Broj: Gž Zk-203/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Zlatku Lodeti, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja R. H., OIB:…, zastupanog po ODO u S., protiv protustranke Općine S., OIB:…, zastupane po načelniku I. S., te po punomoćniku R. B., odvjetniku iz J., radi uknjižbe prava vlasništva, povodom žalbe protustranke protiv rješenja zemljišnoknjižnog suca Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu od 8. veljače 2016. br. Z-1297/15 (Z-941/14), dana 20. listopada 2016.

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba protustranke, preinačuje se rješenje zemljišnoknjižnog suca Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu br. Z-1297/15 (Z-941/14),  od 8. veljače 2016., time da se odbija prijedlog predlagatelja R. H. za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama čkbr. 942/6 vinograd površine 13897 m2 iz z.k.ul. 1354 k.o. S., u 12507/13897 dijela, te se nalaže brisanje provedenog upisa, uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, te brisanje zabilježbe žalbe.

Obrazloženje

Rješenjem zemljišnoknjižnog referenta prvostupanjskog suda br. Z-941/14 od 14. kolovoza 2015. dopušten je upis prava vlasništva R. H. na 12507/13897 dijela čkbr. 942/6 vinograd površine 13897 m2, čime je R.H. određena ovlaštenicom tog prava u 1/1 dijela.

Prigovor protustranke Općine S. zemljišnoknjižni sudac prvostupanjskog suda odbio je kao neosnovan, te je potvrdio rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta br. Z-941/14 (od 14. kolovoza 2015.).

Pravovremeno podnesenom žalbom protustranka pobija prvostupanjsko rješenje zemljišnoknjižnog suca, navodeći da isto pobija iz svih zakonskih žalbenih razloga, ne predlažući način postupanja drugostupanjskog suda po žalbi.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba protustranke je osnovana.

Zemljišnoknjižni referent prvostupanjskog suda donio je rješenje br. Z-941/14 od 14. kolovoza 2015. kojim je u cijelosti prihvatio prijedlog R. H. za upis njenog prava vlasništva na suvlasničkom dijelu od 12507/13897 nekretnine čkbr. 942/6 (površine 13897 m2).

Povodom prigovora Općine S. protiv rješenja zemljišnoknjižnog referenta zemljišnoknjižni sudac prvostupanjskog suda odbio je prigovor protustranke kao neosnovan, ocijenivši da pravni status predmetne nekretnine kao neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, kojim je temeljem odredbe čl. 10. bivšeg Zakona o građevinskom zemljištu upravljala bivša Općina H., ne daje osnova za zaključak da je Općina S. (koja je jedna od slijednica bivše Općine H.) vlasnica te nekretnine, temeljem odredbe čl. 362. st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  (NN.91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14 – dalje ZV).

Zemljišnoknjižni sudac ranije stanje upisa kategorizira kao pravo na gospodarenje neizgrađenim građevinskim zemljištem po upisanom ovlašteniku (bivšoj Općini H., čiji je slijednik Općina S.), što se ne može izjednačiti s pravom vlasništva predmetnih nekretnina, zbog čega ocjenjuje da je za određenje prava vlasništva mjerodavna odredba čl. 362. st. 3 ZV-a, temeljem koje je zemljišnoknjižni referent bio ovlašten odrediti, što je i učinio primjenom tog propisa, zatraženi upis prava vlasništva predmetnih nekretnina u korist R.H.

U žalbi protustranka Općina S. navodi da zemljišnoknjižni sudac neosnovano izjednačava stanje ranijeg upisa sa pravom vlasništva predmetnih nekretnina u korist R. H., odnosno neosnovano ne priznaje protustranci pravno sljedništvo u odnosu na sadržaj ranijeg upisa društvenog vlasništva. Poziva se na odredbe čl. 1., čl. 4. i 5. Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu (Službeni list bivše SFRJ 12/65) prema kojima upravljanje općenarodnom imovinom, odnosno ovlast na korištenje tom imovinom treba izjednačiti sa sada na jedinstven način reguliranim sadržajem prava vlasništva prema čl. 30. st. 1 ZV-a. Dakle, sadržajem žalbe protustranka se zalaže da se u smislu definicije prava vlasništva kao stvarnog prava na određenoj stvari koje nositelja tog prava ovlašćuje da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi… njena ranija ovlast na predmetnim nekretninama izjednači s tim pravom, što upis R. H. čini neosnovanim, jer bi predmetno pravo vlasništva u smislu primjene odredbe čl. 362. st. 1 ZV-a trebalo upisati na protustranku.

