-a određeno je da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

 

Prema članku 382. stavak 2. ZPP-a u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na temelju stavka 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji ovrhovoditelj postavlja pitanje:

 

„Da li ovrhovoditelj kao založni vjerovnik sa hipotekom upisanom prije nego je obavljen prijenos prava vlasništva nekretnine na II-ovršenika radi osiguranja novčanog potraživanja, ima pravo prvenstvene namire dospjele novčane tražbine iz vrijednosti založene nekretnine te pravo na provođenje ovrhe na predmetu zaloga radi namirenja dospjelog novčanog potraživanja koje je osigurano uknjiženim založnim pravom upravo na nekretnini koja je predmet ovrhe, što je svakodobni vlasnik opterećene nekretnine pa tako i fiducijarni vlasnik/II-ovršenik koji je fiducijarno vlasništvo naknadno stekao, dužan trpjeti?“

 

              Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja ovrhovoditelj se poziva na odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-1294/07 od 29. listopada 2008. i Rev-76/07 od 22. listopada 2008., u kojima je izraženo shvaćanje da onaj tko je bio upoznat s nekim već zasnovanim (upisanim) založnim pravom ili dopustio zasnivanje novog založnog prava dužan trpjeti da se založni vjerovnik, u slučaju da tražbina koja je osigurana hipotekom ne bude plaćena po njenom dospijeću, naplati iz vrijednosti nekretnine prije vjerovnika koji na njoj nemaju hipoteku, a i prije vjerovnika koji su hipoteku stekli poslije njega bez obzira na promjenu vlasnika opterećene nekretnine.

 

Polazeći od postavljenog pitanja te navedenih razloga njegove važnosti, ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Naime, drugostupanjski sud je prihvatio žalbu II-ovršenika M. d.o.o. i u odnosu na njega ukinuo rješenje suda prvog stupnja i odbacio prijedlog za ovrhu, smatrajući da fiducijarno vlasništvo treće osobe, upisano u zemljišnim knjigama kao prethodno vlasništvo, jest takvo pravo koje sprečava ovrhu na nekretnini radi ostvarenja novčane tražbine prema potonjem vlasniku te da u ovom slučaju predmet ovrhe može biti samo pravo potonjeg vlasništva.

 

Nadalje taj sud smatra da je sklapanjem ugovora o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja tražbine te upisom prava vlasništva fiducijara u zemljišnim knjigama on stekao pravo vlasništva ograničeno raskidnim uvjetom (prethodni vlasnik) a da su ovršenici (zapravo jedna ovršenica) iz ovog postupka, kao fiducijanti (fiducijant) iz navedenog pravnog posla, time postali potonji vlasnici tj. mogući budući ovlaštenici prava vlasništva za slučaj da se ostvari raskidni uvjet, tj. za slučaj prestanka tako osigurane tražbine. Sve dok se raskidni uvjet ne ostvari, vlasnik nekretnine je fiducijant, ukoliko u međuvremenu ne proda navedenu nekretninu radi namirenja osigurane tražbine. Budući je fiducijar sadašnji vlasnik predmetne nekretnine a fiducijant (ovdje I-ovršenica) tek mogući budući njezin vlasnik, to II-ovršenik ima takvo pravo na predmetnoj nekretnini koje sprečava predloženu ovrhu na njoj.

 

Međutim, takvo je pravno shvaćanje pogrešno.

 

Člankom 297. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti te da će se ono što je određeno za založno pravo primjenjivat na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguravanje namirenja tražbine stvarima ili pravima dužnika ili treće osobe, ako zakonom nije što drugo određeno.

 

Nadalje, odredba članka 302. stavak 2. i 3. ZV-a propisuje da ako je zalog opterećen s više založnih prava, prednost pri namirivanju ima ona tražbina koja je ispred ostalih u prvenstvenom redu, s tim da se mjesto u prvenstvenom redu određuje prema trenutku nastanka založnog prava, ako zakonom nije drukčije određeno.

 

Člankom 45. stavkom 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13) propisano je da se prvenstveni red upisa u zemljišnu knjigu utvrđuje prema času u kojem je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis, odnosno odluka drugoga suda ili tijela kojom se određuje upis.

 

Stoga, u slučaju uknjiženog založnog prava i potom upisa fiducijarnog vlasništva valja primijeniti odredbe o založnom pravu kao ograničenom stvarnom pravu na tuđoj stvari i pravila o prvenstvom redu namirenja. Slijedom toga, ako je uknjižba založnog prava ovrhovoditelja zatražena i provedena prije uknjižbe II-ovršenikova fiducijarnog vlasništva, u tom bi slučaju II-ovršenik bio dužan trpjeti predmetnu ovrhu ako je nekretnina koju je stekao u fiducijarno vlasništvo u trenutku stjecanja bila opterećena založnim pravom u korist ovrhovoditelja.

To znači da naknadno upisano pravo fiducijarnog vlasništva ne može biti u prednosti pred hipotekom koja je ranije zasnovana i upisana u zemljišne knjige jer bi se u protivnom, uz ostalo, postupalo suprotno zemljišnoknjižnom načelu prava prvenstva.

 

U konkretnom slučaju je zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjskog suda činjenično stanje u odnosu na upis založnog prava na koje se poziva ovrhovoditelj i vrijeme samog upisa, ostalo nepotpuno utvrđeno zbog čega nema uvjeta za preinaku rješenja.

 

Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 400. stavak 3. ZPP-a, prihvatiti reviziju ovrhovoditelja, ukinuti drugostupanjsko rješenje u pobijanom u dijelu (pod točkom II izreke) i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku sudovi će sukladno uputama iz ove odluke donijeti novu, zakonitu odluku u odnosu na II-ovršenika M. d.o.o.

 

Zagreb, 27. rujna 2016.