Navodi da se predlagatelj, u opravdanju svog prijedloga za upis, pozvao na pretpostavku iz čl. 362. st. 3 ZV-a, a ta odredba propisuje pravo vlasništva R.H. samo u slučajevima da ne postoji osnova za utvrđenje prava vlasništva neke druge osobe, te ističe da je, očito od identičnog pravnog stajališta polazio i zakonodavac propisujući u čl. 84. st. 1 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama (NN.55/13), da će se na nekretninama koje su u zemljišnim knjigama upisane kao društveno vlasništvo s upisanim pravom upravljanja, odnosno korištenja i gospodarenja, koje su se na dan 24. srpnja 1991. nalazile dijelom unutar, dijelom izvan granica građevinskog zemljišta, dopustiti na prijedlog zainteresirane osobe upis zajedničkog vlasništva R.H. i pravnog slijednika dotadašnjeg nositelja prava upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja. Iz pravilnog tumačenja te odredbe, po ocjeni protustranke, proizlazilo bi je unutar građevinskog područja (ukoliko je takvo stanje bilo u vrijeme donošenja mjerodavnih materijalnopravnih propisa) zemljište (u ranijem društvenom vlasništvu), sada pripalo u vlasništvo jedinica lokalne uprave i samouprave, a poljoprivredno zemljište (odnosno zemljište izvan granica građevinskog područja) u vlasništvu RH. U žalbi se poziva na noviju sudsku praksu, primjerice, rješenje Županijskog suda u Splitu br. Gž St-188/14, prilaže i presudu Županijskog suda u Splitu br. Gžx-806/13 od 3. lipnja 2015.

Po ocjeni ovog suda, pravilno je materijalnopravno stajalište protustranke, prema kojem ranije stanje upisa predmetne nekretnine, koje je u B listu zemljišne knjige upisano kao općenarodna imovina – Mjesni Narodni odbor S., daje ovlast pravnom slijedniku upisanog korisnika predmetne nekretnine da se može smatrati zakonitim slijednikom upisanog pravnog prednika, time da se u smislu mjerodavnih materijalnopravnih odredbi, koje su regulirale pravo korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu, može izjednačiti sa sada jedinim stvarno pravnim institutom najveće ovlasti u odnosu na određene stvari i prava – sa pravom vlasništva na predmetnim nekretninama. Po ocjeni ovog suda osnovano je pozivanje protustranke na tumačenje sadržaja ranijih, mjerodavnih materijalnopravnih normi na kojima je ona stekla određene stvarnopravne ovlasti na predmetnim nekretninama, a koje se mogu i trebaju izjednačiti s pravom vlasništva predmetnih nekretnina, kako to regulira sadržaj odredbe čl. 30. st. 1 ZV-a. Dakle, raniji upis predmetnih nekretnina u B listu na ovlaštenika općenarodne imovine – Mjesni Narodni odbor S. u smislu naprijed spomenutih tranzicijskih propisa može se i treba izjednačiti sa kategorijom prava vlasništva kakvo je konstituirano u RH donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u kojem smislu je žalitelj potkrijepio sadržaj svojih žalbenih navoda mjerodavnim stajalištima sudske prakse i mišljenjima pravnih stručnjaka, kao i logičnom interpretacijom sadržaja mjerodavnih materijalnopravnih odredbi koje su određivale sadržaj ranije postojećih stvarnopravnih ovlasti (dvojnost prava vlasništva iz ranijeg pravnog sustava) te njihovu transformaciju u sada, jedinstveno, pravo vlasništva (kako u odnosu na sam sadržaj tog prava, tako i u odnosu na njihove ovlaštenike).

Radi navedenoga ovaj sud je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3, Zakona o parničnom postupku  (NN.53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14  - odluka US RH - dalje ZPP) u vezi čl. 91. st. 1, te čl. 128. st. 1 toč. b Zakona o zemljišnim knjigama (NN.91/96; 68/98; 137/99, 114/01; 100/04; 107/07, 152/08, 126/10 – Odluka US RH; 55/13; 60/13 – ispravak – dalje ZZK), preinačio rješenje zemljišnoknjižnog suca, odbio prijedlog predlagatelja, te naložio brisanje provedenog upisa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, te brisanje zabilježbe žalbe.

U Varaždinu 20. listopada 2016.